Hrvatski tekvondo ne prestaje potvrđivati da je najtrofejniji hrvatski pojedinačni sport a posljednji je to učinio karlovački maturant Oscar Kovačić (17), najnoviji svjetski juniorski prvak.
Nakon što je protutnjao Svjetskim prvenstvom što se održava u postojbini ovog borilačkog sporta - Južnoj Koreji - za ovog sjajnog mladića njegov trener Luka Vlašić iz karlovačkog Taekwondo kluba Prana kazao je ovo:
- Oscar je izniman mladi čovjek. On ovaj sport voli svakim atomom svog bića, živi za njega 24 sata na dan. Nikad mu ništa u vezi s tekvondoom nije teško pa bi, da treba, odradio i pet treninga dnevno. Ako treba spavat će u dvorani, učinit će sve što je potrebno da bio uspio.
Nakon što nam ga je predstavio u superlativima, "coach" Vlašić je proslijedio telefon svom zlatnom pulenu koji se smirio nakon šampionske euforije.
- Smirio sam se, no bilo je velikog veselja.
Oscar je karlovački srednjoškolac. Okititi se svjetskim zlatom nakon toliko puno treniranja i odricanja fenomenalan je osjećaj.
- Idem u Prirodoslovnu školu za tehničara nutricionista. Krenuo sam u četvrti razred i planiram studirati no još nisam odlučio što.
Njegove akademske ambicije nisu male no one sportske su još veće.
- Moj san je nastupiti na Olimpijskim igrama, ako je moguće već u Los Angelesu, za četiri godine. Nadam se seniorskim nastupima što prije, vjerujem da bih se brzo na to naviknuo. Uostalom, na mlađeseniorskom Prvenstvu Europe sam sa 16 godina bio treći u konkurenciji boraca do 21 godinu.
Tekvondo mu je prvi i osad jedini sport i glavna zanimacija.
- Ja kada imam slobodnog vremena od škole i treninga i njega odvojim ga za trening. Tekvondo treniram od malih nogu. Mislim da sam počeo s četiri godine. Mama se bavila atletikom, njena braća igrala su ragbi, tako da sam odrastao u sportskom okruženju. Jako sam zahvalan mom treneru Luki Vlašiću koji mi je zapravo i moj najveći uzor.
A čini se da je Oscar i u kvalitetnom klupskom okruženju u ime kojeg je njegov trener Luka Vlašić imao potrebu zahvaliti se onima koji su im bili vjetar u leđa.
- Iznimna zahvala ide našim obiteljima za neupitnu podršku. Dakako, i našem matičnom klubu Prani s predsjednikom Goranom Cvitakom na čelu. Hvala i Hrvatskom taekwondo savezu i svima koji nas podržavaju u ovome što radimo.