Prva je hidrogenska bomba u povijesti detonirana 1. studenoga 1952. godine na otoku Elugelabu u atolu Enewetak na Maršalovu otočju (danas Maršalovi Otoci). Tom je prilikom u pokusu bombe Ivy Mike, dijela operacije Ivy, jedan od pilota izgubio život. Znanost je tada, osim potvrde koncepta takve bombe, dobila i dva nova elementa.
Kontaminirana pošiljka
U uzorcima prikupljenima nakon eksplozije potvrđena je i prisutnost elemenata za koje se smatralo da bi mogli postojati, no do tog trenutka takvo što nije bilo dokazano. Ta su dva elementa dobila imena po dvojici fizičara koji su imali ključni utjecaj na stvaranje atomske bombe, Enricu Fermiju i Albertu Einsteinu – fermij (fermium) i ajnštajnij (einsteinium). Potonji, atomskog broja 99, prije tjedan dana došao je ponovno u središte pozornosti svjetske znanstvene javnosti, stotinu godina nakon što je fizičar po kojemu je dobio ime postao dobitnik Nobelove nagrade.
Naime, tek su sada znanstvenici laboratorija Lawrence na sveučilištu Berkeley u Kaliforniji uspjeli proučiti neka njegova dosad nepoznata svojstva. Naime, ajnštajnija nema u prirodi te ga je jako teško dobiti i u laboratoriju. No, skupina znanstvenika na čelu s fizičarkom Rebeccom J. Abergel uspjela ga je temeljitije proučiti te je o tome napisan i rad i objavljen u časopisu Nature.
Naime, nikomu dosad to nije uspjelo, a sve je posljedica novog interesa za proučavanje takvih teških elemenata koje bi se moglo koristiti u inovativnim atomskim reaktorima ili čak i za liječenja raka. Inače se ajnštajnij proizvodi u Nacionalnom laboratoriju Oak Ridge u Tennesseeju, no zadnji je krug proizvodnje dr. Abergel propustila jer projekt za istraživanje elementa nazvanog po legendarnom fizičaru nije prijavila na vrijeme. Ipak, stjecajem okolnosti Oak Ridge je njezinoj znanstvenoj ekipi ipak odobrio znatnu količinu ajnštajnija, a to je golemih 250 nanograma.
A i ta je količina bila kontaminirana elementom susjednim ajnštajniju na periodičnoj tablici, kalifornijem. Ajnštajnij se, naime, dobiva kao nusproizvod pri dobivanju kalifornija, važnog elementa za nuklearne elektrane.
Kontejner i kratki rok trajanja
Posebnom metodom uspjeli su zadržati atome ajnštajnija te su na kraju dobili uzorak od 233 nanograma čistog ajnštajnija. I nije to bila jedina teškoća. Jedna od prepreka bio je i kontejner u kojem se ajnštajnij može sigurno držati. To je na kraju riješeno u laboratoriju u Los Alamosu gdje je atomska bomba i nastala i gdje je napravljen novi spremnik za znanstvenike koje je vodila dr. Abergel. To im je omogućilo da prouče izotop ajnštajnija koji je u svojoj jezgri imao 155 neutrona i 99 protona.
Bila je to verzija ajnštajnija s drugim najduljim vijekom trajanja prije propadanja jezgre, tzv. half-lifeom. Izdržao je 276 dana. Glavno otkriće bila je duljina veze između dvaju atoma, što je temeljno svojstvo koje upućuje na to kakva će biti reakcija s drugim elementima. Veza je bila znatno kraća. U ajnštajniju se 99 elektrona kreće iznimno brzo te je jako teško izraditi model koji bi točnije predvidio njihovo kretanje.
Dakle ako element nastaje kao poslijedica termonuklearne eksplozije u prirodi ga ima u ogromnim kolicinama, posto se takve eksplozije desavaju stalno na svim zvijezdama. Druga je prica razina nase tehnologije koja nam ne dozvoljava da do tamo dodjemo. Uz put, atomska bomba ne postoji, niti je ikada postojala.