Na svojoj prvoj All-Star utakmici golobradi Cibonin centar Ante Toni Žižić (212 cm) pobrao je lovorike. Mladi Omišanin zabio je 33 koša od čega barem dvadesetak iz zakucavanja što govori o njegovoj silnoj želji da se nametne. Zapravo, opći je dojam bio da su se najmlađi, a to je uz njega bio još i Mazalin (25 koševa), više trudili.
– Nama, koji smo igrali prvi put, to je očito više značilo nego onima koji su All-Star utakmicu igrali već po 7-8 puta. Isto tako, premda nisam neki letač, nisam negirao odluku Saveza da nastupim u natjecanju u zakucavanju.
Okušao se Ante te subote i u košarci u kolicima, zajedno s Ukićem, Rozićem, Bilanom, Pilepićem...
– Nisam znao da je to toliko teško. Potrebni su velika snaga ruku i koordinacija da se pokrenete. Zato su nas ti dečki i iskontrirali, ne znam kako samo uspiju tako brzo voziti kolica. Ta utakmica zapravo je najvažnija poruka ovog All-Stara, da shvatimo koliko smo mi zapravo sretni samim time što smo zdravi, ali i da moramo ljudima s invaliditetom omogućiti bolje uvjete.
Već i prije svog 18. rođendana, koji je bio u siječnju, Ante je postao prvi Cibonin centar.
Fali mi još deset kilograma
– Odgovarala mi je postupnost u razvoju. Lani sam igrao A-2 ligu za Kaštela, potom nekoliko mjeseci za Goricu u A-1 ligi i sada igram ABA ligu. Razlika između A-2 lige i ABA lige je kao nebo i zemlja, a ono što je nedostajalo u mojem razvoju nadopunjeno je igranjem u Gorici. Sada mi nedostaje još snage i desetak kilograma težine – procijenio je mladi Žižić.
S obzirom na to da ima najjačeg menadžera u regiji (Miško Ražnatović), kakvi su mu planovi za budućnost?
– Početkom godine potpisao sam s Cibonom ugovor na tri plus jednu godinu jer nisam još stasao u pravog igrača, preda mnom je još puno rada.
Ako se nastavi razvijati ovako, prije ili kasnije na dnevni red doći će i NBA liga...
– To mi je nekako predaleko da bih o tome razmišljao jer još do prije godinu dana nisam mogao ni zamisliti da ću biti član, a kamoli startna petica nekog ABA ligaša.
Priznaje da je o NBA ligi sanjario kao i svi klinci.
– Najviše mi se sviđa kako je igrao Vlade Divac, a od euroligaških centara najdraži mi je Krstić. U NBA ligi pak najdraži mi je Tim Duncan, a volim gledati i braću Gasol.
Sedamnaest godina stariji brat Andrija je u Italiji, igra u A-2 ligašu Piacenzi, a on je majstor za igru leđima košu.
– Nažalost, preko ljeta ne stignemo raditi zajedno zbog mojih obveza u nacionalnim selekcijama, no volio bih da me nauči igru leđima košu i kako što bolje koristiti tijelo.
Prošlo ljeto Ante je imao i pozive Makabija i Cedevite, a on se odlučio za financijski znatno slabiju, i nestabilnu, Cibonu.
Neću o drugima
– Cedevita je trenutačno jači klub, no oni igraju dvije utakmice tjedno i ne stignu trenirati pa je u tom smislu Cibona bila bolji izbor. Mi igramo jednu utakmicu tjedno pa stignem raditi na nedostacima, na igri leđima košu, snazi, brzini.
Znači li to da bi i Arapoviću i Mazalinu bilo bolje, barem zbog minutaže, da su ostali u Ciboni?
– Ovdje bi dobili više prilika. Tamo ima viška igrača pa im se dogodi i da nisu u sastavu, a mi imamo manjak igrača. Da su u Ciboni, igrali bi više, no neću se miješati u njihove razloge odlaska.
>>Sjever svladao Jug, Pilepić najbolji u tricama, Cinac zakucavač
Da malo pogledas kako je igrao Drazen Toni Radja...nebi te bilo briga za tog troprstasa