Akcija legalna, generali zločinci?

Hrvatska je 1995. poduzela oslobodilačku akciju Oluja i riječ je o legalnoj te legitimnoj oslobodilačkoj akciji, s obzirom da je Hrvatska imala pravo integrirati svoj ukupni teritorij i skršiti oružanu pobunu. S takvim se stavom slaže i tužiteljstvo Haaškog suda. Na riječima. Na djelima, Haaški su tužitelji pokrenuli optužnice protiv trojice hrvatskih generala, glavnog vojskovođe Gotovine, šefa specijalnih postrojbi MUP-a Markača i povjerenika za Knin Čermaka.

Optužnica pred UN-ovim Tribunalom tvrdi da je hrvatsko političko vodstvo, s ciljem etničkog čišćenja teritorija od Srba, zajedno s generalima isplanirala vojnu akciju kako bi postigla cilj etnički čiste hrvatske države. Generalima se sudi i zbog nekoliko desetaka civilnih žrtava Srba, palih tijekom i nakon dovršetka Oluje.

Tužitelji žele argumentirati optužbe o ratnim zločinima tezama o tzv. prekomjernom granatiranju, koje je navodno poduzimala HV, kako bi preplašila Srbe i natjerala ih u bijeg. Svjedoci u korist tih teza su bivši UN-ovi zapovjednici, promatrači i obavještajci s terena, odnosno teritorija Zbornog područja Split, kako ga je tretirala HV. Argumente u korist obrane kako nije bila riječ o prekomjernom, nego granatiranju isključivo vojnih ciljeva, iznosili su svjedoci poput bivšeg američkog veleposlanika Galbraitha, koji je svjedočio o takvim nalazima američkih vojnih stručnjaka na terenu.

Hrvatska je strana već drugog dana po oslobađanju Knina dopustila dolazak stranih medija, a promatrači UN-a su počeli patrolirati u narednih tjedan dana. Izraelska vojska ne dopušta ulazak medija, do sada je u granatiranju stradalo već oko 300 palestinske djece. Niti civili, niti Hamasovci nemaju koridor putem kojega bi se mogli evakuirati iz pojasa. UN je registrirao jedan “vjerojatni” zločin Izraelske vojske. Kažu da ima “sve elemente klasičnog ratnog zločina”.

Računamo li i snage Armije BiH i HVO-a, na hrvatskoj je strani u Oluji ratovalo do 175.000 vojnika, s 360 tenkova, 800 topova, 50 raketnih lansera, 50-tak zrakoplova i helikoptera. Srpska strana je brojala do 50.000 vojnika, 150 tenkova, 350 topova, 20 lansera i 30-tak zrakoplova. Na hrvatskoj je strani poginulo oko 210 vojnika i 19 civila, na srpskoj oko 1.100, bilo je 5.000 ratnih zarobljenika i 90.000 izbjeglica. Nema podataka da je stradalo neko dijete, a procjenjuje se da je tijekom akcije na srpskoj strani bilo oko 200 kolateralnih žrtava civila.