U traženju odgovora na pitanje zbog čega su Srbi u vaterpolu uspješniji od Hrvata, unatoč relativno jednakim startnim pozicijama, nije zanemariva ni činjenica da smo mi njih i pojačali dvojicom klasnih igrača: najprije (odmah nakon raspada Jugoslavije) Vladom Vujasinovićem, a potom i Markom Radulovićem. Obojica su Riječani, srpske nacionalnosti.
Vujasinović je rođen 14. kolovoza 1973., odigrao je dvije utakmice za hrvatsku juniorsku reprezentaciju a potom se opredijelio za Srbiju, tj. tada SR Jugoslaviju, za koju je nastupao od 1995. godine. Radulovićevo kooptiranje relativno je svježe i zato malo više boli, ali što god mi mislili o tome, svatko od nas ima pravo odabira, pa i ta dvojica igrača. Marko je, dakle, također ponikao u Primorju (rođen je u Rijeci 6. siječnja 2001.), a u listopadu 2018. prešao je u Vojvodinu. To samo po sebi ne mora ništa značiti jer su još neki hrvatski igrači igrali ili igraju u srbijanskim klubovima, ali on je prošle jeseni promijenio i sportsko državljanstvo i ubuduće će nastupati za Srbiju.
Bio je najbolji igrač prvenstva
Nije se tada kod nas puno o tome pričalo, komentari su se uglavnom svodili na “koga briga” i “svatko bira svoju stranu”. No, Radulović je nedavno (početkom rujna) nastupio i za srbijansku juniorsku reprezentaciju (do 20 godina) i na SP-u u Pragu bio dvostruki slavodobitnik: Srbija je, naime, osvojila naslov svjetskog prvaka, a Radulović je proglašen najboljim igračem prvenstva.
Hrvatski su se mediji nakon toga ponovo zainteresirali za taj slučaj, a posebno su golicale rečenice koje je Radulović svojedobno izrekao u intervjuu za beogradske Novosti.
– Otkad sam otišao iz Primorja, nije me zvao nitko iz Hrvatske. Ni iz Saveza ni iz kluba, niti bilo tko od bivših suigrača. Zaključio sam da uopće ne računaju na mene, a onda mi je stigao poziv mlade reprezentacije Srbije. Sad sam pozvan i u srpsku A-selekciju i prihvatio sam poziv. Odradili smo jedan turnus zajedničkih priprema – kazao je Radulović.
.Krenuli smo istražiti kako naša strana gleda na sve to, znajući da ćemo na taj način još malo zasoliti ranu koja peče (zbog posljednjih neuspjeha reprezentacije), ali morali smo. Počeli smo od Igora Hinića koji je Raduloviću bio trener u Primorju. No, legendarni Hina nije bio previše raspoložen za razgovor o tome.
– Ne bih ulazio u to, ali Raduloviću želim svu sreću. Izabrao je to što je izabrao. Nije ni prvi ni posljednji koji je to napravio – kazao je Hinić.
Perica Bukić, dopredsjednik Hrvatskoga vaterpolskog saveza, njegov izvršni direktor i predsjednik Stručnog odbora, bio je rječitiji:
– Radulovićev odlazak iz Primorja i Hrvatske je njegov sportski, ali prije svega životni odabir. Može se to gledati kroz prizmu njegova nezadovoljstva u Primorju, ali da se taj momak vidio u Hrvatskoj, mogao je odabrati Split, Šibenik, Dubrovnik..., ali on je odabrao Novi Sad pa Kragujevac i to je njegovo pravo. No, apsolutno ne stoji da nije postojao interes hrvatskog vaterpola, jer se ja ne sjećam da je izbornik naše seniorske reprezentacije ikad razgovarao s nekim šesnaestogodišnjakom, a to se dogodilo upravo s Radulovićem, sve kako bi prevladao svoje mladenačke bubice. A s njim smo razgovarali i Zoran Roje, pa i ja osobno, u ime Stručnog savjeta HVS-a, ali on se očito već bio odlučio – napomenuo je Bukić i dodao:
Tamo se osjeća ispunjeno
– Marko nije ni prvi, a zasigurno ni posljednji koji je kao Srbin umjesto Hrvatske ili Crne Gore sportski i životno izabrao Srbiju. I u tome baš ništa nije sporno. Slično je odabrao i Vlado Vujasinović, koji je čak postao i kapetan Srbije. A moguće je da bi danas imao više sportskih uspjeha da je ostao u Hrvatskoj. To nikad nećemo znati. Crna Gora bi danas vjerojatno imala tri medalje s Olimpijskih igara – umjesto tri četvrta mjesta – da su kojim slučajem Prlainović i Mandić ostali u Crnoj Gori. Ipak, ja sam uvijek za to da igrač i sportski i ljudski odabere sredinu u kojoj se osjeća ispunjenim – zaključio je Bukić.
I nema se tome što dodati, pogotovo nakon dopune koju je dao Joško Kreković, tadašnji izbornik hrvatske juniorske reprezentacije:
– Zvali smo Marka, ali njegova se majka zahvalila i rekla da je njezin sin odlučio igrati za Srbiju.
Jesmo li mogli učiniti više da zadržimo Radulovića? Odgovor na to pitanje u konačnici ostavljamo našim čitateljima...
Imaju legalno pravo otići. Ali to pokazue sto Srbin u Hrvatskoj osjeca i da mu je bliži tamo daleko nekakav Šumadinac nego Hrvati i drzava u kojoj je odrastao.