Ovo je naša zajednička pobjeda. Imali smo Oluju u ratu, ovo je bila pravna oluja i pobijedili smo. Okrenimo se budućnosti, držimo je u svojim rukama. Hvala vam i sretno... Ove riječi izrečene na zagrebačkom Trgu bana Jelačića pred sto tisuća ljudi pratila je erupcija oduševljenja. Zagreb je na Trgu, Hrvatska na ulicama. Generali Ante Gotovina i Mladen Markač vratili su se kući iz haaške sudnice, u kojoj je koji sat prije Žalbeno vijeće donijelo jedinu moguću odluku, odluku o oslobađanju od bilo kakve krivnje. Bio je 16. studenog 2012., dan koji će Hrvatska pamtiti.
Za nas je ovime rat gotov
Specijalni događaj zahtijeva i specijalni izvještaj, koji je u Večernjem listu dan nakon povijesnog povratka generala objavljen na čak 32 stranice. Dominira ekskluzivni izvještaj iz Haaga koji potpisuju naši izvjestitelji Davor Ivanković i Tomislav Krasnec. O presudi iz zagrebačke redakcije, pak, pišu: Jajčinović, Despot, Skoko, Klasić, Ivkošić, Toma, Jureško-Kero i Krešić. Analizu o “velikoj pobjedi pravde” potpisuje Marinko Jurasić. Večernji promptno objavljuje i intervju s ondašnjim predsjednikom Josipovićem, koji naglašava: “Ovo je dokaz da Tuđman nije planirao protjerati Srbe”. Naši reporteri zabilježili su i izjave Dunje Gotovine i Mirjane Markač koje poručuju: “Za nas i naše obitelji ovime je rat gotov”. Donosimo reakcije svjetskih medija o presudi, pratimo i šok u Srbiji. Objavljujemo reprint Večernjeg lista nakon oslobođenja Knina i poster Bitka za Vukovar...
No kako je, viđena očima naših reportera, izgledala atmosfera na Trgu bana Jelačića? Iz prvog kombija za zatamnjenim staklima najprije je izašao ministar obrane Ante Kotromanović, a odmah poslije njega i general Ante Gotovina. Prvi su mu u susret izašli njegovi nekadašnji suborci, predvođeni generalom Damirom Krstičevićem. Iako je karavana stala samo pedesetak metara od glavne pozornice, generalima je trebalo punih deset minuta da bi se do nje i probili, ponajviše zbog stotina građana koji su pokušavali prići generalima Gotovini i Markaču. Probijajući se kroz razdragano mnoštvo, generali su najviše vremena proveli pozdravljajući se sa svojim bivšim suborcima. Generalima Gotovini i Markaču na pozornici se pridružio i general Ivan Čermak te nekoliko drugih ratnih zapovjednika, poput Ilije Vučemilovića Šimunovića, Josipa Klemma i Željka Sačića. U boj, u boj, za narod svoj, orilo se Trgom. General Mladen Markač još je jednom naglasio da je Domovinski rat bio pravedan i častan.
– U srcu sam uvijek nosio domovinu i znao da nisam sam. Znao sam da nije bilo zločinačkog pothvata i da je Hrvatska oslobođena časno i bez ikakve mržnje. Neka u njoj žive svi dobronamjerni ljudi koji u njoj žele živjeti – rekao je Markač, nakon čega su se generali sa svojim suborcima uputili na svečanu misu u zagrebačkoj katedrali.
Sve su oči bile uprte u Haag
Građani su se na Trgu počeli okupljati još tijekom ranog popodneva, a već oko 16 sati, kad je avion s generalima sletio u zagrebačku zračnu luku, barem 40 tisuća ljudi to je pratilo u izravnom televizijskom prijenosu na velikom videozidu koji se nalazio u sjeverozapadnom kutu Trga. Izlazak generala iz aviona popraćen je pjesmom. “Ante, Ante”, “Vukovar, Vukovar” gromoglasno se orilo, tisuće barjaka vijorile su se u zraku, a zapaljeno je i nekoliko baklji. Već u 16.30 sati svi prilazi Trgu bili su zakrčeni ljudima, promet je bio potpuno prekinut. Građani su se penjali na krovove montažnih ugostiteljskih objekata i obližnje građevinske skele, sve u želji da barem na trenutak vide generale kada stignu na Trg...
Samo nekoliko sati prije sve su oči bile uprte prema Haagu. U 9 sati ujutro, kada je počelo čitanje konačne presude, krivnja koja im je stavljena na pleća bila je golema. Gotovina i Markač bili su osuđeni na 24 i 18 godina, a od tih kazni još gore zvučalo je obrazloženje koje je potpisao predsjednik Raspravnog vijeća nizozemski sudac Alphons Orie – da su Gotovina i Markač znatno pridonijeli ostvarivanju udružena zločinačkog pothvata (UZP) koji je osmislio hrvatski državni, politički i vojni vrh, a s ciljem trajnog uklanjanja Srba iz Hrvatske, da su to generali provodili nezakonitim (protupravnim) topničkim napadima na krajinske gradove, Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac, što je sve izazvalo deportaciju civila, a da pritom generali to nisu spriječili, nego su stvorili klimu nekažnjivosti!
No vijeće je većinski odlučilo da hrvatski generali mogu kući. Luka Mišetić, voditelj tima obrane Gotovine, kaže da je za njih u obrani “najvažnije da je Gotovina proglašen nevinim, da je bio nevin cijelo ovo vrijeme. Za Hrvatsku ova je presuda važna jer, iako je bilo zločina i s hrvatske strane, nije bilo zločinačke namjere”.
Nakon izrečene oslobađajuće presude Gotovini i Markaču čestitali su i stražari suda te im nisu stavili “pancirke” i lisičine dok su ih u kombiju prevozili natrag u zatvor u Scheveningenu, kamo su generali pošli da bi “razdužili” svoje stvari. Kad su stigli u Scheveningen, čekalo ih je novo, veliko iznenađenje – dočekao ih je upravitelj zatvora i poredani u špaliru zatvorski stražari, liječnici, medicinsko i drugo osoblje zatvora, koji su im čestitali uz gromoglasan aplauz! Na licima osoblja vidjela se istinska radost jer, kako su im rekli, „oduvijek su vjerovali da su njih dvojica nevini“. Gotovina i Markač brzo su pokupili svoje stvari i “razdužili” se te oprostili od “cimera” s kata, s kojima su proveli mjesece i godine u pritvoru. Markač, kao dijabetičar, poznat po cijeloj zbirci raznih posebnih čokolada i keksa, podijelio je svoje “zalihe” onima koji ostaju u pritvoru.
U Vladinu zrakoplovu Gotovina i njegova supruga Dunja te odvjetnici sjedili su u prednjem dijelu, Markač, njegova supruga Mirjana i odvjetnici u stražnjem dijelu zrakoplova. Na letu koji će ih vratiti u Hrvatsku bili su i ministri Ante Kotromanović i Fred Matić. Posada zrakoplova počastila je generale šampanjcem. Nakon toga društvu su poslužili i pršut i sir, uz to i crno vino, čemu se osobno razveselio Gotovina, poznat kao ljubitelj crnog vina. Kako i ne bi kad ga nije kušao punih sedam godina – zadnju čašu popio je 7. prosinca 2005. u hotelu Bitacora na Tenerifeu, netom prije uhićenja.
U uvodniku pod naslovom “Pravda umjesto odmazde”, ondašnji glavni urednik Goran Ogurlić piše: “Hrvatska država nije nastala na zločinu, nije postojao udruženi zločinački pothvat, granatiranje gradova u Oluji nije bilo nezakonito – Gotovina i Markač nisu krivi. Hrvatska koju je vodio dr. Franjo Tuđman nije zločinačka država... To nisu vijesti od jučer, to je istina o kojoj je Večernji list godinama pisao.”
Što se zapravo dogodilo 16. studenoga 2012. u haaškoj sudnici broj 1, pokušao je rastumačiti naš novinar Davor Ivanković: “Jedno hrabro sudsko vijeće naglavačke je – prvi put u haaškoj praksi – potpuno poništilo prvostupanjsku presudu na ovakav način. S – osjetili su to pravni stručnjaci – čak i dosta sprdanja s odlukama prvostupanjskih sudaca. No za nas je važnije da su nakon ovakve presude hrvatski generali potpuno čisti. Hrvatska je potpuno čista i iz rata devedesetih izlazi jedina od sudionica ‘čista’ po svim, pa i haaškim kriterijima. Činjenica jest da nitko iz njezina državnog, političkog ili vojnog vrha nije u Haagu presuđen kao ratni zločinac. Presudom Gotovini i Markaču zapravo završava dugotrajni ‘rat’, samo drugim sredstvima protiv RH”.
