Trebali su to biti redoviti, rutinski izbori u zemlji koja tvrdi da više od 30 godina razvija demokraciju. No, u Iranu još od revolucije 1979. godine ništa na političkom planu ne može biti rutinsko pa tako nisu ni parlamentarni izbori, što će se održati u petak, 2. ožujka, u burnim okolnostima. Naime, u Siriji, ključnom i istodobno jedinom savezniku u regiji, dulje od godine traju žestoki sukobi vlasti i pobunjenika.
Nemilosrdna borba
No,nije sukob u Siriji jedini trenutačni problem Iranu. Krajem prošle godine sve se otvorenije počelo govoriti kako Izrael više nije spreman čekati da međunarodna zajednica poduzme nešto protiv iranskog nuklearnog programa. Nadalje, Iranci su u sve težem položaju jer su međunarodne sankcije, koje su zemlji nametnute upravo zbog nejasnoća u provedbi nuklearnog programa počele pokazivati rezultate. Zbog pritiska na iransku središnju banku, zemlja sve teže sklapa poslove na međunarodnom tržištu, a najava europskog naftnog embarga izazvala je veliku zabrinutost posebno nakon što je Japan potvrdio kako je također sklon smanjiti količinu nafte koju kupuje u Iranu. Sve je to dovelo do pada vrijednosti domaće valute riala i procvata “crnog tržišta”.
U unutarnjoj politici dulje od godinu dana traje teška, nepoštedna borba između predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada i vrhovnog vjerskog vođe ajatolaha Alija Hamneija. Ahmadinedžad, koji je kao student sudjelovao u revoluciji, razbjesnio je ajatolaha kad je iznio prijedlog da se ograniči utjecaj vjerskih vođa na politiku i društvo. Hamnei je podržao Ahmadinedžada 2009. godine kad su nakon predsjedničkih izbora izbili nemiri jer su pristaše proreformskoga kandidata Mir Housseina Mousavija tvrdili da je vlast lažirala rezultate. No, kao oparen skočio je na ideju da bi civilna, izabrana vlast na bilo koji način bila nadređena njegovoj, vjerskoj koja nije podložna izborima.
Poluge vlasti
Sukobi ne prestaju od tada, a čini se da će Ahmadinedžad na kraju ipak izvući deblji kraj jer, naprosto, vrhovni vjerski vođa u sustavu Islamske Republike ima najveće ovlasti i može bez problema kontrolirati sve poluge vlasti. Izbori bi stoga trebali odgovoriti na pitanje tko od dvojice konzervativaca, civilnog i vjerskog, u ovom trenutku može računati na veću podršku javnosti.
Prema svim najavama u petak će pobjedu odnijeti politički kandidati bliski Hamneiju, ali važno je i s kojom podrškom može računati sadašnji predsjednik. Obje strane agitiraju da što više građana izađe na birališta. Šuška se o nekoj vrsti bojkota jer na izbore ne izlaze reformski kandidati – dijelu su izborne vlasti zabranile kandidiranje, a dio se, očekujući takav rasplet, nije ni kandidirao.
U skladu s rezultatima oba će tabora planirati daljnje poteze, koji su usmjereni prema stvarnom cilju, izborima za novog predsjednika iduće godine na kojima se Ahmadinedžad više ne može kandidirati, ali je želio instalirati svoga kandidata, a to se ajatolasima ne sviđa. Ovi će izbori biti samo mjerenje prolaznog vremena prije predsjedničkih, koji će iznjedriti nekog novog lidera. A tada su možda moguće i naznake promjena ako se reformisti probude.
Važi Wiky...