Kako bez umjetne inteligencije osvojiti svemir i liječiti rak?

Odmah na početku moram reći da se ne mogu sjetiti ni jednog drugog stava o kojem u sebi imam toliko “ali”. Vjerujem da je umjetna inteligencija nužna za iskorjenjivanje većine nedaća koje tište društvo i olakšavanje života na tisuće načina, ali u meni se automatski budi i veliko strahopoštovanje.

Unatoč strahu, i dalje sam neupitno pri stavu da čovječanstvo mora za napredak koristiti i umjetnu inteligenciju: uvijek mi je u mislima upozorenje Stephena Hawkinga da čovječanstvo nema druge nego kolonizirati neki drugi kutak svemira jer po zakonu velikih brojeva u dalekoj će se budućnosti morati dogoditi nešto zbog čega bi sudbina ljudi bila identična barem onoj koju su doživjeli dinosauri. Ne vidim kako bismo ikad mogli doći do tog stupnja razvoja da možemo naseliti neki drugi sustav bez pomoći umjetne inteligencije, prvo u pronalasku pogona (ili nekog drugog načina odlaska u drugi dio svemira), a kasnije u održavanju sustava u brodovima i samim kolonijama.

Kako bih ikad mogao biti protiv umjetne inteligencije, ako samo i pomislim da bi njezina uporaba mogla ubrzati izlječenje od raka, od kojega samo u Hrvatskoj umire 14 tisuća ljudi godišnje. No, isto tako sam stava da se u njezinoj primjeni nikako ne smije žuriti. Ni jednoj generaciji u povijesti nije bilo bolje nego nama pa možemo čekati još malo za taj idući veliki korak.

Jasno je svakom razumnom čovjeku da umjetna inteligencija nosi stotine pitanja i da je potrebno odgovoriti na što više njih i donijeti zajednička i vrlo stroga pravila te da svaki razvoj u bilo kojem kutku svijeta mora biti pod strogim nadzorom.