Veljača je 2002. godine u Salt Lake Cityju, glavnom i najvećem gradu američke savezne države Utah. Sa svih strana javljaju da je stigla prva medalja za Hrvatsku u povijesti Zimskih olimpijskih igara. Prvo pa zlato. Osvojila ga je Janica Kostelić u alpskoj kombinaciji. Dvije vožnje slaloma i spust prošla je u ukupnom vremenu 2:43.28 minuta. Dvije vrhunske sportašice Janici su gledale u leđa: srebro je osvojila Austrijanka Renate Goetschl, a broncu Njemica Martina Ertl. Dvadesetogodišnja Zagrepčanka došla je do krune karijere sjajnim vožnjama u slalomu i, posve neočekivano, na teškoj spustaškoj stazi, gdje je odvozila možda najbolju utrku u životu u toj disciplini.
Tajna dominacije
Večernji ima informacije iz prve ruke. “Taj dan Janica je dala intervjua kao nikada”, javlja Dražen Brajdić, Večernjakov izvjestitelj iz Salt Lake Cityja. “Najmanje 30 samo pred kamerama televizijskih ekipa. Svi su htjeli proniknuti u tajnu takve dominacije nakon prognoze (problemi s leđima i operacija koljena) koja nije bila blistava. Tražili su tajnu prve ovosezonske pobjede koja se pretvorila u zlato bogova s Olimpa. Uz to, svi koji su se zatekli u njenoj blizini htjeli su djelić olimpijske pobjede za sebe. Molili su za njen potpis, fotografiju s osmijehom, stisak ruke.” Među njima je, kako se pokazalo, bio i naš reporter. Tog 16. veljače 2002. Večernji je u sklopu velikog izvještaja objavio i zajedničku fotografiju Janice i našeg Dražena. Nije odolio...
Na pitanje hoće li zlato proslaviti lumpanjem, Janica mu je sa smiješkom otpovrnula: “Jedva čekam da se svalim u krevet.” Istina, olimpijska pobjednica na kraju dana uputila se u nedaleki restoran Atlantic koji vodi jedan Hrvat iz BiH, ali nije se dugo zadržala, drugima je prepustila da nazdravljaju u njezino ime. Prije odlaska kratko je rekla našem izvjestitelju: “Kažete da je Goran Ivanišević nakon Wimbledona sljedeće jutro provjeravao ima li pehar ili je sve samo sanjao. Ja ću si svoje zlato staviti oko vrata pa, kad se probudim, odmah ću znati je li java ili san”. Uredništvo Večernjaka nije imalo dvojbi oko naslova ovog izvještaja, bila je to spomenuta rečenica.
Priča o Janici Kostelić od prvoga je dana, pokazat će se tada, i priča o Anti Kosteliću. Nakon briljantne Janičine pobjede, trener i otac tog skijaškog čuda kazao je našem novinaru: “Vjerujem da nisam dovršio svoje životno djelo. Nakon toliko godina i osvojenog Svjetskog kupa i sada olimpijskog zlata nekome bi bilo dosta. Nadam se da Janici neće.” I nije joj bilo dosta. Zlatna medalja u kombinaciji bila je tek početak. S istih Olimpijskih igara vratila se s ukupno četiri odličja – tri zlata i jedno srebro – a to nikada nikome nije uspjelo ni u ženskoj ni u muškoj konkurenciji.
Nakon zlata u kombinaciji, još jednom je briljirala. Osvojila je i srebrnu medalju u superveleslalomu, disciplini u kojoj se do tada nikada nije uspinjala na pobjedničko postolje. Najbolji Janičin plasman u Super-G-ju bilo je četvrto mjesto iz Cortine d’Ampezzo. Ovim uspjehom mlada Zagrepčanka postala je tek druga hrvatska sportašica koja je na Olimpijskim igrama osvojila zlatnu i srebrnu medalju. Prije nje to je uspjelo plivačici Đurđici Bjedov 1968. godine u Meksiku. Janica je stazu dugu 1944 metra s 38 vrata prošla gotovo bez pogreške. Tek jedna sitnica u gornjem dijelu staze udaljila ju je od najsjajnijeg odličja. Iznenađujuća pobjednica Talijanka Daniela Ceccarelli bila je brža za tek pet stotinki sekunde.
U tom trenutku još uvijek aktualnu pobjednicu Svjetskog kupa do konca igara očekuju još dva nastupa, slalom i veleslalom, gdje će imati priliku dostići rekord Švicarke Vreni Schneider, koja je na ZOI 1994. godine osvojila tri medalje.
Uspjela je to u srijedu, 20. veljače 2002., kada je svoju kolekciju obogatila najsjajnijim odličjem u svojoj najjačoj disciplini, slalomu. Već nakon prve vožnje slaloma u Deer Valleyu pred 11 tisuća gledatelja i milijunskim TV auditorijem Janica je pokazala da nije slučajno najbolja slalomašica svijeta. Istina, posljednju slalomsku pobjedu postigla je prije točno godinu dana u Garmisch-Partenkirchenu, ali njezin otac i trener Ante znao je u pravo vrijeme tempirati formu. Janica je bila najbolja kada je bilo najpotrebnije.
Staza je imala 58 vrata, a skijašicama je gusti snijeg, koji je padao cijelo vrijeme, stazu učinio još opasnijom i težom. Mnoge nisu uspjele završiti utrku, ali je četvrtoplasirana u prvoj vožnji, svjetska prvakinja u ovoj disciplini Šveđanka Anja Paerson odlično odvozila i izbila na prvu poziciju. Trećeplasirana iz prve vožnje Finkinja Tanja Poutiainen nije izdržala i pala je odmah nakon prvog prolaznog vremena na stazi koju je postavio njezin osobni trener. Francuskinja Laure Pequegnot, vodeća slalomašica te sezone, vozila je izvanredno i preuzela vodstvo. Na startu je ostala još samo Janica Kostelić koja je u prvoj vožnji imala 18 stotinki prednosti pred Francuskinjom. Janica je tečnom vožnjom odlično prošla prvi dio staze, na kojem je imala prednost od devet stotinki sekunde, a u cilj je ušla s prednosti od sedam stotinki ispred Pequegnot.
“Nisam pokušala ići brzo. Željela sam dobro skijati i čisto proći stazu”, izjavila je nakon utrke Janica Kostelić. Na pitanje kakav je osjećaj biti olimpijski pobjednik, najbolja hrvatska skijašica rekla je: “OK, dobar je osjećaj, ali ovo mi je već treća medalja pa sam se navikla. Opušteno sam skijala, bez opterećenja, ništa nisam očekivala, pa tako ne očekujem ni od veleslaloma. Kaj bude, budemo vidjeli.” A onda smo i to “vidjeli”.
Veliko slavlje
Deklasirala je svjetsku klasu i u veleslalomu s ukupnim vremenom 2:30.01 minuta. U disciplini u kojoj nikad nije bila među prve tri, Janica je srebrnu Šveđanku Anju Paerson ostavila za 1.32 sekunde, a svjetsku prvakinju i najveću favoritkinju brončanu Švicarku Sonju Nef za čak 1.66 sekundi. “Ne znam što se događa. I ja sam iznenađena. Ne osjećam se kao najbolja skijašica svijeta, pa ja sam još uvijek djevojčica”, bila je prva izjava djevojke ispod Sljemena koja je na tako strašan način “pokorila” skijaški svijet.
Hrvatska joj se odužila veličanstvenim dočekom. Točno u 10.55 sati 25. veljače u zagrebačku zračnu luku sletio je zrakoplov Croatia Airlinesa na liniji LH 2478 iz Frankfurta s olimpijskom heroinom Janicom Kostelić i ostalim članovima hrvatske alpske reprezentacije i čelnicima Hrvatskog olimpijskog odbora. Prije slijetanja zrakoplov je napravio počasni krug oko Zagreba i tako najavio početak velikog slavlja.
Iz zrakoplova je prva izašla Janica s četiri olimpijske medalje oko vrata. Uz pjesmu “Jano, Janice”, koju je izveo ansambl Lado, brojni čestitari željeli su već na pisti iskazati svoju radost i oduševljenje povratkom Janice u domovinu. “Hvala što ste nas dočekali u tako velikom broju. Bili ste fenomenalni, a posebno pilot koji je napravio krug iznad Zagreba i Sljemena. Jedva čekam da dođem na Trg gdje ćemo se dobro zabaviti”, bila je prva izjava najbolje skijašice Olimpijskih igara po dolasku u VIP salon zračne luke. A tako je i bilo. Burno pozdravljena od tisuća navijača ispred zračne luke, ušla je u posebni autobus koji ju je odveo na središnji zagrebački trg, gdje se okupilo više od sto tisuća ljudi. Janica je toga dana ispisala povijest i nitko joj nije stigao ni blizu, osim brata Ivice Kostelića, koji će se na Olimp uspeti već koju godinu kasnije.
tad ste još bili ozbiljna novina!