Lijek protiv raka pluća koji smo pronašli mogao bi se testirati i u Hrvatskoj

Dr. Igor Štagljar najavom otkrića lijeka protiv raka pluća izazvao je pravu buru u javnosti, posebice među oboljelima koji u njegovim riječima vide slamku spasa. S dr. Štagljarom, profesorom na odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku na Sveučilištu u Torontu, razgovarali smo u Splitu, u Mediteranskom institutu za istraživanje života (MedILS) tijekom održavanja međunarodne konferencije na kojoj se okupilo stotinjak vodećih svjetskih znanstvenika koji se bave biomedicinskim istraživanjima.

Vaša najava da ste razvili novi lijek za rak pluća i da ćete uskoro izdati publikaciju o tome izazvala je senzaciju.

Točno, i meni je čak zvučala malo nevjerojatno sva ta prašina koja se digla pa sam ostao zatečen. Mislim da će to biti važno otkriće, ali i da treba stati s obje noge na zemlju. Ne volim kad čitam naslove o znanstvenicima u kojima piše “senzacionalna ili bombastična vijest”.
 Naše otkriće sigurno će biti važno za pacijente, ali pričekajte, molim vas, da mi te svoje rezultate prvo objavimo. Razlog zašto sam najavio naše otkriće je taj što mi već mjesec dana znamo da će taj lijek funkcionirati.
Prošli smo sve moguće zavrzlame, pretraživanja lijekova, rad s kemičarima i farmaceutima koji su nam pomagali da taj lijek učinimo što boljim, no sada mogu sa sigurnošću reći da će funkcionirati.
 Mogao sam to reći i prije mjesec dana, ali nisam zato što nisam bio u Hrvatskoj. Ne mogu vam dati nikakve pojedinosti o našem lijeku jer te rezultate još nismo objavili. Da vam kažem bilo što, to bi umanjilo novitet našeg otkrića te uvelike otežalo publikaciju naših rezultata.
U znanosti nije uobičajeno da ljudi preko novina publiciraju otkrića, tako da je meni malo previše ovo što se dogodilo. Zovu me novinari iz Slovenije, Srbije, Mađarske, od svakuda i svakome šaljem isti e-mail: “Na žalost, ne smijem vam ništa reći”.

Smijete li reći kada će se lijek početi primjenjivati?

Na žalost, ne.

Jesu li obavljena testiranja na ljudima?

Na pacijentima još nismo obavili testiranja, ali mislim da će to biti dobro iz razloga koji vam ne mogu reći.

Hoće li se testiranja provoditi i u nekoj hrvatskoj sveučilišnoj bolnici?

Šansa uvijek postoji. To će se morati regulirati sa Sveučilištem u Torontu koje je vlasnik patenta. Ja sam zaposlenik Sveučilišta u Torontu, to smo naše otkriće patentirali i 50% pripada izumiteljima, a nas smo trojica iz mog laboratorija.

Dakle, namjerno ste odlučili u Hrvatskoj priopćiti tu veliku vijest?

Da. Kao što sam već napomenuo, mogao sam to i prije mjesec dana kada smo reproducirali sve eksperimente više od pet puta. Kolegama u mojem laboratoriju govorio sam: “Ponovite još jedan put!” jer nisam mogao vjerovati. I sad stvarno mogu reći – to je to. Sumnji više nema. To što smo pronašli bit će djelotvoran lijek za jedan od oblika karcinoma pluća, ali ne za sve.

O kojoj vrsti karcinoma je riječ?

Riječ je o najčešćoj vrsti karcinoma pluća, tzv. karcinomu pluća nemalih stanica koji može biti prouzročen mutacijama u najmanje petnaestak gena. Naš lijek neutralizira drugi najčešće mutirani gen pod imenom EGFR, a te mutacije pogađaju otprilike 17-21% svih pacijenata (ovisno o geografiji). Najčešći oblik karcinoma pluća (u 25% svih pacijenata) prouzročen je mutacijama u genu koji se zove K-RAS i, nažalost, za taj oblik ne postoje tzv. “pametni lijekovi” – pacijentima se daje klasična kemoterapija koja je jako iscrpljujuća i može produljiti život za godinu-dvije. Ovaj je naš lijek tzv. precizni lijek – on neutralizira samo stanice karcinoma pluća koje su prouzročene mutacijama u EGFR genu, a ostale stanice ostavlja netaknutima.

Sve se više govori o izazovima koje pred nas stavlja personalizirana medicina, možemo li i ovo vaše otkriće gledati u tom kontekstu?

Tako je. Glavni fokus ove naše konferencije u Splitu je na tzv. personalnoj ili preciznoj medicini. Današnji lijekovi više se pacijentima ne daju nasumično. Na zapadu, u modernim zemljama koje si mogu priuštiti taj standard medicine, prvo se pacijentu napravi biopsija tumora, otkrije se u kojim genima postoje promjene i onda mu se da odgovarajuća terapija koja neutralizira signalne putove koji su “poludjeli” zbog dotičnih mutacija. Od prije 15 godina cijeli svijet, sva farmaceutska industrija, ide prema personalnoj medicini, što znači odgovarajući (engl. “tailor-made) lijek za svakog pacijenta.


Na konferenciji u Splitu okupili ste stotinjak prvorazrednih svjetskih znanstvenika.

U Splitu se okupila znanstvena elita. Okupili smo kremu svjetske znanosti iz više od 20 zemalja svijeta i raspravljamo o biomedicinskim dostignućima i njihovoj ulozi u otkrivanju lijekova za najteže bolesti. Tu su i neki od kolega koji će vjerojatno u idućih pet godina dobiti Nobelovu nagradu.

Kako ste uspjeli dovesti prof. Tonija Huntera, tvorca prvoga pametnog lijeka?

Prošle godine bio sam tri mjeseca kod njega na usavršavanju u San Diegu, na Salk Institutu, no Tony i ja poznajemo se jako dugo. Dobri smo prijatelji. Nije ga bilo teško nagovoriti da dođe u Split jer Tony jednostavno obožava Hrvatsku. Bio je prošle godine u Cavtatu na kongresu koji je organizirao moj kolega dr. Ivan Đikić.

O čemu je dr. Hunter govorio kolegama u Splitu?

On je “keynote” govornik zadnjeg dana kongresa. Tema su njegova izlaganja novi lijekovi protiv najsmrtonosnijeg karcinoma danas – karcinoma gušterače. Samo tri posto svih pacijenata preživi prvih pet godina. Kad se otkrije taj karcinom, znamo da, na žalost, pacijent ima najčešće 3-6 mjeseci života. Od karcinoma gušterače umrli su Patrick Swayze, Steve Jobs, Luciano Pavarotti. Oni su sebi mogli priuštiti najbolje lijekove, ali takvih lijekova na tržištu još uvijek nema. Zašto? Zato što velika većina pacijenata koji obole od karcinoma gušterače ima mutacije u K-RAS genu, a moderna biomedicina do današnjeg dana još uvijek nije pronašla način da kreira lijekove protiv K-RAS proteina. Karcinom gušterače jako je teško detektirati, ljudi na početku, u vrijeme dok je operabilan, nemaju problema. Simptomi počinju kada je metastazira na okolna tkiva, ali tada je već kasno.

Koliko je današnja znanost uspješna u borbi s karcinomima?

Napredovala je dosta. Prije 20 godina samo bi 10% žena preživjelo karcinom dojke, a danas je to gotovo 90%. Kad je riječ o karcinomima prostate, preživljavanje je u prvih pet godina 97%. Postoje i agresivni oblici karcinoma dojke i prostate, ali oni su dosta rijetki. Nedavno je jedna od mojih dobrih kolegica oboljela od raka dojke, a kad sam vidio koji tip ima, rekao sam joj: “Ne boj se, od toga sigurno nećeš umrijeti” i to je jako dobro. Na žalost, dok tako nešto budemo mogli prognozirati i za karcinom pluća i gušterače, proteći će još puno vode ispod Savskog mosta.

Vaše otkriće, koje ste najavili, možda ubrza taj protok.

Dobio sam puno e-mailova, bar 30-ak, u kojima piše: “Pušač sam, imam rak pluća, dajte mi taj lijek” i zato moram otvoreno reći da taj lijek neće napraviti čudo, ali će im vjerojatno produljiti život.

Dakle, neka se ne nadaju da mogu nastaviti pušiti?

Pušenje je glavni uzrok svih karcinoma pluća, 87%, a 13% su ljudi koji su bili u kontaktu s azbestom ili radonom, koji su kancerogeni, ili su bili u kontaktu s različitim bojama. U Kini, Aziji, pojava karcinoma pluća velika je i kod nepušača jer se griju na ugljen i udišu taj dim. Uvijek postoji razlog karcinoma pluća. Kod manjeg broja pacijenata postoji i ta obiteljska predispozicija koju mi još uvijek dobro ne razumijemo, ali dobro razumijemo da je genom pušača nenormalno nestabilan. Uvijek ističem važnost nepušenja, ali znate ljude, svatko misli “neće mene”. Pušenje nije uzrok samo karcinoma pluća, nego i brojnih drugih karcinoma, recimo 30% žena koje obole od raka dojke bile su pušači, isti je postotak i u slučajevima karcinoma debelog crijeva i gušterače. Dakle, pušenje nije dobro i jako me frustrira kada dođem u Hrvatsku, a svi puše. I sekundarno udisanje dima jako je opasno.

Raspravlja se o e-cigaretama. Što vi mislite o njima?

Studije još nisu napravljene, ali inhalacija bilo kojeg dima nije dobra. Ljudi koji puše nargilu također imaju promjene na plućima. Bilo koji dim koji udišete uništava epitel površinskih stanica pluća.

Danas se sve više govori i o alternativnim liječenjima. Kako vi na to gledate?

Kao znanstvenik koji zaključke temelji na dokazanim znanstvenim činjenicama, naravno da nisam pobornik takvog oblika liječenja. Nema alternativnog liječenja, već liječenja koje funkcionira ili ne funkcionira. Recimo ulje konoplje. Bilo bi vrlo jednostavno dokazati da funkcionira protiv raznih vrsta karcinoma, ali to još nitko nije napravio. Čista je obmana javnosti da takva terapija funkcionira. Po meni je to vrlo žalosno. Čujem od nekih meni poznatih ljudi u Hrvatskoj da neki ljudi koji obole od karcinoma gušterače kupuju japanske gljive od nadriliječnika. To je užas. Nadalje, neki me ljudi pitaju što mislim o tim “magičnim” lijekovima koji su stvoreni na Kubi. Ima nekih koji su testirani na velikom broju pacijenata, koji su prošli kliničke studije i za takve lijekove mogu reći da su efikasni jer je to znanstveno dokazano, ali za druge to ne mogu reći. Svaki lijek koji dolazi na tržište mora proći rigoroznu seriju kliničkih eksperimenata koji moraju biti strogo kontrolirani i standardizirani. Dugoročan je cilj moderne biomedicine da proizvodimo dobre lijekove koje će uzimati cijeli život, ali živjet će kvalitetno.

Prošle ste godine bili na usavršavanju u Kaliforniji, poslije u Njemačkoj pa u MedILS-u. Zašto ste se odlučili na hrvatsku znanstvenu instituciju s obzirom na to da ste mogli birati?

To je bilo veliko finale. Miroslav Radman i ja kolege smo i veliki prijatelji. Baš mi je bio gušt doći ovdje. Došla je i cijela moja grupa iz Toronta, tu smo bili osam dana. Imali smo team build​​​​​​​ing, ujutro predavanja, a popodneva su bila ispunjena zajedničkim aktivnostima. Išli smo na Marjan, na plivanje, jačali smo tim i bilo nam je dobro. To je bio poklon mojoj grupi u povodu mog 50. rođendana.

Dakle, više relaksacija, a manje znanstveni rad? A ja sam mislila da mi povučete paralelu sa svjetskim institucijama.

MedILS ima veliku perspektivu i meni je jako žao što ga hrvatska Vlada do sada nije prepoznala. Izuzetno je atraktivna lokacija za kongrese, ali ono što je MedILS-u potrebno je snažan znanstveni pogon. Da bi se ovdje na MedILS-u mogla raditi kvalitetna i kompetentna znanost, mora se godišnje uložiti oko tri milijuna eura. To nije neki velik novac za jednu zemlju kao što je Hrvatska. U znanosti se, na žalost, sve vrti oko novca. Kako ćete okupiti vrhunski tim ako nemate novca?