Potpredsjednik talijanske vlade i čelnik Pokreta pet zvijezda Luigi Di Maio ponovio je da francuska politika u Africi uzrokuje siromaštvo i pokreće migracije na tom kontinentu, nekoliko sati pošto je francuska vlast zbog tih tvrdnji pozvala na razgovor talijansku veleposlanicu u Parizu.
Di Maio je kazao i da se Europska unija treba “pozabaviti dekolonizacijom Afrike” te optužio Francusku kako i dalje tretira niz afričkih zemalja kao vazalske države. Istaknuo je da je “prestao biti licemjer koji samo govori o posljedicama migracije” te “kako je vrijeme govoriti o njezinim uzrocima” . A EU treba “sankcionirati države poput Francuske koje osiromašuju afričke zemlje i prisiljavaju ljude da odlaze”. Zatim je izrekao jednu šokantnu tvrdnju: “Da Francuska nema svoje afričke kolonije... bila bi 15. po veličini gospodarstvo na svijetu. Umjesto toga je među prvima”.
Svojedobno su i u nas mediji, ne baš izdašno, pisali o tome kako Francuska od svojih 14 bivših afričkih kolonija ubire godišnje 500 milijardi dolara “poreza” za ono što je u njima sagradila, a ako tom stravičnom nametu zbog kojeg se siromašne afričke države odriču glavnine svoga novca koji državnik odupre, bude srušen u državnom udaru ili ubijen. Ali nema baš nikakve šanse da EU učini nešto poslije apela talijanskog dužnosnika, dapače, gotovo istog dana Macron i Merkel su potpisali Aachenski ugovor kojemu je cilj “ojačati suradnju dviju država u vanjskim poslovima, obrani i gospodarstvu” te suradnju “unutar Europske unije da bi se spriječilo širenje nacionalizma i euroskepticizma.” Tako će gnjevni istup talijanskog dužnosnika, ako ga tko i zamijeti, pasti u debelu sjenu njemačko-francuske sprege koja će obeshrabriti i slične odvažnike u budućnosti, ako ih još uopće ima.
Moćne zemlje EU i prema nekim europskim zemljama ponašaju se kao prema afričkim kolonijama, izvlačeći svake godine milijarde eura dobiti iz njihovih banaka i velikih energetskih, telekomunikacijskih, farmaceutskih tvrtki... koje su budzašto pokupovale. Pa gdje je onda ta “obitelj naroda” kako se EU tepa, gdje je to europejstvo, zajedništvo, poštenje...? Nema ih, postoje samo u rječniku onih koji rade sve tome suprotno i rječniku sluganskih vlasti pokornih zemalja kojima se obmanjuje stanovništvo.
Zamislite ovo – Njemačka i Francuska ističu kako je među ostalim cilj Aachenskog ugovora borba protiv nacionalizma u europskim zemljama, a najgori mogući nacionalizam pokazale su same izdvojeno od svih ostalih potpisujući taj ugovor i dajući mu nacionalni, nacionalistički francuski i njemački biljeg. Ti mali ne smiješ reći tko si jer ćeš dobiti po glavi od nas o kojima se zna tko smo i što ponosno ističemo – mi smo Francuzi i Nijemci.
Nama je u tradiciji da poričemo druge dok ih iskorištavamo i namećemo sebe, u tradiciji kolonijalizma, i još jednoj, koju opisuje Ivica Šola u briljantnom tekstu pod naslovom “Ovakva EU samo je krinka za Četvrti Reich”. Šola, koji podsjeća da “ideja Njemačke kao središnje europske nacije i hegemona... seže još u srednji vijek, a sjeme ima u tzv. Reichsideologie, kasnije ratoborno primijenjena u vrijeme Wilhelma II., da bi pod Hitlerom poprimila patološke razmjere”, piše: “Zašto Mutti na odlasku ima potrebu tako snažno govoriti protiv suverenih država nacija, otkuda joj potreba za Brežnjevom, a ne, recimo, kancelarom Adenauerom... Njemačka Europsku uniju vidi kao Četvrti Reich u kojem je Hitlerov tenk zamijenjen oslabljenom “dojčmarkom” zvanom euro, Reich u kojem Njemačka mora imati središnje mjesto, mjesto hegemona.
Naime, ono što je za Erdogana Davutoglu i njegova teorija obnove turskog imperija u kontekstu doktrine neoosmanizma te povratka Turske na Balkan, to je profesor Herfried Münkler, povjesničar i geostrateg, za Merkelicu i njemačku političku kremu. To što misli Münkler ne misli samo CDU/CSU nego i SPD, i FPD i zeleni, pa industrijski sindikati, jedino, ne, o ludog li svijeta, ‘ekstremno desni’ AfD”.
Pa kad god Andrej Plenković, Miro Kovač ili tko drugi iz hrvatske vlasti slavi Europsku uniju i govori o sreći Hrvatske što je u njezinu članstvu, skriva pravu narav EU. A ona je u dominaciji moćnih država, u prvom redu Njemačke i Francuske, vođenih svojim materijalnim interesima koji se mogu prilično precizno izračunati u milijardama eura otetim afričkim državama ili europskim državama koje su neka vrsta afričkih kolonija. I skrivaju svoje sluganstvo i nedostatak volje i sposobnosti da zaštite hrvatske nacionalne interese.
Bio sam zadovoljan ulaskom u zajednicu Evropskih država jer sam mislio da čemo se oterasiti državnog kriminala,korupcije i da čemo ekonomski krenuti naprijed.Ne samo da se nisu ostvarila moja očekivanja u odnosu na kriminal i korupciju nego se je ista i pojačala.Umjesto da se privredno razvijamo mi smo poslije rata rasprodali sve važnije firme.Pustili strane banke da nas zelenaše a vremenom smo svjedoci iseljavanja mladih iz Hrvatske.Naše je da isfinanciramo školovanje a poslije škole mladi odlaze trbuhom za kruhom.Ravnopšravnije države ne samo da iz naše države izvlaće enormne dobiti nego ništa ne ulažu u razvoj Hrvatske.Hrvatska tone a oni ne samo što su nam uzeli pravo na rad nego nam djele milostinju kroz poticaje da narod preživi.Postali smo kolonija i prije nego smo osjetili slobodu.To moramo zahvaliti svim vladama do sada jer nisu čuvale državni interes nego su dopustile da nas mrcvari strana kamarila na čelu s Njemačkom i ravnopravnijih članica EU.Zato u Hrvatskoj trebaju promjene i novi ljudi jer su se ovi koji se smjenjuju na vlasti previše udaljili od svog naroda ponizno služeći tihe kolonizatore i nije ih briga što će Hrvati za koju godinu biti gosti u sopstvenoj državi.