Prema rezultatima najnovijeg istraživanja tima znanstvenika s MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) u Zemljinoj kori nalaze se nezamislive velike količine dijamanata.
Točnije, duboko u zemlji leži 1.000.000.000.000.000 tona dijamanata, odnosno kvadrilijun tona dijamanata.
No, bez obzira na činjenicu da doslovno ležimo na ovim skupocjenim mineralima, znanstvenici tvrde da ćemo teško do njih.
Razlog je u ležištu dijamanata koja se nalaze na dubinama između 150 i 250km ispod površine, koje je današnjim poznatim tehnologijama nemoguće dohvatiti.
Znanstvenici su došli do ovih zapanjujućih brojki koristeći zvučne valove za mjerenje, jer se njihova brzina mijenja ovisno u sustavu, temperaturi i gustoći stijena i minerala kroz koje putuju.
Duboko u zemlji su kratoni, najstariji dio Zemlje nastao prije otprilike 500 milijuna godina, a zbog svoje snage preživjeli su stvaranje i razbijanje kontinenta. Kratoni su zapravo mase stijena koje imaju oblik poput stijena okrenutih naopako te se nalaze na dubinama oko 200-tinjak km.
Oni su obično manje gusti te hladniji za razliku od okolnih stijena i rezultiraju bržim zvučnim valovima, no znanstvenici su uočili da su valovi puno brži kad se kreću kroz dno kratera, odnosno korijene.
Stoga su spojili virtualne stijene, izrađene od mogućih kombinacija različitih materijala i pomoću trodimenzionalnog modela, uspoređivali su brzine zvukova u različitim varijacijama,
Zvuk putuje dijamantom dva puta brže nego kroz ostale vrste stijena, pa su znanstvenici shvatili kako mora onda postojati i u kratonima.
"Dijamanti savršeno odgovaraju jer su malo gušći, a ne trebamo ih mnogo", rekao je Ulrich Faul, istraživač na MIT-ovom Odjelu za Zemlju, atmosferske i planetarne znanosti i viši suradnik na studiji.
Faul, koji je radio u laboratoriju s timom seizmologa, geologa i dr. znanstvenika, malo je povećao količinu dijamanata u virtualnim stijenama sve dok nisu postigli kombinaciju koja je stvorila iste brzine prolaska valova koje su iskazane u mjerenjima seizmičkim tehnologijama u Zemlji.
I tako su došli do ove fascinantne brojke od jednog kvadrilijuna dijamanata, a očekivali su bar 1000 puta manji broj.
Faul također ističe da je vrlo logično da su se dijamanti formirali upravo na tom mjestu jer da bi se uopće stvorili i formirali potreban im je ekstremno visoki pritisak i ekstremno visoka temperatura. Težina svih stijena za njih stvara idealne uvjete za njihovo stvaranje duboko u Zemljinom plaštu.
Dijamanti koji završavaju u ogrlicama i prstenju potječu sa zemljine površine, a formirani su obično tijekom vulkanskih erupcija, rekao je Faul CNN-u.
U studiji su sudjelovali istraživači iz raznih znanstvenih institucija, uključujući i kalifornijsko sveučilište Berkeley, zatim Harvard, pa sveučilište iz Melbournea i Sveučilište za znanost i tehnologiju iz Kine, te mnogi drugi.
>> Pogledajte intervju s uglednim atmosferskim fizičarom Brankom Grisogonom o klimatskim promjenama
Da je tako lako doći do dijamanti, nebi vrijedili koliko vrijede.