Fosili ranih ljudi pronađeni na pet europskih lokacija otkrivaju jezivu činjenicu. Preci Europljana hranili su se sadržajem lubanje svojih suvremenika, a onda su tjemena kanibaliziranih žrtava koristili kao posude. Ova najnovija otkrića arheologa objavljena su u znanstvenom časopisu Journal of Archaeological Science.
Ostaci s prethistorijskih nalazišta Gough’s Cave u Velikoj Britaniji, Herxheim u Njemačkoj, špilja El Mirador u Španjolskoj uspoređivani su s ostacima pronađenima u Gran Dolini također u Španjolskoj i Fontbrégoui u Francuskoj. Riječ je, dakle, o lokacijama istraživanjem kojih su znanstvenici pronašli dokaze konzistentnog i sustavnog kanibalizma na ljudskim lubanjama, tijekom perioda od čak 15.000 godina, sve do četiri tisuće godina prije nove ere.
– Ritualno korištenje ljudskih lubanja dokumentirano je na nekoliko različitih arheoloških nalazišta. Tu bi se praksu dalo povezati s dekapitiranjem ili prikupljanjem ratnih trofeja, kao i pravljenjem maski, dekorativnim elementima, čak i s graviranjem ili naprosto posudama od lubanja – rekao je vodeći autor studije Francesc Marginedas.
Nije sasvim jasno za što su se koristile dobivene “posude”, ali sasvim je sigurno, sudeći po tragovima alatki na njihovoj površini, kako jesu obrađivane, i to ne samo radi što temeljitije konzumacije “sadržaja” lubanja. Starost pronađenih “posuda’” utvrđena je usporedbom nalaza s prve tri lokacije s ostacima pronađenim na druge dvije.
Međutim, još nije sasvim jasno zbog čega su oblikovane te “posude užasa”, je li se iz njih pilo, jesu li bile tek ukras ili su naprosto bile ratnički trofej.
Ritualno korištenje ljudskih lubanja već je bilo zabilježeno na različitim lokacijama u Europi koje pripadaju različitim razdobljima, također bez jasne svrhe. Riječ je čak i o ranijim razdobljima, arheoloških nalazima starim čak 20.000 godina. Mnogi stručnjaci smatraju da su neke drevne zajednice vjerovale kako ljudske lubanje skrivaju snagu života te određene moći pa su tako prikupljane nakon nasilnih sukoba kao simboli autoriteta i superiornosti.
Na pronađenim oblikovanim ostacima ljudskih lubanja pronađeni su tragovi alata kao posljedica skalpiranja, što je dokaz da su obrađivane.
Postoje temeljiti zapisi o ritualnom korištenju ljudskih lubanja kod američkih Paleoindijanaca iza kojih su ostale lubanje s jasno vidljivim izrezbarenim uzorcima. Zahvaljujući takvim uzorcima, znanstvenici mogu utvrditi radi li se zaista o namjernom obrađivanju ili o slučajno nastalom uzorku.
Kod ovih novih nalaza utvrđen je i redoslijed radnji: nakon skalpiranja žrtve, s lubanja je skidano meso i tkivo, a nakon toga su intenzivno čišćene izvana. Tek tada su razbijane kako bi se došlo i do onoga što se nalazilo unutra.
Veliki broj rezova na lubanji ukazuje na postupak koji bi se dao usporediti s “mesarenjem”, dok ima i takvih koji govore da odstranjivanje tkiva nije bilo posljednje što se s lubanjom radilo, tj. da ih se i nakon toga dodatno oblikovalo. Sasvim je, dakle, moguće da se radilo o ritualnom postupku obrade tih ljudskih ostataka.
“Skidanje skalpa i tkiva minuciozno je i intenzivno sudeći prema broju rezova na svim pronađenim ostacima. Taj se uzorak ponavlja na britanskom nalazištu Gough’s Cave i u španjolskoj špilji El Mirador, a to je i posebno zanimljivo jer ta nalazišta pripadaju različitim razdobljima. Takva intenzivna obrada ljudskih ostataka mogla bi biti indikativna za kanibalizam”, stoji u studiji.
Kako su točno izgledale ceremonije i rituali u kojima se tako nešto događalo, jasno, znanstvenici ne mogu dokučiti tek po obrascima rezova na pronađenim ostacima praeuropljana, no prilično je sigurno da su se naši preci bavili bizarnim ritualima te da su vrlo vjerojatno bili kanibali.
Čovjek je čovjeku drug Tito!!!