Čini se kako je Sir Roger Penrose, jedan od ovogodišnjih dobitnika Nobelove nagrade za fiziku, konačno dočekao svojih pet minuta. Zaslužnom je Britancu, suradniku Stephena Hawkinga, javnost odlučila dati mnogo prostora, a on se time koristi iznoseći nove interesantne teorije.
Tajna u radijacijskim pjegama
U intervjuu The Telegraphu tvrdi kako crne rupe možda sadrže dokaze da je prije ovog našeg svemira, odnosno velikog praska, postojao jedan drugi, stariji.
U to Penrose vjeruje jer smatra kako su Hawkingove točke, radijacijske pjege u pozadini svemira, ostaci energije zaostale upravo od svemira koji je postojao prije našega. To bi bio i dokaz teoriji cikličkog svemira po kojoj se svemiri razvijaju do odumiranja. No, brojni su oni koji osporavaju takva Penroseova razmišljanja tvrdeći da za njih nema dokaza, dok za standardni model u kojem je svemir počeo velikim praskom te se nakon toga kontinuirano širi, ima. Te Hawkingove točke razasute su po nebu i obično su veličine našeg Mjeseca.
Penroseova teorija cikličkog svemira koju je nazvao “conformal cyclic cosmology” zastupa tumačenje kako je veliki prasak tek završetak jednog svemira i početak drugog, a taj bi se period nazivao eonom. Na tumačenje kako je njegova teorija previše kontroverzna, Penrose jednostavno odgovara kako su jednom i teorije povezane s crnim rupama smatrali kontroverznima, a one su danas dio znanosti. Novopečeni Nobelovac smatra kako su Hawkingove točke konačan izboj energije poznate i kao Hawkingova radijacija koja je crnim rupama prenesena iz prethodnog svemira. Prema njegovoj teoriji, svemiri se razvijaju, šire i odumiru u sekvencijama, pri čemu crne rupe u svakom od njih ostavljaju tragove onog prethodnog. Tako ispada i da će naš 13,8 milijardi godina stari svemir trajati još jako dugo, jer crne rupe u njemu i dalje ispuštaju radijaciju.
– Tvrdim da je Hawkingova radijacija primijećena. Veliki prasak nije početak, bilo je nečega i prije njega, a to nešto postojat će i u našoj budućnosti. Imamo svemir koji se širi i širi, a sva masa propada. U mojoj ludoj teoriji ta udaljena budućnost postaje veliki prasak sljedećeg eona – tvrdi Sir Roger Penrose. Vjeruje da mora biti i mrtvih crnih rupa, osim aktivnih crnih rupa koje smo prepoznali, koje su zaostale od ranijih svemira. Mogli bismo prepoznati i njih te tako dokazati da je Hawking i u tome bio u pravu.
– Naš je veliki prasak počeo s nečim što je bila daleka budućnost prethodnog eona pa bi trebalo biti i crnih rupa koje su nestale Hawkingovim isparavanjem. To je isparavanje na nebu stvorilo Hawkingove točke koje vidimo. Njihova je veličina otprilike osam puta veća od promjera Mjeseca i to su područja nešto više temperature. Postoje prilično čvrsti dokazi za najmanje šest takvih točaka – rekao je Penrose.
O tome je znanstveni rad objavio u svibnju u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.
Teorija evolucije svemira
I tamo tvrdi kako te točke postoje u kozmičkom mikrovalnom pozadinskom zračenju. Riječ je o elektromagnetskom zračenju cijele nebeske sfere, koje se sastoji od zračenja nerazlučenih zvijezda i galaktika te od zračenja međuzvjezdanog i međugalaktičkog plina. Teorija velikog praska dominira znanošću posljednjih 50 godina. Prema njoj, svemir se prije 13,8 milijardi godina počeo širiti iz točke neizmjerne gustoće te se nastavio širiti do danas. Ova teorija obuhvaća koncepte mijenjanja i evolucije svemira te je zato jedina u stanju objasniti pojave kao što su Hubbleov zakon, kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje i omjer lakih elemenata u svemiru.
Sve samo nagađanja i teorije. Na svemirskoj skali mi smo na razini ameba