'Civilizaciju će mijenjati umjetna inteligencija, nano i biotehnologija'

Hrvati su ga prozvali novim Teslom, strani mediji genijem, budućim nobelovcem. I vjerojatno nitko nije pogriješio. Marin Soljačić, Zagrepčanin s adresom u Bostonu, naslovnice je počeo puniti 2007. kada je izveo eksperiment bežičnog prijenosa energije. Koncept WiTricity odmah je proglašen revolucionarnim izumom. Prije nekoliko dana u Las Vegasu, na najvećem svjetskom sajmu potrošačke elektronike, predstavljen je upravo Soljačićev bežični punjač koji će se koristiti za iPhone5. I ne samo to! Patente Marina Soljačića i njegova tima s Massachusetts Institute of Technology (MIT), koji je dao gotovo 80 nobelovaca, licencirala je i Toyota, dobili su i nagradu Svjetskog ekonomskog foruma, a u WiTricity su investirali i Intel i Foxconn, i to 25 milijuna dolara.

Postali ste svjetski poznati nakon otkrića bežičnog prijenosa energije – WiTricityja. Sedam godina nakon predstavljanja izuma pred vratima je njegova komercijalizacija. Jeste li zadovoljni?

Prilično sam zadovoljan razvojem situacije što se toga tiče.

Doktorat s Princetona

Ima li istine u glasinama da je upravo zbog WiTricityja pokojni Steve Jobs osobno s vama kontaktirao?

Nisam nikada bio u osobnom kontaktu sa Steveom Jobsom.

Na kakvim projektima trenutačno radite na MIT-u?

Većina mojih istraživanja na MIT-u su u području nanofotonike, koje je potpodručje nanotehnologije s primjenama na svjetlost (fotone).

Nikako ne bi bilo dobro da netko tko je vrijedan i pametan ne može studirati jer je siromašan

Što je s istraživanjem novog svjetlosnog fenomena do kojeg ste nedavno došli?

Pretpostavljam da mislite na ono sto smo objavili u Natureu u ljeto 2013.? Trenutačno radimo na dubljem razumijevanju tog fenomena, kao i na primjeni toga fenomena za nove vrste lasera i kemijskih i bioloških senzora.

Još od završetka srednje škole ste na MIT-u. Tamo ste diplomirali, a sada ste redoviti profesor. Kako je raditi u takvoj sredini?

Na MIT-u sam diplomirao, a na Princetonu doktorirao. Volim raditi na MIT-u jer su ljudi međusobno jako otvoreni i željni suradnje. Usto, MIT je jedno od najboljih mjesta za primjenu akademskih otkrića, potom u industriju, a to je meni osobno važno i drago. K tome, MIT je jedno od kudikamo najboljih mjesta na svijetu za moje područje (optika i fotonika).

Profesor ste. Što najčešće savjetujete studentima?
Da vjeruju u vlastitu intuiciju i viziju i da ne uzimaju zdravo za gotovo ništa što čuju od bilo kojeg “autoriteta”.

Studij na MIT-u stoji 40 tisuća dolara po godini. U Hrvatskoj je studij besplatan za sve koji redovito polažu ispite. Je li to dobra politička odluka?

Studij na MIT-u stoji najviše 40.000 dolara godišnje, ali samo mali broj studenata toliko i plaća. Velika većina dobije financijsku pomoć od MIT-a, koja je dovoljna da si studenti i njihovi roditelji mogu priuštiti MIT. Svaki student je prvo primljen (odnosno odbijen) na MIT, a onda MIT odredi koliko će student i njegova obitelj platiti. Prema tome, financijsko stanje studentove obitelji ne utječe na odluku o tome hoće li netko biti primljen na MIT ili odbijen, i školarina nije prepreka da se studira na MIT-u. To uključuje, na primjer, i mene: meni je MIT dao punu stipendiju za studij. Mislim da nikako ne bi bilo dobro da netko tko je vrijedan, sposoban i pametan ne može studirati jer dolazi iz siromašne obitelji.

Suradnja sa Zagrebom

Kada je bivši američki ministar energetike Steven Chu uvidio da dolazi kriza, povećao je ulaganja u istraživanja i nove tehnologije. U Hrvatskoj se događa suprotno. Znanstvenih istraživanja gotovo i nema.

Bojim se da nisam dovoljno dobro upoznat s hrvatskom situacijom da bih mogao to komentirati.

Što od tehnologije očekujete u budućnosti?
Mislim da ćemo u idućih nekoliko desetljeća vidjeti golem utjecaj na našu civilizaciju sljedećih tehnologija: umjetne inteligencije, robotike, nanotehnologije, biotehnologije...

Vidite li se možda jednog dana opet u Zagrebu?

Blisko surađujem s kolegom prof. Hrvojem Buljanom s PMF-a. Dva njegova doktoranda dugo su bila kod mene na MIT-u: dr. Marinko Jablan i dr. Dario Jukić, i to nam je svima bilo jako korisno. Radujem se nastavku te suradnje i možda pokretanju neke nove suradnje s Hrvatskom.