Od prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva Damir Martin je odustao zbog loše forme prouzrokovane ozljedama, na ovogodišnju svjetsku smotru u Linzu hrvatski skifist stigao je pun vjere da je ove sezone jako dobro radio. I da takvo što mora dati rezultata.
– Nakon posljednje utrke Svjetskog veslačkog kupa imao sam 25 dana priprema. Dva puta po 10 dana na Ramskom jezeru i pet dana u Zagrebu. Napravio sam i veliku kilometražu na vodi i podigao veliku kilažu u teretani. Plan i program mog trenera Srećka Šuka odradili smo 100 posto, nije bilo ozljeda.
Želi iskoristiti dobru formu
Kada je Damšo uopće imao tu sreću da može 100-postotno odraditi pripreme za neko veliko natjecanje?
– Posljednji put se ovako žestoko radilo za Olimpijske igre u Riju. I intenzitetom i količinom treninga.
A u Riju je stekao olimpijsku slavu. Za samo sedam tisućinki, a to je manje i od treptaja oka, ostao je bez olimpijskog zlata ali ga je veslački svijet ipak slavio kao šampiona. A kada takvo što jednom ostvarite, onda vas u nastavku karijere mjere samo po medaljama i sva ona četvrta i peta mjesta, plasmani nadomak postolju, rijetko koga zanimaju, a Damir je svoju posljednju medalju (srebro) osvojio 2017. na Prvenstvu Europe u Račicama.
– Takva su očekivanja javnosti i ja s tim živim. No, isto tako, meni su jednako važna i postolja sa Svjetskog kupa, baš kao i ona sa svjetskih i europskih prvenstava. Svaka dobra utrka, svaki visok plasman meni dosta znače. Onaj tko zna “čitati veslanje” zna pročitati i da su nekad i peta i šesta mjesta dobar rezultat. To je nešto što prođe nezapaženo, a mene ispunjava.
Koje je to Damir, u međuvremenu, imao ispunjavajuće plasmane?
– Bio sam prvi na regati Svjetskog kupa u Plovdivu, potom i treći u utrci Svjetskog kupa te peti na Prvenstvu Europe. Zanimljivo, na tim utrkama uvijek je netko drugi pobjeđivao.
A to sugerira da se konkurencija raspršila.
– Prije se točno znalo koja su to tri-četiri kandidata za vrh i tko je to između petog i osmog mjesta. Znalo se i tko će biti iza, a sada je tako gusto da čak 14 skifista kandidira za visok plasman. Ne želim spominjati imena jer može se dogoditi da taj moj favorit ne uđe niti među 12, eto takva je trenutačno konkurencija. Recimo, po mirnom vremenu odličan je aktualni europski prvak Oliver Zeidler, no kada je vjetrovito i valovito, tu se ističe Danac Sverri Nilsen. Teško je uistinu bilo što predviđati.
Da bi već ovo ljeto, sada u Linzu, izborio olimpijsku normu, najbolji hrvatski skifist mora biti među devet najboljih samaca. Je li to prioritet na ovom SP-u?
– Biti deveti, u ovakvom stanju u kakvom jesam, ne bi me zadovoljilo.
A dio te forme, osim na vodi, tesao je i u teretani kod jednog od naših najboljih kondicijskih trenera Pere Kuterovca kojem je, u terminu nakon njega, dolazio naš NBA košarkaš Bojan Bogdanović.
– Naši treninzi nemaju dodirnih točaka jer njemu ne trebaju apsolutna i maksimalna snaga, već ona eksplozivna, a treba mu i agilnosti. Neće on zbog rada s utezima bolje pogađati koš, ali kada on ubije ruke i noge i potom ubaci 50 trica u nizu, to je stani pani, to je taj fini osjećaj koji on treba sačuvati.
Treninge radi i na biciklu
Bogdanović će na svom dresu Utah Jazza nositi broj 44, a upravo je to broj prijavljenih skifista na ovom SP-u.
– Mislim da je to rekordan brojka. Predolimpijska je godina pa su olimpijske discipline vrlo brojne.
Brojni su i kilometri koje Damšo prevali na biciklu, pomoćnom sredstvu za veslače.
– Zato mi odgovara živjeti u Velikoj Gorici. Do Jaruna automobilom imam 20 minuta, što je kraće nego da živim u centru grada, a dobar dio biciklističkih treninga odradim po Posavini, Turopolju, Vukomeričkim goricama...
U Veliku Goricu preselio se otkako se oženio. Kako na sportaša njegova kalibra djeluje brak?
– Rekao bih da je to, zapravo, rasterećenje. Imati miran i skladan život, uvijek si s osobom koju voliš i koja voli tebe. Sebe je najteže voljeti, puno je lakše kada te netko drugi voli – našalio se.
>>> Pogledajte kako braća Sinković provode odmor