Kao i brojim igračima Dinama prije njega, Arijanu Ademiju puno je pomogao odlazak na posudbu u klub u kojem će više igrati.
– Eto, sve se okrenulo, sad sam standardan, igram stalno. A vidjet ćemo dokad ću...
Zazvučalo je pesimistično, ili je možda dobio kakvu ponudu?
– Ma nisam, bar za to ne znam. No, moram dalje raditi, nema stajanja.
Jurčić je najavio pripreme za Ligu prvaka koje počinju – odmah.
– Možemo opet ući u Ligu prvaka, imamo kvalitetu, iskusne igrače poput Šimunića, Leke, Kelave. Užitak je s njima igrati. Nisam ni ja više neiskusan, iako imam samo 21 godinu, ali i dosta utakmica iza sebe.
I to dobrih, koje je vidio i Igor Štimac te vas pozvao u reprezentaciju. O tome za koga ćete igrati bilo je dosta priča, željela vas je Makedonija, no odlučili ste igrati za Hrvatsku. I sad je u Makedoniji dosta napeto u odnosima između Makedonaca i Albanaca. Pratite li što se događa?
– Nije to bio razlog zbog kojeg sam odlučio igrati za Hrvatsku. Znao sam otprije za te odnose, i kad su predstavnici makedonskog saveza došli razgovarati sa mnom. Znam kakvo je stanje, da Albanci teže uspijevaju nego Makedonci, ali oni su tražili mene da dođem igrati. No, kod mene nije bilo sporno da želim igrati za Hrvatsku.
Roditelji imaju slastičarnicu
Razgovarali ste s obitelji prije donošenja odluke.
– Jesam, i obitelj se složila da igram za Hrvatsku.
Imate li rodbine u Makedoniji?
– Imam, majčine tri sestre i brat žive u Makedoniji.
Oni su sigurno željeli da igrate za Makedoniju?
– Majčine sestre jesu, a stric je bio za Hrvatsku.
Odluka vam nije bila teška, rođeni ste u Šibeniku...
– Moji su Šibenčani, moj je djed došao u Šibenik kad mu je bilo 11-12 godina. Tako će i moji unuci biti Šibenčani.
A ne Zagrepčani?
– Neće, namjeravam se vratiti u Šibenik. Ipak je to drukčije podneblje, drukčiji ritam života. U Zagrebu je sve nekako brzo, vrijeme proleti, a u Šibeniku je sve mirnije, opušteno.
Roditelji još imaju slastičarnicu?
– Imaju, rade.
Ide li im dobro?
– Ne baš, nekad je bilo jako dobro, ali sad je puno teže, kriza je. Preko zime nisu radili mjesec dana.
Jeste li vi ikad radili s njima?
– Jesam, ali ne u slastičarnici, nisam bio za to, ali išao sam u kupovinu...
I počeli ste igrati nogomet.
– Da, u vrtićkim godinama počeo sam trenirati u Šibeniku.
Split i Šibenik su blizu, je li vas Hajduk tražio?
– Je, ali zakasnio je, javio se kad me već tražio Dinamo. Zvao me Dejan Računica da dođem igrati za kadete Hajduka, ali ja sam u Šibeniku tada već igrao za prvu momčad i nisam želio ići u kadete.
Je li vam bilo lako odlučiti se za dolazak u Dinamo?
– Jako lako. Znate, u Šibeniku se prate i Dinamo i Hajduk, ali ja sam bio više vezan uz Dinamo, dolazio sam i u Zagreb na utakmice. Sjećam se da sam bio u Maksimiru na Kupu Uefe, gledao utakmice s Werderom, Arsenalom, utakmicu s Rijekom i još dosta toga.
Vaši su dinamovci?
– Jesu, zato mi je bilo lako doći u Dinamo, došao sam u svoj klub. Iako, meni je Šibenik iznad svega, ondje sam rođen, klub mi je puno pomogao, ali u odluci Dinamo ili Hajduk dvojbe nije bilo.
Iako je sve to daleko, tek ste na početku igračke karijere, hoćete li nakon završetka karijere nastaviti posao roditelja, preuzeti slastičarnicu?
– Ne, želim se i dalje baviti nogometom, barem sada tako razmišljam, a stariji brat će valjda nastaviti obiteljski posao.
Opet imamo pravi Dinamo
Sve je to daleka budućnost, a bliska budućnost donosi utakmicu reprezentacija Hrvatske i Srbije. Poziv ste dobili, nadate li se i nastupu?
– Pozivu sam se nadao, ali sad baš nastupu... Nije da se ne nadam, tome se nada svaki igrač i bilo bi lijepo igrati. No, ne bih bio razočaran i da ne igram tu utakmicu jer je konkurencija u reprezentaciji iznimna. Puno mi je značilo što sam igrao protiv Južne Koreje i valjda ću nastaviti s reprezentativnim nastupima.
Kako gledate na dvoboj s orlovima, naboj je velik?
– Očekujem kvalitetan nogomet, obje su momčadi jako dobre, ali mi ćemo pobijediti.
Zbog odnosa Hrvatske i Srbije, prošlosti, rata i svega ostaloga, koliko je teško u utakmici zanemariti emocije i koncentrirati se samo na nogomet? Naime, i bivši reprezentativac Mario Stanić kaže da su vatreni izgorjeli baš zbog svega toga.
– Sigurno da je to ipak malo drukčija utakmica. No, ne vjerujem da se u takvoj utakmici može izgorjeti, takva utakmica može biti samo dodatni motiv i možemo biti samo bolji.
Otkako nema Kovačića, Jurčić vas je pomaknuo naprijed.
– Uvijek sam volio igrati na toj poziciji, bolje se osjećam nego na mjestu zadnjeg veznog igrača, imam veću slobodu. Dolazim u prilike za gol, a lakše mi je jer imam Leku iza sebe koji mi daje sigurnost, uz mene je i Sammir koji puno toga rješava.
No, u reprezentaciji ste kandidat za mjesto zadnjeg veznog.
– Da, ali reprezentacija igra sa dva zadnja vezna igrača, pa mi to više odgovara nego kad sam jedini otraga. No, i na toj poziciji je u reprezentaciji velika konkurencija.
Spomenuli ste da Dinamo može opet ući u Ligu prvaka, no u međuvremenu je izgubio mnogo kvalitetnih igrača.
– Istina je da je otišlo puno kvalitetnih igrača, ali kad je počinjala sezona pričalo se da nam više neće biti lako ni u našoj ligi, da ćemo teško prolaziti. Onda nam se dogodio poraz u Osijeku i već se tvrdilo da to više nije onaj stari Dinamo. A nakon pobjeda nad Rijekom, Hajdukom i Slavenom Belupom, opet se promijenilo mišljenje. Mislim da smo sad spremniji za Europu, postali smo agresivniji, a jako smo željni uspjeha u Europi. Puno nam je značio i onaj bod protiv kijevskog Dinama u posljednjem kolu. Vidjeli ste kako smo ga slavili, kao da smo osvojili Ligu prvaka. No, i zbog tog boda bit će nam lakše u novoj sezoni, uvjeren sam da ćemo osvojiti više bodova.
Za novu Ligu prvaka imate i nove svlačionice.
– Odlične su, sve je novo. Igrali smo na velikim stadionima, s velikim klubovima, ali takve se svlačionice rijetko viđaju. Nigdje takve nismo vidjeli.
Ni na Bernabeuu?
– Ma naše su bolje. Svlačionice su nam bomba. Dinamo iz Kijeva ima velike svlačionice, ali ne tako lijepe.
Još da je krov na stadionu?
– A ne može sad sve.
Možda kad vas Dinamo proda bude novca i za krov.
– Ha-ha-ha!
Jeste li zavidni, recimo Kovačiću, koji je otišao u Inter?
– Ma kako bih mogao biti zavidan, sretan sam, dečko je otišao za velik novac u veliki klub i to je i zaslužio. Kako je samo igrao s 18 godina, to se rijetko viđa. Kad je igrač s 18 godina tako važan, ključan u Ligi prvaka, uz Sammira, onda to govori o kvaliteti.
Jedvaj je zvijer
Sad je Tin Jedvaj nova zvijezda.
– Zaista je zvijer od igrača, čudesno je igrao protiv Hajduka i Slavena Belupa. Kako je samo moćan.
Gdje izlazite u Zagrebu?
– Gotovo nigdje, jako slabo.
Jeste li kad platili kaznu zbog kršenja klupske discipline, kao što ih, recimo, često plaća Sammir?
– Nisam, ni za onaj sukob s Antom Rukavinom. Zapravo, jesam jednom. Kad sam izlazio iz igre u Puli napucao sam bočice s vodom i onda sam platio kaznu, Čačić je bio trener. Tada se pisalo da sam i potjeran iz Dinama, dva sam dana bio "bivši" – pričao je Ademi i stao u obranu Sammira zbog posljednjeg izlaska.
– Ne treba ga tako razapinjati, pa imali smo slobodan dan. Teško mi je čitati sve to o njemu, a mi, momčad, ne bismo bez njega bili takvi kakvi smo sada. Nije Sammir takav dečko kakvim ga se prikazuje.