Nakon što je pobijedila Karolinu Pliškovu i ušla u polufinale Australian Opena u kojem je izgubila od Serene Williams (2:6, 1:6), izjednačila dotad najbolji rezultat karijere – polufinale Wimbledona iz 1999. godine, Mirjana Lučić-Baroni (34) stala je pred mikrofon Rennae Stubbs (45), bivše australske tenisačice, koja sada intervjuira igračice za publiku na stadionu u Melbourne parku, ali i za televizijske gledatelje.
U te tri minute i 37 sekundi, koliko je trajao taj razgovor, kao da je na simboličan način stao cijeli život Makaranke hercegovačkih korijena koja danas živi u SAD-u. Mirjana je i plakala i smijala se...
Stubbs se prvo prisjetila da je upravo ona bila žrtva za prvu Mikičinu pobjedu na Australian Openu, ali prije 19 godina, sada već daleke 1998. godine. Tada je Lučić postala najmlađa pobjednica (s 15 godina, 10 mjeseci i 21 dan) prvog Grand Slam turnira, ali u konkurenciji parova (sa Švicarkom Martinom Hingis). Australka je iskreno zagrlila Mirjanu i sama se suzdržavajući od suza.
– Uistinu ne mogu vjerovati, ovo je potpuno ludo. Bog je velik, eto to ću reći. Ne mogu vjerovati da sam ponovno u polufinalu Grand Slam turnira. U šoku sam – jedva je Mirjana sastavljala rečenice.
A potom se slomila i počela plakati:
– Znam da je svakom igraču i igračici poseban doživljaj ući u polufinale. Ali ja vam ne mogu opisati koliko meni ovo znači. Nikada ovo neću zaboraviti. Ovo je popravilo sve loše što mi se u životu dogodilo. Ne mogu vjerovati da sam se ovako uspjela boriti – kroz suze je govorila Mirjana.
Pretvorila se u Federera
U dramatičnom meču s Pliškovom (6:4, 3:6, 6:4) imala je uspona i padova, ali ponovno je dokazala snagu svoje volje, ustrajnosti i vjere. Pri omjeru 3:4 u trećem setu uzela je medicinsku stanku i otišla u svlačionicu. Nakon toga je zaigrala kao preporođena, pretvorila se u Rogera Federera i od 13 sljedećih poena osvojila 12. Prije servisa za meč (kod 5:4) oko vrata je stavila krunicu.
– Osjećala sam se potpuno mirno, bila sam nevjerojatno prisebna. Samo sam išla za svojim udarcima... Jednoga dana ispričat ću svoju dugu priču o svemu što mi se dogodilo. Ali nikada nisam mogla ni sanjati da ću opet biti ovdje – dodala je uplakana Mikica.
Život piše romane, često možemo čuti. No životna priča Mirjane Lučić-Baroni pravi je triler. Redatelj mogućeg filma o njoj vjerojatno bi sad prekinuo ovaj razgovor u užarenoj Australiji i preselio se u London. Wimbledon 1998. Mikica je u drugom kolu glatko poražena od Serene Williams (3:6, 0:6), no malo je tko znao da se oko nje i njezine obitelji odigrava istinska drama.
Mirjana je kasnije otkrila da je nekoliko dana prije početka turnira otac Marinko zaprijetio da će ubiti njihovu majku. Stoga su ona i majka zamolile Gorana Ivaniševića da im pomogne i sakrije ih negdje u Londonu, što je on i učinio.
– Goran mi je spasio život – ustvrdila je poslije.
Sukob s ocem kulminirao je 4. srpnja 1998. kada je majka Anđelka s petero djece pobjegla iz hotela u Zagrebu oko dva i pol sata poslije ponoći te se skrasila na tajnom mjestu izvan grada. Ondje su 19 dana čekali vize, a onda su 23. srpnja došli na Pleso, praćeni šestoricom naoružanih muškaraca, te odletjeli u New York.
– Izgledalo je kao u filmovima o Jamesu Bondu, osim što se radilo o našim životima – prisjetila se Mirjana prije nekoliko godina u razgovoru za New York Daily, jednome od malobrojnih intervjua u kojemu se dotaknula te teme.
Često se za Mikicu moglo čuti “da je ostala s ocem, kakva bi to tek karijera bila”, no ona više nije mogla trpjeti torturu strogog oca koji ju je, prema njezinim riječima, znao tući čak i cipelom. Bio je, navodno, nasilan i prema ostalim članovima obitelji, ali te optužbe nikad nisu dobile pravosudni epilog.
Marinko Lučić, koji danas živi u Makarskoj, nikada se novinarima nije želio očitovati o navodima svoje kćeri. Kad smo ga prvih dana nakon što se doznalo za bijeg ostatka obitelji pitali o tome, kazao je:
– Najbolje napišite da nismo ni razgovarali.
Daniele priprema iznenađenje
No u pismu Večernjem listu, koje je poslao njegov tadašnji odvjetnik Mate Matić, napisao je:
– Nikad nisam koristio prekomjernu silu. Katkad sam Mirjanu znao pljusnuti, ali to je bilo za njezino dobro.
No vratimo se u Australiju. Kad je Stubbs skrenula razgovor na sljedeću suparnicu Serenu Williams i mogućnost ulaska u finale, Mikica se nasmijala i kazala:
– Ma pogledajte moje izranjavane noge...
– Ne nedostaje im ništa, lijepe su – uzvratila je Australka oraspoloživši Mirjanu.
– Da, i moj muž kaže da su dobre, ali ja baš nisam sigurna – nasmijala se Mikica i dodatno ganula gledatelje koji su je pozdravili dugim pljeskom.
Njezin je muž američki Talijan, poduzetnik Daniele Baroni. Mikica kaže da je upravo poznanstvo s njim 2007. zaslužno da su stvari u njezinu životu krenule nabolje. Tri godine kasnije stali su pred oltar, a Mirjana je svoje vjenčanje (15. studenoga 2010.) proglasila najljepšim danom. Ističe kako joj je on pomogao da vrati izgubljeno samopouzdanje.
– Kad dođem kući, proslavit ćemo u restoranu moga muža. Daniele mi sigurno priprema neki specijalitet – šali se Mirjana.
Upravo je poznanstvom s Danieleom okončano jedno od najtežih razdoblja u Mikičinu životu, ono između 2003. i 2007., kada gotovo i nije igrala. Morala je zarađivati za život radeći na blagajni jednog teniskog kluba na Floridi, nije imala za trenera pa je trenirala s bratom...
Mučile su je ozljede, ali i besparica. Imala je problema s menadžerskom agencijom koja ju je tužila i tražila povrat 83.000 USD, a loše je završio i njezin spektakularni povratak u Hrvatsku 2007. (uz cvijeće i šampanjac) na poziv hvarskog gradonačelnika Pjerina Bebića koji je poslije Mirjanu i njezine sestre Anu i Ivanu optužio za rastrošnost.
– Što se tiče gospodina Bebića, on će zauvijek biti u mojim molitvama. Iako je rekao da ne vjeruje u Boga, ja mu jamčim da Boga ima – napomenula nam je jednom.
Njezin bajkoviti povratak inspirirao je mnoge sadašnje i bivše tenisačice da objave svoja razmišljanja na društvenim mrežama. Bivša najbolja tenisačica svijeta Amerikanka Tracy Austin napisala je na Twitteru:
– Ako je netko zaslužio polufinale, onda je to Mirjana. Ne mogu biti sretnija. Suze mi teku zajedno s Lučić-Baroni. Kakva priča!
Ruskinja Dinara Safina također je nekad bila prva igračica svijeta. Na svom je profilu objavila:
– Oči su mi pune suza. Tako sam ponosna na nju. Zaslužuje to više od bilo koga. Ona je najbolja osoba na Touru. Samo naprijed!
Mirjana ,glavu gore. Veliki uspjeh si postigla.