Četiri riječi koje su zatresle svijet

Predsjedništvo CK SKJ i predsjedništvo SFRJ usvojili su, u povodu smrti predsjednika Republike i predsjednika Saveza komunista Jugoslavije Josipa Broza Tita sljedeći proglas: Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: Umro je drug Tito.

Posebna izdanja Večernjaka

Te četiri riječi, koje su zatresle bivšu državu, ali i odjeknule daleko izvan njezinih granica, dominiraju i naslovnicom Večernjeg lista kojom je na posljednji počinak ispraćen doživotni jugoslavenski predsjednik. Pa i ove konstatacije: “Dana 4. svibnja u 15.05 sati u Ljubljani je prestalo kucati veliko srce Josipa Broza Tita. Cijela zemlja slomljena tugom i boli. Proglašena općenarodna sedmodnevna žalost”. Kako se dade iščitati sa stranica požutjelog tiska iz svibnja 1980., Titova smrt bila je, s obzirom na posljednji stadij bolesti, očekivana, pa je i svaki detalj njegova ispraćaja i višednevnih aktivnosti u razdoblju od objave smrti do pogreba bio kirurški precizno isplaniran.

Naime, već na dan objave Titove smrti u redakciju je pristiglo priopćenje iz vrha države i Partije, s uputama i pomno utvrđenim rasporedom, prema kojem će posmrtni ostaci Josipa Broza biti izloženi u zgradi Skupštine SFRJ od 18 sati 5. svibnja do 12 sati 8. svibnja, a tijekom tri spomenuta dana “radni ljudi i građani moći će odati poštu preminulom drugu Titu mimohodom pored odra s posmrtnim ostacima”. Također, objavljeno je i da će se centralna komemorativna sjednica održati 6. svibnja u 11 sati u beogradskom Domu sindikata, kao i raspored održavanja komemoracija po republičkim centrima.

Već na dan Titove smrti objavljen je i datum njegova pogreba: bit će to 8. svibnja, u Beogradu. Njegovi posmrtni ostaci, najavljeno je, bit će prevezeni specijalnim vlakom iz Ljubljane u Beograd gdje će stići isti dan u 17 sati. Pritom se navodi, poimence, tko će iz državnog vrha krenuti Plavim vlakom prema Beogradu, kojim će se beogradskim ulicama kretati pogrebna povorka s posmrtnim ostacima predsjednika, čiji će vijenci biti izloženi uz Titov odar te tko će i gdje primati sućut šefova delegacija iz zemlje i inozemstva. Također, preporučeno je da sve društvene organizacije, osim onih najviših, kao i radni ljudi i građani, umjesto vijenaca i cvijeća mogu uplaćivati u Titov fond za stipendiranje mladih radnika.

U posebnom izdanju na 16 stranica koje je na kioske izišlo tog 5. svibnja 1980., Večernji objavljuje i tekst pod naslovom “Saopćenje liječničkog konzilija”, odaslano iz ljubljanskog Kliničkog centra gdje je Broz i preminuo. U tekstu se prenosi kako je do daljnjeg teškog pogoršanja općeg zdravstvenog stanja Josipa Broza došlo dan ranije u ranim poslijepodnevnim satima 4. svibnja, te kako su se “i pored poduzimanja svih neophodnih medicinskih mjera postepeno gasile sve Titove vitalne funkcije”.

“Drug Predsjednik je bolovao dugi niz godina od šećerne bolesti. Kao posljedica te bolesti razvile su se teže aterosklerotične promjene na krvnim žilama nogu, živčano-mišićna oštećenja nogu sa smetnjama pri hodu i oštećenje bubrega. I pored intenzivnog liječenja pojavili su se znaci prijeteće gangrene. U ovoj situaciji, kada je amputacija noge postala neizbježna, odlučeno je, u punoj suglasnosti s drugom Predsjednikom, da se pokuša spašavanje ugrožene noge operativnim zahvatom. U daljnjem toku došlo je do potpunog prekida rada bubrega, a pošto se bubrežna funkcija nije uspostavila pristupilo se svakodnevnoj hemodijalizi, ali pojavljivale su se brojne komplikacije koje su sve više otežavale stanje zdravlja druga Predsjednika: sepsa, više puta ponovljene upale pluća, poremećaji zgrušavanja krvi, teško oštećenje jetre praćeno jakom žuticom i komatozno stanje. Tako je došlo do postepenog gašenja vitalnih funkcija i fatalnog ishoda”, stoji u priopćenju, uz popis imena članova liječničkog konzilija, njih sedmero, kao i imena šestero osobnih liječnika koji su do posljednjeg trenutka liječili Broza.

Novine su taj dan objavile i tekst sućuti koje je CK SKJ uputio obitelji Josipa Broza Tita, kao i poveći “životopis revolucionara” na dvije gusto tipkane novinske stranice, sa svim ključnim događajima 88 godina dugog životnog puta, od rođenja u Kumrovcu, preko šegrtske škole u Sisku, sudjelovanja na prvim radničkim mitinzima, ranjavanja i zarobljavanja na istočnom frontu tijekom Prvog svjetskog rata, Bombaškog procesa, preuzimanja vrha Komunističke partije, odluke o otporu agresoru 1941. godine, uloge u pokretu Nesvrstanih, govora u Generalnoj skupštini UN-a pa sve do smrti.

Večernji u posebnom izdanju donosi i prve reakcije iz svijeta. Prema agenciji France Press, “Tito je jedan od velikana historije”. Američka agencija United Press International, pak, o Titu piše kao o posljednjem velikom heroju Drugog svjetskog rata i ocu moderne Jugoslavije”. Iračka novinska agencija ističe da je “za tri desetljeća, koliko je vodio svoju zemlju, postao vodeća politička ličnost Trećeg svijeta.” Prema odluci Saveznog izvršnog vijeća, objavljena je i općenarodna sedmodnevna žalost koja će trajati od 4. do 10. svibnja. Za vrijeme žalosti na svim državnim i javnim zgradama istaknut će se zastava na pola koplja, a u danima općenarodne žalosti otkazuju se sve javne manifestacije, kulturne, zabavne, sportske i druge priredbe u zemlji.

Večernji list sutradan je popratio i posljednje Brozovo putovanje. “Plavi vlak” zaustavio se i u Zagrebu gdje ga je na Glavnom kolodvoru i okolnim ulicama, prema izvještaju, dočekalo 500.000 građana. Na dan ispraćaja u Beogradu, pak, na naslovnoj stranici se navodi kako se na komemoraciji okupio “besprimjerno velik broj državnika iz svijeta”: 35 šefova država, tri suverena, osam potpredsjednika republike, 24 premijera, 46 ministara i više od stotinu drugih inozemnih predstavnika. Riječ je, navodi se, o predstavnicima 127 zemalja koji predstavljaju 95 posto stanovništva svijeta. Naslovnica je ilustrirana fotografijom zambijskog predsjednika Kennetha Kaunde koji rida u maramicu uz odar Josipa Broza, dok je druga fotografija snimljena na komemoraciji u Zagrebu gdje je govorio Jakov Blažević.

Nekoliko dana nakon pogreba, Večernji i dalje donosi priče koje se mogu svesti pod nazivnik “i nakon Tita – Tito”. “Jugoslaveni su prve dane nakon posljednjeg ispraćaja voljenog Tita proveli s tugom u srcu, ali su s još više žara prionuli poslu”, stoji u izvještajima koji se šalju iz Kuće cvijeća, posljednjeg počivališta Josipa Broza.

Početak kraja bivše države

“Tisuće i tisuće Jugoslavena u nijemoj tuzi prolaze pokraj groba druga Tita iskazujući mu još jednom poštovanje i svoju bezgraničnu ljubav”, natpis je na naslovnici, ilustriran fotografijom koja ilustrira tezu. U istom broju, od 12. svibnja, objavljena je i informacija kako “sve veće zanimanje za primanje u SKJ svjedoči o riješenosti da se nastavi Titovim putem”. Kao i reportaža s obilježavanja Dana oslobođenja Ljubljane gdje je 50.000 omladinaca marširalo u dugoj koloni i evociralo slavne dane i uspomenu na Tita.

Tih dana, proglasom Predsjedništva CK SKJ, upućena je i poruka narodima i narodnostima SFRJ, prema kojoj će Jugoslavija i dalje odlučno slijediti Titov put što smo “obavezni prema Titu, našem i njegovom djelu”. No, već u bliskoj budućnosti nakon Titove smrti otpočet će nezaustavljiv proces rastakanja SFRJ, pa će samo deset godina kasnije i Titova Jugoslavija doživjeti sudbinu svoga kreatora. No, Titove ideje nadživjele su Tita, pa se SFRJ uz svesrdnu pomoć JNA raspala u krvi, o čemu će uskoro biti riječi u novim nastavcima ovog putovanja u 60 godina dugu povijest Večernjeg lista, ujedno i povijest moderne Hrvatske.