Što ljudi moraju učiniti za Zemlju

Veliki požari u nekoliko američkih saveznih država potaknuli su tamošnje medije na novu reakciju na temu klimatskih promjena. Ti su tragični događaji u kojima se još zbrajaju žrtve potaknuli medije poput The New York Timesa da se zapitaju što se može učiniti da se ovo doba što bezbolnije preživi. U početku se već zaključuje kako je proces ireverzibilan što je fatalistička procjena, no donesena u svjetlu ne samo požara već i tropskih oluja na suprotnoj, atlantskoj obali Sjedinjenih Država. Sve to izgleda doista prilično distopično, upravo nalik na filmove katastrofe. I tako su velike newyorške novine donijele veliki tekst u kojem su konzultirale brojne stručnjake o tome što treba učiniti. Smatra se da su učinci sadašnjih promjena nepopravljivi zbog izbora koji su države činile desetljećima prije ne mareći pri tome za rezultate koje sada gledamo. Neke od njih, upravo poput Sjedinjenih Država, izbjegavajući primijeniti mjere za smanjenje količine stakleničkih plinova.

Čak i da se sutra maksimalno ubrza odmak od fosilnih goriva, učinak će tih odluka biti snažno vidljiv još desetljećima. U svakom slučaju, taj proces neće biti lagan. Borba s klimatskim promjenama, rekao je Stephen Pryne, profesor na sveučilištu Arizona State, podrazumijeva novo promišljanje praktično svakog gledišta u svakodnevnom životu, od toga gdje i kako gradimo kuće, kako je osmišljena električna mreža, kako se zajednički može planirati budućnost misleći na kolektivno dobro. Riječ je o epohalnoj promjeni u politici, pogotovo Sjedinjenih Država, zemlje koja i dalje manje-više ignorira klimatske promjene. Međutim, mišljenje američkih stručnjaka svakako treba gledati u kontekstu nedavne katastrofe, ali i razdoblja gotovo neposredno prije američkih predsjedničkih izbora.

– Izgleda da su katastrofalni požari privukli pažnju američke javnosti usprkos službenom stavu vladajuće administracije. Ukratko, stekao sam dojam da su predviđanja mnogih stručnjaka prilično katastrofična, čak je moguće da neki od njih ne znaju dobro što se događa u ublažavanju klimatskih promjena na svjetskoj razini, to jest UN-ovim konvencijama i institucijama te aktivnošću EU, Svjetske meteorološke organizacije i drugih. I u nas je sastavljen sličan dokument, riječ je o novijoj izjavi HAZU o klimatskim promjenama – rekao je dr. sc. Krešo Pandžić iz Državnog hidrometeorološkog zavoda. U dokumentu od jeseni prošle godine, Europska unija iznijela je svoj cilj da do 2050. postane ekonomija s nultom emisijom stakleničkih plinova. Taj je cilj središnja točka Europskog zelenog plana te je sukladan europskoj posvećenosti postizanju ciljeva Pariškog ugovora. Praktički je istovjetan tezama iznesenim u The New York Timesu.

I u dokumentima Europske komisije ističe se potreba da se usklade gotovo sve čovjekove aktivnosti, od energetike i industrije do mobilnosti, građevinarstva, poljoprivrede i šumarstva. Opći je cilj Pariškog ugovora, s kojima su europske politike usklađene, držanje globalnog povećanja temperature ispod dva Celzijeva stupnja, no i nastojanje da se ono smanji na 1,5 Celzijev stupanj. Jedan se američki stručnjak nada da će upravo nedavne katastrofe mobilizirati ljude da pristupe borbi protiv klimatskih promjena zajednički i koordinirano. No, problem je što posljedice spomenutih katastrofa ne shvaćaju ozbiljno i u političkim središtima u kojima se donose odluke, poput Washingtona. I to nema neke veze s kakvom Božjom silom ili nečim drugim, već s konkretnim preduvjetima. Sjeverna Kalifornija nema puno kiše ljeti i u ranu jesen pa je zbog toga lako zapaljiv teren koji snažni vjetrovi pretvore u buktinju koja guta cijele gradove pretvarajući ih u pepeo. Dovoljna je kakva munja da se negdje nešto zapali, često i na nepristupačnom terenu. Tri ovoljetna požara u Kaliforniji pripadaju među četiri najveća od 1932. godine od kada se te pojave prate. I to vrlo vjerojatno nije kraj.

– U posljednjih nekoliko sušnih sezona zaredali su šumski požari golemih razmjera u Brazilu, Australiji i Kaliforniji. Svi se događaju u razmjerno sličnim područjima koja imaju sušno i kišno razdoblje. Očito je da velika prostranstva koja je teško nadzirati, visoke temperature, suhoća gorive mase odnosno tip vegetacije, mala vlažnost zraka i vjetar pridonose tim pojavama. Treba spomenuti i druga područja, odnosno požare u Sibiru i Sredozemlju, u Grčkoj, Portugalu i Hrvatskoj, u okolici Splita 2017. – kaže dr. Pandžić.

Također, kao što vidimo, zabluda je da su bogatije zemlje “imune” na takve katastrofe, odnosno da mogu brže i efikasnije na njih odgovoriti. Teško se može zamisliti bogatija država zapadnog svijeta od Kalifornije, no i ona je, unatoč tome, ostala na milost i nemilost požarima koji su gutali sve oko sebe. Za sve je, dakle, cilj potpuno isti – cjelovita eliminacija emisija stakleničkih plinova. A paralelni proces morala bi biti zamjena fosilnih goriva nekim drugim energentima. Dosad se svijet organizirano bavio jedino smanjenjem emisija, a korporacijama i poduzetništvu ostavljen je razvoj alternativnih izvora energije i pogona. U posebnom izvješću međuvladina panela o klimatskim promjenama “Globalno zatopljenje 1,5˚C” navodi se kolike su strukturne promjene potrebne da bi se postigao taj cilj.

Potreban je prelazak na zeleno gospodarstvo i obnovljive izvore energije, a restrukturiranjem gospodarstva treba postići održivi razvoj ali i UN-ove ciljeve održiva razvoja kao što su zaštita okoliša, smanjenje nejednakosti i iskorjenjivanje siromaštva. Restrukturiranje gospodarstva, pak, uključuje razvoj tehnologija i promjenu načina ponašanja, 70 do 85 posto obnovljive energije do 2050., izbacivanje ugljena iz proizvodnje električne energije do 2050., povećanje upotrebe plina u odnosu na naftu, smanjenje emisija u prometu, promjene u gospodarenju zemljištem, obnovu prirodnih ekosustava, investiranje u energiju 1,8 posto BDP-a od 2015. do 2030.

– Kako kažu u članku The New York Timesa, teško se boriti i sada s klimom, a kako ćemo se tek boriti s puno izazovnijom koja se predviđa u budućnosti ako se svijet ne pobrine da se ublaži djelovanje čovjeka, prije svega izgaranjem fosilnih goriva, ali i drugim aktivnostima kao što su poljoprivreda i šumarstvo (devastacija šuma uključujući i šumske požare) koji proizvode oko 20 posto antropogenih stakleničkih plinova. Europska unija ima jasan plan smanjenja ekvivalenta ugljikova dioksida na neto-nultu razinu jer se dio pohranjuje u biomasu i oceane. Hrvatska također slijedi scenarij EU ističe dr. sc. Pandžić. U Izjavi o klimatskim promjenama HAZU s kraja svibnja navodi se i što točno Hrvatska može poduzeti.

Prema aktualnim klimatskim projekcijama, kaže se, do kraja ovog stoljeća može se očekivati daljnji porast prosječne temperature za 0,3 do 1,7 Celzijevih stupnjeva u slučaju optimističnog scenarija, odnosno za 2,6 do 4,8 stupnjeva u slučaju pesimističnog scenarija. To će dovesti do promjene brojnih drugih klimatskih parametara, pa se, na primjer, do kraja stoljeća očekuje daljnje podizanje srednje morske razine za 26 do 55 cm što je optimistični scenarij, odnosno za 45 do 82 cm, što bi bio pesimistični scenarij. Uz promjene prosječnih vrijednosti, mogu se, dakako, očekivati i promjene ekstremnih vrijednosti, a to je ono što najviše utječe na čovjeka i prirodu. Kao najvažnije projekte u Hrvatskoj navodi se pokretanje prvih projekata koji se bave problemom energetske učinkovitosti zgrada. Očekuje se da će takvih projekata biti sve više, pri čemu bi trebalo sastaviti listu prioriteta vodeći računa o tome da takvi projekti budu korisni i jednom kada klimatske promjene nadvladamo.

Na velike projekte takve vrste u HAZU gledaju kao na hrvatski New Deal. To bi, recimo, bila gradnja sustava retencija i navodnjavanja koja bi omogućila da se višak oborinske vode dopremi u sušna područja kad je to potrebno. A onda i uspostavljanje brzih željezničkih veza unutar cijele Hrvatske čime bi se reduciralo potrebe za avionskim povezivanjem na malim udaljenostima, otprilike do 500 km, i tako pridonijelo smanjenju emisije stakleničkih plinova. O klimatskim bi promjenama valjalo voditi računa i pri planiranju obnove Zagreba nakon velikog potresa pri čemu bi trebalo unaprijediti ne samo zaštitu od potresa nego i energetsku učinkovitost zgrada upotrebom hladnih materijala i boljom izolacijom, toplovodnu mrežu njenim proširenjem na središnji dio grada itd., navodi se u dokumentu HAZU. Ohrabrujuće je u svemu da je ljudska rasa pokazala izdržljivost u najtežim okolnostima, jer 1970. i 1991. godine dva su velika tropska ciklona pogodila Bangladeš usmrtivši pola milijuna ljudi. Nakon toga je ta zemlja sagradila mrežu sustava za rano upozoravanje i skloništa te poboljšala zakone o građenju.

Nešto se slično dogodilo i u Jugoslaviji nakon potresa u Skoplju 1963. kada je donesen pravilnik o gradnji koji je predviđao statiku dovoljnu da se izdrže i najjači potresi. Problem je očito u tome što su te mjere poduzete nakon što su se katastrofe dogodile. No, nitko ne može znati kakva će biti sljedeća katastrofa. Također, cijenu tih mjera plaća država, što mnogi od nje i očekuju. Kako to točno izgleda vidjelo se na primjeru gradića Paradisea u Kaliforniji koji je izgorio u požarima 2018., a posljednji požar praktično ga je pretvorio u prah i pepeo. U prvom uništenju prije dvije godine, 20.000 njegovih stanovnika izbjeglo je u obližnji Chico, no ispostavilo se da tamošnja kanalizacija ne može podnijeti tako naglo povećanje broja stanovnika. Nemoguće je predvidjeti što jedna katastrofa uzrokovana klimatskim promjenama može donijeti, hoće li stati na njoj ili će doći do lančane reakcije. Naposljetku, rijetko su kada imovinske razlike toliko uočljive kao za vrijeme najvećih katastrofa. Bogatiji se ipak lakše snađu.

Pogledajte i video: Prosvjed zbog klimatskih promjena

Video: Wochit