Ne probije li se, nedajbože, Dinamo i treću godinu zaredom u Ligu prvaka, u Maksimiru će imati savršen alibi u udaru organa gonjenja na braću Mamić, dvojca bez kojega, kako je uvriježeno u krugovima oko Dinama, klub ne može normalno funkcionirati. Naime, izvršni predsjednik Zdravko i onaj važniji, trener Zoran, bili su prisiljeni napustiti Dinamo samo tjedan dana uoči početka sezone, što se izrazito negativno odrazilo na momčad.
Kako zaustaviti pad?
No ima li sada Dinamovo vodstvo, u sudbinskim trenucima za klub, kada je forma plavih zabrinjavajuća, snage i odlučnosti barem pokušati izazvati pozitivan šok i zaustaviti njezin strmoglavi pad? Kako se protiv Moldea ne bi ponovio šok kakav je prije godinu dana izazvao danski Aalborg.
Pitanje je, dakako, retoričko, ali u ovom kriznom trenutku za Dinamo i te kako legitimno: može li trener plavih Zoran Mamić, osumnjičen i pod istragom USKOK-a za utaju poreza, igrati na dvije fronte: svakodnevno pripremati momčad za utakmice 1. HNL i kvalifikacija Lige prvaka, a istodobno voditi pravnu bitku s institucijama kako bi dokazao svoju nedužnost? Sa stadiona u odvjetnički ured, možda uskoro i sudnicu...
Ne čini li se kao preteško breme, čak i za šefa mlađih pionira, a kamoli za trenera prve momčadi koji upravo ganja premiju od 12 milijuna eura plasmana u Ligu prvaka?
Na stranu to što je Zoran Mamić u protekloj sezoni bio najveće trenersko otkriće i s Dinamom porušio sve rekorde u domaćim natjecanjima. Na stranu i to što njegov pristup i autoritet izvlače najbolje iz Dinamovih igrača, pa čak i to da je jedini Dinamov trener koji je brata predsjednika uspio držati podalje od svlačionice. No, koliko god Zoran bio talentiran trener, koliko god ga išla karta, a igrači mu bili privrženi, imamo li pravo očekivati da Mamić s istom energijom vodi momčad i priprema vlastitu obranu? Oboje, naime, zahtijeva izniman angažman, potpunu posvećenost i studioznost. I izgleda – nespojivo jedno s drugim.
Ante Čačić je spreman
Zoranov ostanak u trenirci manje je pitanje za vodstvo kluba koliko za samoga trenera. On je taj koji će objektivno procijeniti je li klupa Dinama za njega neophodan, spasonosni ispušni ventil, svojevrsna terapija nakon neugodnoga zatvorskoga iskustva ili ipak pretežak teret. Barem dok ne završi istraga.
Razradili smo i scenarij za slučaj "Dinamo bez trenera Zorana" i uopće ne izgleda dramatično. Naime, Mamić bi se s lakoćom mogao povući na rezervni položaj sportskoga direktora, funkciju koja ne zahtijeva svakodnevnu energetsku potrošnju i prepustiti klupu nekome tko dobro poznaje unutarnje odnose u Dinamu, ima uvid u formu i mogućnosti igrača i kome Zoran i Zdravko bezuvjetno vjeruju.
Ne treba daleko lutati, potraga bi nas opet odvela na obližnju Kajzericu, odakle je Ante Čačić već poručio Mamićima da ima formulu za Ligu prvaka. Uostalom, majstor Ante bio je posljednji trener koji je plave (2012. godine) odveo u elitu. Kod njega je Dinamo imao i impresivnu statistiku, ali i još impresivniji dojam.
Sve je, dakle, jasno i praktički izvjesno. Čeka se samo Zoranova procjena stanja...