Maturalna putovanja svi pamte, međutim novije generacije djece sve češće ostaju zakinute za takve uspomene jer škole posljednjih godina sve više odustaju od ekskurzija. Nema statistike koliko škola vodi svoje đake na maturalna putovanja, no trend je prilično vidljiv.
Odluka učiteljskog vijeća
– Nismo bili na maturalcu u osnovnoj školi jer škola nije imala novca. Nisu imali novca ni kada sam s profesoricom iz hrvatskog jezika trebala ići u Šibenik na natjecanje. Baš sam bila razočarana – prisjeća se 16-godišnja Laura tužnih trenutaka iz svoje bivše novozagrebačke osnovne škole.
– Mi smo donijeli odluku na učiteljskom vijeću da ne idemo na maturalac jer nam ne plaćaju dnevnice – rekla nam je otvoreno mlada nastavnica jedne velikogoričke osnovne škole.
Od 2014. godine Pravilnik o izvođenju izleta i ekskurzija i drugih odgojno-obrazovnih aktivnosti izvan škole predviđa da dnevnice nastavnicima plaća osnivač, tj. grad ili županija, no lokalni proračuni to zanemaruju pa se škole moraju snalaziti.
Zbog sve više organizacijskih obveza oko tih putovanja, uz istovremeno obezvređivanje nastavničkog angažmana od prosvjetnih vlasti, mnoge su škole jednostavno odustale od maturalnih putovanja, potvrđuje predsjednik Školskog sindikata Preporod Željko Stipić.
– Polazi se od pretpostavke da je riječ o turističkom putovanju koje je osobni angažman nastavnika. Međutim, to je 24-satna odgovornost za 20-30 djece i ta se odgovornost prebacuje na nastavnike dogodi li se bilo što nepredviđeno. Agencije zanima prvenstveno zarada, a u slučaju loše usluge, teret odgovornosti pada na nastavnike, nezadovoljni roditelji njima prigovaraju – govori Stipić.
Svaka osnovna škola koja je ukinula maturalce, dodaje Stipić, ima neko negativno iskustvo, bilo da su roditelji stali iza problematičnog postupka svog djeteta tijekom putovanja ili da agencije nisu ispunile obećano. Nadalje, među đacima popularna odredišta poput Lloret de Mara ili Nice nemaju nikakvu edukacijsku funkciju, no đaci i roditelji biraju.
– Tu je posrijedi samo zabava i đaci često i ne vide Barcelonu ili muzej Salvadora Dalija. Bdiješ cijelu noć, oko pet, kad se smire, malo zadrijemaš i onda ih u 7.30 uvjeravaš da idu u muzej. Na kraju u autobus od 50 đaka dođe 15. Neke bih destinacije izbacio s liste želja – veli Stipić. – Nije rješenje ukinuti maturalce, već ih bolje osmisliti – ustvrdio je. To znači razbiti predodžbu da je to turističko putovanje jer ono ima biti edukativno. Valja precizirati i odnosi li se kolektivni ugovor na te uvjete rada.
U organizaciji školskih putovanja svima predstavlja problem kompliciran, nedorečen i nestručno napravljen pravilnik, kažu u Speranzi, agenciji koja je u školskoj godini 2016./2017. radila u 25 gradova i s oko 70 srednjih škola. – Prema pravilniku, novac za profesorske dnevnice može dati osnivač ili se oni mogu osigurati iz drugog izvora.
To znači da škola u natječaju i javnom pozivu zatraži od potencijalnih ponuđača da se u cijenu aranžmana ugradi trošak dnevnica. Agencija na temelju računa škole plaća taj trošak, a škola svojim djelatnicima preko putnog nalog isplaćuje zakonski propisane službene dnevnice – objašnjava Saša Blažeković iz Speranze. Dodaje kako se puno vremena gubi na komplicirane organizacije kojima škole nisu vične, a neke i po triput ponavljaju natječaj.
Besmislena putovanja
Maturalna putovanja, čini se, sve više zamjenjuje terenska nastava. Nastavnica jedne zagrebačke osnovne škole kazala nam je kako su maturalac ukinuli “jer je postao besmislen, hrpa slobodnog vremena bez sadržaja”, ali da na terensku nastavu idu redovito. Odredišta su Šenoina i Zagorkina kuća, Lonjsko polje, riječki astronomski centar, farma nojeva, sokolarski centar, pulski akvarij, istarski Hum...
neka ih roditelji vode, i tako su sve neodgojenini