Ni krvavi ratovi, ni suše, ni druge nedaće nisu opustošili Slavoniju koliko je opustošena u posljednjih nekoliko godina. Niz sela doslovno je mrtvo. Na ulicama nema djece da se igraju, školske klupe su prazne, nogometni klubovi se gase… Slično je i u gradovima, iz kojih se i dalje svakodnevno odlazi u potrazi za boljim životom.
Danas, 27 godina od početka Domovinskoga rata, glupo je govoriti kako je rat isključivi uzrok egzodusa koji se događa. Apsolutno, rat je učinio puno toga lošega, ali su u godinama od rata izostale prave reakcije vrha države jer ni jedna garnitura nije pronašla način kako oživiti ovaj dio Hrvatske. Isto je i danas.
Zato pomalo i smiješno djeluju “planovi” predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović i ministrice demografije Nade Murganić kada govore o svojim mjerama za zaustavljanje iseljavanja.
Naime, odlazak mladih toliko je uzeo maha da ga je gotovo nemoguće zaustaviti kozmetičkim mjerama ili toliko najavljivanim smanjenjem PDV-a od 1-2 posto.
Izgleda da ni predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ni resorna ministrica Nada Murganić ne znaju kako mladi u Slavoniji svoj život planiraju tako da čekaju diplome iz srednjih škola kako bi se mogli ukrcati u autobuse za odlazak iz Hrvatske. Takvi se, koliko god to nama teško padalo, nikada neće vratiti u svoja sela i gradove.
Možda ne danas, ali svakako idućih godina trebalo bi upitati “ekipe” koje su vodile i vode Hrvatsku kako su zapravo uspjeli uništiti taj toliko bogat dio države da je pitanje hoće li se ikada opraviti.
A radi se o tako bogatoj zemlji da bi, kada biste “posadili” kamen, za godinu-dvije niknula stijena.
Izostanak ideja, planova i akcija koje bi ponovno podigle Slavoniju ljuti Slavonce. Oni ne kriju razočarenje i ogorčenje i jasno kažu kako bi političarima oprostili krađu, otimanje, varanje, laganje i sve drugo, ali da im nikada neće oprostiti činjenicu što su im raselili djecu.
Dodatno ih boli što u tunelu u kojem se nalazimo i iz kojega nikako da izađemo, unatoč bučnim najavama u izbornim kampanjama, ne vide ni tračak svjetlosti.
I tu imamo veliki problem jer djeca onih koji odlučuju o nama i donose odluke o demografskim i drugim mjerama ne odlaze trbuhom za kruhom u Njemačku, Austriju, Irsku… Ne odlaze na bauštelu, nego na škole jer im roditelji jako dobro zarađuju. Ako se i vrate, posao ih čeka. Naravno, dobro plaćen.
Kada se sve to vidi, možda je i vrijeme da za “izbornika” Hrvatske uzmemo stranca jer je očito da domaći “stručnjaci”, domoljubi, top menadžeri i drugi to ne znaju ili ne žele. Stranci već godinama gospodare Hrvatskom (banke, Ina...). Stranci su nam u sportskim klubovima, gospodarstvu, kulturi, pa zašto onda ne bismo mogli imati i strance premijera i ministre. Možda bi nam oni, kada već ne znamo sami, riješili demografske probleme, pitanje pravosuđa, korupciju… Ako ne uspiju, manje će nas boljeti jer nisu “naši”, koji su nam priredili sve ovo.
Branimire što je Vama, pa da nam stranci riješavaju korupciju to bi značilo da bi nam Premijer završio iza brave jer je uhljebljivanje rodbine i dogovorna politička imenovanja preko fiktivnih javnih natječaja također korupcija.