Vaša vlas - njima osmijeh za čas projekt je riječkih studenata pokrenut još u veljači 2018., a oko godinu dana kasnije ispunio je svoju misiju. Iza poziva građana da se uključe u doniranje kose preko izrade perika do samog čina dodjele stoji tim od 12 studenata Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, koji djeluju i pod zajedničkim nazivom KosaRi.
Ideja za projekt došla je još na prvoj godini fakulteta, a studenticu medicine, Saru Varljen, inače i jedna od voditeljica projekta KosaRi, motivirala je činjenica da se jednim sličnim projektom bave i u Rumunjskoj.
- Ubrzo smo shvatili da je potreba za takvim projektom prisutna i u Hrvatskoj te da se ovime gotovo nitko ne bavi - započeo je Tin Vučković, student Medicinskog fakulteta u Rijeci koji je uz Saru još jedan voditelj projekta.
Kada smo ih pitali za cilj, napomenuli su da nije postojao samo jedan, već da je njihov projekt pokušao obuhvatiti nekoliko dimenzija. Prvi cilj potekao je iz humanitarne naravi i značio je napraviti nešto za oboljelu djecu ali opet brendirati projekt koji do sada u Hrvatskoj nije postojao, barem ne kao studentska inicijativa. Onaj drugi bio je pak društvene prirode, a značio je senzibilizirati javnost o tematici rehabilitacije i resocijalizacije djece koja su postala drugačija zbog svoje onkološke ili autoimune bolesti i to na vrlo nepogodan i očit način - gubitkom kose.
Važnost mentalne higijene
- U principu, gotovo smo u potpunosti 'zanemarili' onaj medicinski aspekt bolesti, jer se tim dijelom izvrsno bave naši liječnici. Sve što dolazi iza toga je ono što nas je potaknulo da krenemo u projekt, a to je subjektivni osjećaj djeteta da je drugačije, da mu je njegova dijagnoza 'napisana na čelu' i da više nigdje ne pripada jer nema kosu. Željeli smo ljudima približiti važnost mentalne higijene djece koja su u godinama kada je osjećaj pripadnosti jedan od najbitnijih - dodaje Vučković.
S projektom su počeli nakon dolaska rezultata natječaja Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci za dodjelu financija studentskim projektima i udrugama, jer unatoč velikoj želji, bez financijskih sredstava ovaj projekt nije mogao ni početi.
Veliki odaziv
Misijom projekta koji je podržalo i najvažnije studentsko tijelo u Gradu Rijeci obuhvatili su studente i mlade, djecu osnovnoškolske dobi, koja igraju važnu ulogu u cijelom procesu resocijalizacije, i širu javnost, putem organiziranih događanja; poput humanitarnog Pub Quiza, SciCafe predavanja i sl.
Osovina projekta i sami koncept KosaRI je 'Dare to share', upravo ono što mu prijevod govori - humanitarna akcija prikupljanja donacija prave kose.
- Na ovaj način izazvali smo ljude da se za boljitak oboljele djece drastično ošišaju. Upravo tu je i nastala i ideja, umjesto da 'molimo' ljude da doniraju kosu, pokušali smo ih izazvati i protjerati im adrenalin kroz žile. Odaziv akciji je bio izvan naših očekivanja - donacije kose su stizale sa svih strana Hrvatske i vrlo brzo smo se našli zatrpani kosom - objasnila je Sara Varljen.
Iako svjesni da su u doba umreženosti sve informacije dostupne na dlanu, humanitarnom akcijom i uopće projektom htjeli su, osim dodatno informirati, u javnosti potaknuti i osjećaj odgovornosti.
Osigurali prve perike
- Ono što javnosti manjka jest osjećaj odgovornosti prema toj djeci, kao i saznanje da postupak liječenja ne završava zadnjom dozom kemoterapije. Želimo reći da proces izliječenja nije gotov kada vidimo da su nalazi dobri i da tumora, recidiva ili metastaza nema, to je tek prijelazan moment i vrijeme za pomoć u povratku starom ritmu i načinu života djece i njihovih obitelji. Djeci ponekad teže pada činjenica da više nemaju kosu i da će ih druga djeca i prijatelji drugačije gledati i doživljavati, nego sama bolest. To treba razumijeti i tu leži ona odgovornost koje manjka, jer samo zajedničkim multidisciplinarnim snagama možemo mjenjati način razmišljanja naših najmlađih - rekao je Vučković.
Iako donor kose može biti svatko čija je kosa duga minimalno 15 centimetara, pod uvjetom da nije farbana, to je tek mali dio u cijelom postupku realizacije. Od dobre volje ljudi za doniranjem, veći problem bio je prikupiti potreban iznos za izradu jedne perike, ali i naći onoga tko će periku izraditi.
- Prva prepreka je dakako bila financijske prirode, jer jedna košta otprilike 10.000 kuna - objasnio je Vučković.
Ipak, napori ovih studenata medicine urodili su plodom, financije za samu provedbu projekta dobili su od tri različita izvora financiranja. U prvoj generaciji projekta perike su dobile dvije djevojčice u dobi od 11 i 15 godina. Jedna je oboljela od leukemije, a druga od osteosarkoma, a projekt KosaRi nastavlja djelovati, s jednakim žarom i jednakom idejom, samo uz daleko veći vjetar u leđima i u nešto drugačijem ruhu, zaključili su voditelji projekta Sara Varljen i Tin Vučković.