Današnji milijunaši živjet će 5000 puta dulje od najsiromašnijih

U povijesnim je vremenima bilo teško odgovoriti na pitanje koliko bi najdulje čovjek mogao poživjeti u prirodnim uvjetima. U vremenima prije antibiotika i cjepiva kada su harale mnogobrojne zarazne bolesti, prehrana bila slaba i nedovoljna, a sanitarni uvjeti neprikladni, postojao je doista vrlo velik broj načina da čovjek napusti ovaj svijet prerano. Nitko se nije mogao nadati da bi mogao izbjeći baš sve zdravstvene probleme koji su na ljude vrebali. Međutim, promislimo li ponovo o čitavom ovom feljtonu, shvatit ćemo koliki smo napredak u znanju i razumijevanju učinili samo u posljednjih 150 godina.

U tako kratkom vremenu s obzirom na cjelokupnu ljudsku povijest uspjeli smo se ekonomski, znanstveno i tehnološki razviti do nezamislivih razmjera. Zahvaljujući tome, danas postajemo svjesni svojih bioloških granica u vremenu. Optimiziranjem okoliša u kojem živimo, rješavanjem problema zaraznih bolesti, osiguravanjem kvalitetne prehrane, rasta i razvoja, razvojem sofisticiranih medicinskih procedura i općenitim bogaćenjem i ekonomskom moći, ljudi počinju dosezati gornju granicu svojeg trajanja u vremenu, uzme li se u obzir način na koji smo izvorno dizajnirani. Čini se da je ta biološka granica negdje između 100 i 120 godina. Ako želimo živjeti dulje od toga, morat ćemo se početi mijenjati, tj. zadirati u naš biološki ustroj i genetski se modificirati ili pak spajati sa strojevima kako bismo trajali još dulje. Ulazimo time u sasvim novu eru čovječanstva, s vrlo teško predvidivim daljnjim razvojem događaja.

Više stanovnika koji dulje žive

Prema nedavnim podacima Svjetske banke prosječan muškarac na Zemlji, ako takav uopće postoji s obzirom na goleme razlike među ljudima u svijetu, danas se može nadati doživljenju 70. rođendana, a prosječna žena doživjet će 74 godine. Golem je to napredak u odnosu na početak 20. stoljeća, kada je zbog velike smrtnosti djece i haranja zaraznih bolesti prosječan očekivani vijek iznosio tek 35 godina, a sredinom 20. stoljeća dosezao je 50 godina. Uvođenjem antibiotika u masovnu primjenu 1940-ih, a zatim i cijepljenja tijekom 1960-ih godina, došlo je do znatnog produljenja ljudskog života. Broj djece u obiteljima i dalje je bio velik, ali njihova se smrtnost znatno smanjila. Životi odraslih također su se produljili. Stoga se ukupan broj ljudi na Zemlji upeterostručio: od milijardu i pol stanovnika početkom 20. stoljeća do sedam i pol milijardi danas.

Svjetska zdravstvena organizacija u Ženevi i Institut za mjerenje i evaluaciju zdravlja u Seattleu slažu se kako se očekivano trajanje ljudskog života i dalje povećava te je tijekom 21. stoljeća već poraslo prosječno za oko šest godina. Danas je to produljenje uglavnom rezultat značajnog napretka u medicini i javnozdravstvenoj zaštiti. U bogatijim zemljama dulji životni vijek potaknut je padom smrtnosti od bolesti srca i krvnih žila. Za napredak u siromašnijim zemljama zaslužan je pak znatan pad smrtnosti djece od upala pluća, proljeva i malarije. Nastave li se trendovi, prosječna djevojčica rođena 2030. živjet će u prosjeku 85 godina, a dječak 78. No u najbogatijim zemljama svaka druga novorođena beba doživjet će 100 godina. Iznimka od pozitivnih trendova je subsaharska Afrika, gdje su pojava i širenje AIDS-a skratili prosječan životni vijek od 1990. do danas za prosječno pet godina.

Teško je ne zamijetiti kako se usporedno s produljenjem ljudskog vijeka zbivao i snažan ekonomski rast. Početkom 20. stoljeća većina država imala je bruto domaći proizvod (BDP) manji od 2000 dolara po stanovniku, preračunato u današnju vrijednost američkog dolara. Međutim, u najrazvijenijim zemljama Zapada vrijednost robe i usluga porasla je iznad 10.000 dolara po stanovniku do 1950. godine, usprkos stalnom porastu stanovništva. Danas BDP najbogatijih zemalja prelazi i 50.000 dolara po stanovniku. Bogaćenje država uvelike je povezano s trajanjem života njihovih stanovnika. U skupini zemalja visokog prihoda prosjek danas doseže gotovo 80 godina za muškarce, a 84 za žene, dok u skupini zemalja s niskim prihodom muškarci prosječno žive tek 60 godina, a žene 64.

Međutim, i među zemljama unutar iste kategorije bogatstva postoje zanimljiva odstupanja. Dobar su primjer Nigerija i Vijetnam. Obje zemlje imaju GDP oko 6000 dolara po glavi stanovnika, no u Nigeriji stanovnici prosječno dožive 53, a u Vijetnamu 76 godina. To je čak 23 godine razlike usprkos usporedivom stupnju bogatstva. Mnogo je još sličnih primjera, poput Zambije i Bangladeša ili Angole i Kine. U prvom članu svakog od tih parova zemalja, unatoč sličnoj razini BDP-a, ljudi žive barem 20 godina kraće. Razlog tome je što nacionalno bogatstvo nije ravnomjerno raspoređeno među stanovništvom.

Bogatstvo i dulji život

Prema nedavnom istraživanju UBS Financial Services, osobe s pokretnom imovinom od milijun dolara ili više, kada se izuzmu od svih drugih, mogu očekivati prosječno trajanje života od 100 godina. Na sasvim drugoj strani spektra najveći problem krajnje siromašnih ljudi danas su smrti djece unutar prvih tjedan dana nakon poroda. Naime, nakon uspješnog smanjenja smrtnosti predškolske djece od zaraznih bolesti poput upale pluća, proljeva, malarije i tetanusa, u prvi plan izbile su upravo smrti novorođenčadi.

U slučaju krajnje nesretnog ishoda djeca koja na svijet dolaze u bijedi i bez dostupne zdravstvene skrbi umiru unutar tjedan dana nakon poroda. Uzroci njihovih smrti najčešće su prerani porod, mala porođajna težina, gušenje pupčanom vrpcom tijekom poroda ili teška infekcija. Matematičkim rječnikom, današnji će milijunaši poživjeti 5000 puta dulje od onih najnesretnijih među siromašnima. Poznanici me ponekad pitaju što je u današnje doba najvažnije za zdrav i dug život. Očekuju pritom savjet o posebnoj prehrani, dijetama, tjelovježbi, vitaminima, biomarkerima ili genetskim manipulacijama. Uvijek im odgovorim kako je to, nažalost, biti vrlo imućan ili barem ne biti previše siromašan.