Švercanje odgovor HŽ-u i Holdingu

Deseci tisuća Zagrepčana ovih su dana u velikom uzbuđenju, ruke im drhte dok čitaju najave – čije će ime imati priliku zaokružiti na izborima 4. prosinca. Bi li se trebali odlučiti za prvakinju HDZ-a premijerku Kosor, nekog od njezinih najbliskijih, ili za šefa SDP-a Milanovića, a možda se, nadaju se neki, i Bandić kandidira.

Zacijelo bi o izboru između SDP-a i HDZ-a malo više razmišljali da u tramvajima ne drže prste na mobitelu, pripravni da u trenutku kad ugledaju kontrolora kupe kartu, potežući okidač na mobitelu brže od pobjednika u Milijunašu. Što se događa? Mnogi su stanovnici prigradskih naselja prisiljeni švercati se jer je pokaz koji je vrijedio i za vlak i za tramvaj preko noći postao preskup. Pa mnogi kupe samo kartu za vlak, a u tramvajima se švercaju.

Sve to mogu zahvaliti zajedničkim naporima vladajućeg HDZ-a, oporbene perjanice SDP-a i gradonačelnika Bandića, koji još nije odlučio hoće li i sam još jednom iskušati sreću na izborima. Svi su oni ujedinili snage kako bi propao jedan od najpametnijih gradskih projekata, radnički i studentski pokaz koji je, uz malu nadoplatu, vrijedio i za prigradski vlak i za tramvaj. Za desetak minuta stizalo se tako s ruba grada u središte, brže nego automobilom, a ni takav pokaz nije bio preskup. Iako su vlakovi često bili pretrpani i bez zraka, stanovnici Čulinca, Vrapča, Sesveta, Sesvetskog Kraljevca nisu se žalili da se voze kao u Indiji ili u Africi, ne, daleko od toga.

Više su imali osjećaj da žive na zapadu, da žive u uređenoj zemlji koja čini sve da i putovanje javnim prijevozom bude što racionalnije. Ipak, dogovor između grada i države nedavno je pukao, HŽ u vlasništvu države više ne želi sudjelovati u zajedničkoj igri, Zagrebački holding nije im plaćao, a nitko se u svađi države i grada nije potrudio da stvar sredi, pa su stanovnici rubnih zagrebačkih područja ponovno osuđeni na putovanje do centra stanicu po stanicu, autobusima i tramvajima, sat i pol ili dva u jednom smjeru, pa tako opet poslijepodne. Jer, prijevoz prigradskim vlakovima postao je nešto što si ne mogu svi priuštiti.

Prije godinu dana svi studenti i đaci putovali su potpuno besplatno, sad ih godišnja karta koja uključuje i vlak stoji ni manje ni više nego 2676 kuna! Radnički mjesečni pokaz sa željeznicom stoji 510, godišnja karta nevjerojatnih 5640 kuna... Studentske su obitelji ovih dana, početkom nove akademske godine, na teškim iskušenjima, “švercati se ili ne” hamletovska je dvojba koju će dobro svladati i studenti prirodnih znanosti. Prije nekoliko godina, kad je novca bilo, razbacivalo se na sve strane, pa su se u Zagrebu besplatno vozili mnogi, stari i mladi, a polet je bio takav da se ozbiljno raspravljalo o gradnji metroa i birali najpovoljniji pravci i projekti.

Slično je bilo i na državnoj razini, razbacivalo se na sve strane, mirovine, prava, zapošljavanje, samo recite što treba, ništa nije bilo u pitanju. No, zbog izbora još se nitko ne trijezni, pa unatoč tome što nam prijeti drugo dno krize, obje stranke obećavaju da će nakon izbora sve biti ‘naj’. Samo da ne bude kao u zagrebačkom primjeru, gdje na kraju nemamo ni prijevoz jeftinim prigradskim vlakovima, umjesto metroa preostao nam je samo - šverc po tramvajima.