Rijeka je dobro iskoristila reprezentativnu stanku. Momci s Kvarnera nisu ljenčarili i izležavali se po suncu, već su dogovorili utakmicu protiv talijanskog prvoligaša Udinesea i pokazali razinu. Susret je završio 1:1, a majstorski eurogol zabio je Marco Pašalić (23).
– Na jednu stranu samopouzdanje mi je veće, na drugu mi je bitno i kad samo dobro igram i pomažem momčadi. Ako se zabije, to je bonus iako sam ofenzivni igrač i moram zabijati. Ovaj gol sada dao mi je sigurnost za iduće utakmice – kaže nam ovaj ofenzivac koji je u Rijeku došao ovog ljeta i sjajno se snašao.
GALERIJA Hajduk i Livaja nemoćni, Sopićeva Rijeka hit je prvenstva i sada veći favorit za naslov od Splićana
– Super mi je u Rijeci, suigrači su me lijepo prihvatili. Ljudi su ljubazni prema meni od prvog dana, od čistačica do trenera. Imam puno poznanstava u gradu preko oca pa mi je bilo malo lakše. Navijači me vole, a i ja njih. Od prvog dana zbližio sam se s Franjom Ivanovićem s kojim se sjajno slažem. Vuče nas vinkovačka krv, iz istog smo sela, Novog Sela u Vinkovcima. Kada smo shvatili da smo gotovo isti, kliknuli smo. Imamo ista poznanstva, prozvali su nas i vinkovački tandem.
I u trenutku kada smo radili intervju, njih dvojica sjedili su na kavi. Tema imaju pregršt, a nerijetko tako zajedno sjednu i u Vinkovcima kad posjećuju obitelji.
– Moji su trenutačno i u Njemačkoj, ali planiraju se za stalno vratiti u Vinkovce. Odradili su svoje, red je da se odmore i vrate korijenima.
VEZANI ČLANCI:
Odustao sam od nogometa
Iako je Marco rođen u Njemačkoj i tamo napravio prve nogometne korake, u duši je Hrvat.
– Odrastao sam tamo, igrao tamo, ali od prvog dana ovdje sam osjetio tu neku ljubaznost. Ljudi se ovdje više vode srcem, nema toliko stresa, problema, a država je puno manja od Njemačke. Ovdje su ljudi sretniji iako imaju manje, tamo nisu iako imaju više. Osim toga, u Njemačkoj je rad i disciplina, nema uživanja. Ovaj životni stil više mi se sviđa – kaže Marco koji je od obje sredine nešto pokupio.
– U Njemačkoj sam naučio disciplinu, ali imam taj hrvatski mentalitet, ne volim gubiti, ostavljam srce na terenu.
U njegovu nogometnom CV-ju veliki su klubovi poput Hoffenheima, Stuttgarta pa i Borussije Dortmund, kako to da se odlučio za Rijeku, pitamo ga.
– Tamo mi je bilo teže upasti u prvu momčad, mučio sam se, dokazivao, ozljede su me zaustavile. U Stuttgartu sam bio dvije godine u drugoj momčadi, imao sam sjajnu sezonu, a nisam dobio priliku i bilo je vrijeme za iskorak. Dobro sam pogodio, vratio se kući. Vidim da mi je dobro u Rijeci, da sam sretan.
U periodu dok je bio u Borussiji dijelio je prostor s Erlingom Brautom Haalandom, danas napadačem Manchester Cityja.
– On je jako discipliniran i radišan. Ne bi došao do ovoga gdje jest da nije takav. Što se privatnog tiče, normalan je kao svi mi ostali. Zvijezda je u svijetu, ali to mu smeta i sam je nedavno rekao da nema mira. No to je takav posao, znali smo što to nosi.
VEZANI ČLANCI:
Za Borussiju ga vežu lijepe uspomene, posebice ona kada je zaigrao protiv Bayerna.
– Utakmica protiv Bayerna najveća je u mojoj karijeri, kao i ona protiv Wolfsburga kada sam dobio prve minute u Bundesligi. Imao sam priliku da se dokažem u jednoj od najjačih liga na svijetu. Osim toga, jedan od najdražih trenutaka u karijeri mi je i susret protiv Danske za U-21 reprezentaciju Hrvatske kada sam zabio penal i izborili smo Euro.
Zanimljivo, svega toga ne bi bilo da je odustao od nogometa, a o tome je ozbiljno razmišljao.
– Odustao sam od nogometa kada sam imao 12 godina, rekao sam da mi se više ne da. Onda se dogodila sudbina, trener iz juniora Mertz bio je uporan, zvao me da dođem. Odlučio sam ipak otići na trening, sve se poklopilo i krenuo sam ponovno.
Ibro i Modrić su mi uzori
Kako i ne bi krenuo kada je odrastao uz zanimljive uzore.
– Obožavam Zlatana Ibrahimovića. On se kao osoba nikad nije promijenio. Na terenu je moćan, visok, zna s loptom. Čitao sam njegovu knjigu, gledao sve filmove o njemu. Obožavam i Luku Modrića, volim njegov stil igre, a kao čovjeka volim ga još više. Skroman je, ljubazan i nadam se da ću ga jednom i upoznati.
Osim nogometa, Marco ima još jednu strast.
– Da nisam nogometaš, vjerojatno bih se bavio boksom. Pratim borilačke sportove MMA, UFC, to mi je druga ljubav. Treniram boks kada sam u Njemačkoj, počeo sam sa 17 godina, trenira me očev prijatelj.
Možda bi bio sjajan boksač, ali da je odličan radnik, to već znamo. Naime, jedno je vrijeme radio na baušteli.
– Morao sam ići na bauštelu jer nisam htio ići u školu. Otac je rekao da idem za učitelja tjelesnog, ali nije mi se svidjelo. Rekao mi je da onda ne sjedim doma, nego da radim. Brat i ja tako smo svaki dan išli na bauštelu. Spavali smo zajedno u krevetu, a on ima 1,96 m, možete si zamisliti kako je to. Posao je kretao od 8.30 sati, a radio sam ono što je ostalim dečkima bilo dodatno, što ne bi stigli. Uglavnom sam vadio i vozio beton na otpad. Kasnije sam i krečio. Tjedan dana prije priprema za Dortmund radili smo noćne smjene u jednom supermarketu, krečili smo, no tu sam si zaradio da imam za Dortmund. S obzirom na taj posao, trenirao sam navečer. Na trening juniora nekad sam išao i s ljestvama jer sam se morao žuriti. Bilo je naporno, ali to je bilo jedan od najljepših perioda u mom životu. Skromno se živjelo, ali tada si najsretniji, ništa ti ne nedostaje. Sada da moram što popraviti po stanu, znao bih sam zahvaljujući tome. A da me brat zove da treba pomoć, išao bih, zašto ne.
VEZANI ČLANCI:
No za bauštelu više nema vremena jer s Rijekom igra Kup i prvenstvo. Došao mu je i novi trener, Željko Sopić.
– On i Jakirović su dva različita karaktera. Jakirović je bio malo mirniji, Sopić je donio više energije u momčad i igru. Vrhunski su obojica. Vidi se da smo sada energični, a donio je i druge taktičke stvari. Ono što mogu reći o Sopiću je da je autoritativan, ali je i prijateljski nastrojen. Lijepa je komunikacija, znamo se nasmijati, svi imamo super odnos s njim.
Rijeka je trenutačno prva momčad HNL tablice, u Dinamo i Osijek uvukle su se krize, planira li klub to iskoristiti?
– Više se bavimo našom igrom. Istina je da se krize vide i to nam je dodatna motivacija, da iskoristimo to. U malim utakmicama smo uzeli velike bodove, drugi su kiksali i ostali iza nas.
Novu priliku za koji bod Rijeka ima ove nedjelje protiv Istre 1961.
– Nastavit ćemo s onim što smo dobro napravili u prošloj utakmici. No znamo da neće biti lako, moramo biti energični. Bit će teže u gostima, dobra su momčad, novi trener, nikad ne znaš...
Iako je Rijeka ispala iz Europe, ima se za što boriti, a tu je i pobjeda nad Hajdukom u jadranskom derbiju. Kakva je atmosfera, prepoznaju li ga ljudi po gradu, pitamo ga.
– Atmosfera je dobra i u momčad i gradu. Ne osjećam se kao zvijezda, ali ostvario sam svoj san. Htio sam biti uzor djeci koja idu tim putem. Lijepo je kad šetaš po Korzu, ljudi te prepoznaju, drže ti palčeve. To je baš dobar osjećaj – rekao je Marco kojemu sada ostaje još samo jedan san – povratak u nogometni vrt i igranje za reprezentaciju.
Ja se trudim, izbornik neka odluči
A kada smo kod reprezentacije, sve se više u medijima potencira njegov dolazak među vatrene, uzraste U-17 i U-21 već je prošao.
– Trenutačno sam isključivo koncentriran na Rijeku i na igru za klub. Na meni je da tu dajem maksimum i sa svojim suigračima pokušam ostvariti što bolje rezultate. Nikome iz Rijeke ne pada na pamet pričati o nečemu što bi se moglo dogoditi, na nama je da radimo i na izborniku je da odluči. Naravno, za svakog je igrača san biti pozvan u reprezentaciju i za mene bi to bila velika čast i, ako se dogodi, nitko sretniji od mene. No o tome možemo više kad za to bude vrijeme, trenutačno sam koncentriran samo na Rijeku – zaključio je Pašalić.
VIDEO Jakirović: Igramo s ekipom koja je pokazala da može napraviti brojne probleme suparničkoj momčadi