Neposredno nakon šibenske premijere igranog filma o njenom neprežaljenom sinu Draženu Petroviću, mama Petrović bila je zadovoljna viđenim. Posebno s porukom koju ovaj dugometražni film šalje:
- Poslana je poruka da roditelji trebaju stati iza djeteta, bez obzira iz koje sredine dolazilo i s kojim se poslom bavio. Druga priča jest da sve što radiš u životu moraš činiti s ljubavlju i puno rada.
Na pitanje koliko su vjerni dijalozi i scenarij, kazala je:
- Istinito je sve. Producenti i glumci su puno radili s nama. Osim toga, mi smo im dali materijale i nismo im se miješali u posao. Kod castinga, jedino što sam ja željela bilo je da Zrinka Cvitešić bude ta koje će mene igrati.
Je li vas glumački "skinula" dobro?
- Jako dobro. Zrinki je žao i duša ju boli što nije večeras mogla biti tu, jer je ona u Londonu radi novog angažmana, ali mi je rekla da joj se odmah javim da vidi kako sam ja doživjela. Ona je ušla u moj karakter prvi prvom našem susretu a možda sam i ja na nju ostavila dojam. Svima je pokazala kakva je mama Petrović doista bila.
Još jedna druga ženska uloga bila je izražena a to je ona mlade riječke glumice Romine Tonković koja je odigrala Draženovu djevojku Renatu.
- Bilo je žena u Draženovu životu no Renata je bila njegova najveća ljubav. Romina je čak i slična Renati i pomalo plaha. I jako je dobro odglumila Renatu.
Jeste li u kontaktu s Renatom?
- Jesam, ona se udala za Šibenčanina, sina od Draženova prvog trenera, za odvjetnika Škaricu.
Je li vas nešto iznenadilo u filmu?
- Ne, ja to sve nosim u sebi. I kako je doletio preko vikenda za vrijeme rata. Nije nikome od nas vjerovao i morao je doći. I baš kada je došao, dogodila se uzbuna. Morali smo svi ići u sklonište.
Je li vam što nedostajalo u filmu?
- Ne. Moglo se još dodati no bolje da je ovako. Emocija je tu, poruka roditeljima je tu. Ne trebamo više tražiti. Ja mislim da će film biti gledljiv, da će ljudi voljeti da se film napravio.
Ono oko čega je Draženova majka pomalo strahovala jest kakav će biti kraj filma koji je, u odnosu na stvarni kraj njena sina, romansiran i sjetan.
- Kraj mi se svidio jer su u tim scenama Dražen kao dječak ali i Renata kao njegova najveća ljubav koja se kroz njihovu vezu borila da mu košarka ne bude najveća ljubav ali je na kraju i ona popustila pa mu je čak i lopte dodavala dok on šutira.
Može li se zaključiti da je to i u vašim očima bila neprežaljena Draženova ljubav. I da je šteta što Renata više nije mogla pratiti Draženovu (pre)naglašenu strast prema sportu.
- Ona je doista bila njegova velika ljubav i to je bila kvalitetna veza. Prije Draženovog fizičkog odlaska oni su se našli i popričali. Sve je očito bilo u Božjim rukama i to je nešto što mi ne možemo tumačiti.