Tužno je gledati kako su divljaci pretvorili demokratsku Hrvatsku u barbarsku zemlju, kojom caruje primitivizam, divljaštvo i nasilje. Najnoviji i najzorniji primjer su “heroji” koji su (s pokličem “Isus voli pedere”) napadali djevojke na štandovima na kojima se diljem Hrvatske prikupljaju potpisi za referendum kojim bi se tražilo da brak između muškarca i žene postane ustavnom kategorijom. Ti su “heroji” napadali mlade djevojke, vrijeđali ih i trgali liste s prikupljenim potpisima, a najherojskiji čin zacijelo je bilo paljenje štanda na Cvjetnom trgu u Zagrebu, gdje je teško opečena jedna od mladih aktivistica.
Zamislimo samo da je situacija obratna, odnosno da su se neke građanske udruge organizirale i prikupljaju potpise da se u Ustav unese odredba da je brak između muškarca i muškarca te žene i žene ustavna kategorija i da kane (prikupe li dovoljno potpisa, dakako) tražiti raspisivanje referenduma s tim pitanjem, očekujući da se za njega pozitivno izjasni većina građana na referendumu. Zamislite da je netko napao gay aktiviste ili zapalio mladu lezbijku na jednom od najomiljenijih gradskih trgova. Pa digla bi se dreka do Bruxellesa i policija bi osiguravala sva mjesta prikupljanja potpisa, a Hrvatsku bi se opečatilo kao najdivljačkiju, najnesnošljiviju i najkonzervativniju zemlju na svijetu. Ovako, ni vlast ni mediji nemaju dovoljno pameti i morala da shvate što se događa i da je upravo prikupljanje potpisa za ovakvo pitanje koje nije po svojoj naravi političko, zapravo i te kako važno za hrvatsku politiku i da mu se mora posvetiti adekvatna pažnja. No, ono se zasad ignorira. Ignorira se činjenica da je u samo nekoliko dana, prema informacijama organizatora “U ime obitelji”, prikupljeno oko 200.000 potpisa. Dakle, polovica od potrebnoga. I da će se nakon ovakvih “hrabrih” akcija taj broj iz dana u dan samo povećavati, pa može dosegnuti i milijunsku cifru. Naprosto, kao puki izraz elementarnog građanskog revolta.
Međutim, ta činjenica nimalo ne zanima aktualnu vlast, pa preko svojih kanala pušta nevjerojatnu informaciju da se kani posve oglušiti na zahtjev građana koji svoj demokratski legitimitet dokazuju potpisivanjem zahtjeva za referendum, tj. da će sve kanalizirati prema Ustavnom sudu, koji bi takav zahtjev mogao, kako se već vidi, lako odbaciti. Grubo je to ignoriranje ne samo legitimiteta vlastitih građana, nego i otvorena podrška nasilju kakvo se provodi nad aktivistima i organizatorima te akcije. Štoviše, takav ignorantski i de facto huškački stav Vlade smrtna je presuda hrvatskoj demokraciji, jer ne samo što tolerira nasilje nego u startu želi spriječiti plebiscit oko jednoga pitanja, koje, budimo iskreni, u prioritetima i u odnosu na probleme u kojima se Hrvatska nalazi, može biti i na posljednjim mjestima. No, kako je kod nas sve izvrnuto naglavačke, to pitanje od posljednjeg postaje prvo. Baš kao što i nasilnici i divljaci u javnosti imaju status heroja i boraca za ljudska prava. Camera obscura hrvatske stvarnosti prijeteća je sila koja potpuno može razoriti hrvatsko društvo. Suspenzija elementarne demokracije nasiljem nedopustiva je i cijela bi se hrvatska misleća, intelektualna i radno sposobna javnost trebala dići protiv toga. U suprotnom, klizimo prema totalitarizmu svih boja. Koji vlastima može biti inspirativan za vladanje, ali je dokazano da nije vječan i da će mu neki referendum kad-tad doći glave.