I dok su džudo olimpijke Barbara Matić i Karla Prodan odlučile preskočiti najjači međunarodni turnir što se održava u njihovoj zemlji, takvu priliku nisu željele propustiti tri trofejne cure s nedavnog juniorskog Prvenstva Europe. Brončana Ana Viktorija Puljiz, srebrna Lara Cvjetko i zlatna Katarina Krišto, s kojom smo porazgovarali u predvečerje njezina seniorskog debija na najvišoj svjetskoj razini.
Hoće li zlatna Kate imati problema u sudaru sa snagom seniorskih džudašica?
– Premda će mi ovo biti prvi nastup na seniorskom IJF turniru, u snazi razlike neće biti jer ja sam po tome poznata pa sam jača i od nekih seniorki. Može biti razlike u tehnici. S obzirom na to da sam često na seniorskim kampovima, znam što me čeka. Primjerice, uoči OI u Tokiju sparirala sam srebrnoj Tini Trstenjak, inače olimpijskoj pobjednici iz Rija.
Barbara i Tina su mi uzori
A kada vas genijalni slovenski trener Marijan Fabjan odabere za suvježbačicu jedne od najboljih svjetskih džudašica, onda to puno govori.
– Jednom sam sparirala i dobro se “pošibala” s Tinom i, kada su oni shvatili da se ja stalno srčano borim, počeli su me stalno zvati. Inače, Tina mi je, baš kao i naša Barbara, uzor. Pa moja prva slika na Instagramu bila je s Barbarom.
Za Katarinu će zagrebački Grand prix, od petka do nedjelje, predstavljati priliku za skupljanje olimpijskih bodova.
– Na tome već radimo i zato idemo probijati led u Zagrebu. Sva je sreća da se ponešto bodova može skupiti i na juniorskim prvenstvima. Ljudi iz IJF-a su i nama koji dolazimo omogućili da skupljamo olimpijske bodove.
A za to će, do kraja godine, biti još prigoda.
– Dva tjedna nakon Zagreba u Italiji se održava juniorski SP. Dva tjedna nakon toga nastupit ću na seniorskom Europskom kupu u Dubrovniku, a tri tjedna poslije na rasporedu je U-23 Prvenstvo Europe.
No nije ovo europsko juniorsko zlato iz Luksemburga prvo odličje za ovu djevojku.
– Imam broncu s juniorskog SP-a te srebro s Europskih igara mladih.
Džudo je, kaže, počela trenirati sasvim slučajno.
– Prije džuda bavila sam se, pomalo, jedrenjem, tenisom, odbojkom i tada sam shvatila da ekipni sportovi nisu za mene. Ja se ubijam na svakoj utakmici, a netko igra s 20 posto snage, e to ne mogu prihvatiti. Baš kada smo odlučili da bi trebalo probati neki borilački sport, mama je na putu do pošte primijetila jedan džudo klub i ja sam već sutradan došla. A u tom sam klubu, Dalmacijacement Cemex, i danas, i to s istim trenerom Josipom Barićem, kod kojeg sam 2013. i počela trenirati. A on se silno trudio voditi nas na turnire izvan Hrvatske kako bismo bili što konkurentniji.
Uz takav pristup trenera vrlo brzo zagrizla je za džudo.
– Ti putuješ, a tvoji vršnjaci doma. Ti tjedan dana ne ideš u školu i za to imaš ispričnicu. Ispočetka te to drži, onda dođu prve medaljice, najprije na malim turnirima, a onda na ozbiljnim natjecanjima pa zagrizeš dodatno.
Uza sve to, škola nije patila.
– Završila sam za zdravstvenog tehničara, a kako je mama stomatologinja i ima svoju ordinaciju, odlučila sam studirati stomatologiju i eto me na drugoj godini. S obzirom na moj bijesni ritam putovanja i nastupa na natjecanjima, u Splitu mi nisu mogli omogućiti takav broj izostanaka. I zato sam upisala privatni fakultet u Travniku, čiji je vlasnik džudaš koji razumije sportaše. On mi je kazao da je moje da učim i da odradim obveznu praksu, a da ono što izostanem od predavanja ili ispita dogovorim s profesorima.
Očekuje li mama Ivana od Katarine da je naslijedi?
– Vjerojatno očekuje, no imam ja i tri godine mlađu sestru Ivu, koja pohađa srednju zubotehničku, a moja ideja je nastaviti sa sportom dok ne ostvarim neke svoje snove. Srećom, premda moji roditelji u životu nisu potrčali, imam njihovu maksimalnu podršku pa tako i onu tate Tadije.
Jednako velika podrška joj je i baka Katica.
– Uh, ona je moja najveća navijačica. Ona skače na svaki moj potez, a skače i kada me netko baci. Ne zna pravila džuda, ali voli sport jer je bila prvakinja bivše SFRJ u gimnastici.
Razgovaram sama sa sobom
Za svoje nastupe, kaže, ne voli se “nabrijavati” nekom prigodnom glazbom.
– Ne, volim se fokusirati na ono što sam se dogovorila s trenerom, vizualizirati to. Štoviše, u tim trenucima razgovaram sama sa sobom, govorim si da sam dobra, ponavljam što mi je trener rekao. Može nekome biti smiješno, no podiže samopouzdanje. A što se tiče glazbe, običavam reći da uz toliko obveza nemam vremena birati glazbu, nego slušam ono što svira na radiju.
Katarina je radoholičarka pa ju je trebalo obuzdavati u količini treninga.
– Znala sam se posvaditi s trenerom jer se nisam dovoljno odmarala i htjela sam trenirati na svoju ruku. No shvatila sam da je i odmor dio treninga pa sam počela uživati i u odmoru, no ne smijem u tome guštati previše – našalila se.