Ako itko potopi Agrokor, to će 
biti strvinari iz hrvatske oporbe

Ne damo Hrvatsku i Agrokor strvinarima, ponavljaju Bernardić, Maras, Pernar, Grmoja, Lovrinović, Beljak... To je tim hrvatske oporbe koji kreće u rušenje Vlade Andreja Plenkovića. Nije prvi put, no sada u rušenje, kažu, kreću da bi srušili “zločinačku organizaciju” i spasili Agrokor.

Premda ovaj oporbeni tim lidera objektivno mnogima može djelovati tek kao strašan san, u svijetu u kojem se događaju i čudnije stvari pomislimo da je takvo što ipak moguće. Politička destrukcija može dati rezultata, može i uspjeti u nekim kriznim političkim okolnostima, i tada se iz sna prelazi u javu. Zamislimo, dakle, da Bernardić, Pernar i ekipa kreću u spašavanje Agrokora. Istina, kasne šest mjeseci, no zadnje vijesti kažu da je tzv. lider oporbe Bernardić naložio stvaranje kriznog tima SDP-ovih ekonomskih stručnjaka koji će tražiti put spasa za Agrokor. SDP zapravo kasni puno dulje od šest mjeseci, jer u spasilačkom timu sjede redom bivši ministri Vlade Zorana Milanovića koji u svoje četiri godine boravka u Banskim dvorima ne da se nisu bavili već tada vidljivim problemima Agrokora, nego je Milanović odbio Todorića kada je ovaj tražio osobni razgovor.

Možemo zaključiti da se još tada SDP držao politike guranja problema pod tepih. Osnivanjem tog tima Bernardić pokušava barem malo uozbiljiti svoje političko djelovanje u ovoj krizi, što je obećavajuće jer potvrđuje da je i sam svjestan šupljine svojega političkog angažmana. Ipak, nakon šest mjeseci to jest prvi opipljivi pomak SDP-a koji je od početka krize jedino uspio u ožujku pokrenuti call centar za ugrožene dobavljače Agrokora. Ovaj Bernardićev tim za smicanje “zločinačke vlade” on vjerojatno doživljava kao antistrvinarski. U akciju su krenuli s parolom “ne damo Hrvatsku strvinarima iz američkih fondova” i ubrzo je to postao poklič i Bernardića i Grmoje i ostalih iz tima, što je jako zanimljiva koincidencija s obzirom na to da je taj poklič prvi pokrenuo navodni bloger Ivica Todorić.

To sljubljivanje argumenata Todorića i oporbe i jest glavni problem revolucionarne ekipe koja je sve donedavno baš Todorića držala glavnim problemom i lopovom u ovoj priči. Sjetimo se da je na početku krize upravo Plenković bio optuživan da ljestve drži Todoriću, a ne Hrvatskoj. Što se to moralo dogoditi u Bernardićevoj i glavama ostalih oporbenih genijalaca da sada izgleda da upravo oni drže ljestve ne samo Todoriću, nego i ruskom Sberbanku. Pri tome, objektivno, priča o američkim strvinarima već se pokazala šupljom kada je objavljen popis 33 kreditora koji su dio tog “strvinarstva”. Drugi najizloženiji i najizdašniji nakon američkog Knightheada ruska je državna banka VTB, a treća Zagrebačka banka. Tu su i Goldman Sachs i niz poznatih stranih i hrvatskih banaka i investicijskih fondova, a njih 33 podijelilo je rizik ulaganjem milijardu eura keša u potonuli Agrokor. Objavom te liste postalo je jasno da je to ozbiljna ekipa i da poklič “pažnja, strvinari” više ne prolazi. U takvoj situaciji svi već postavljaju pitanje zašto je Plenković protiv istražnog povjerenstva jer mnogi bi mu, naprotiv, savjetovali da je mudro tu poduprijeti oporbene Sherlocke i Poirote, pa neka se zabavljaju s istraživanjem povijesti Agrokora.

No, dobri poznavaoci Plenkovića kažu da se on “nažalost” zakona drži k’o pijan plota, a tamo piše da kad počnu istrage povjerenstva nema. Drugi kažu da bi se postojanje povjerenstva i stalno javno fokusiranje na Agrokor negativno odrazilo na vrijednost Agrokora, a dio dugova bit će, konačno, pokriven upravo suvlasništvima. Znalci imaju odgovor i na zagonetku zašto na roll-up ugovoru stoji ime “nesmjenjivog” Ante Ramljaka. To je, kažu, dodatan osigurač kreditora za slučaj da Plenkovićeva Vlada padne, a brigu o njihovu ulaganju u još uvijek polumrtvi Agrokor preuzmu Bernardić, Maras, Pernar, Grmoja, Lovrinović, Beljak... Stoga, oprez. Ako itko potopi Agrokor, to bi mogli biti strvinari, ali oni politički iz hrvatske oporbe. 

Video: PIXSELL

Video: PIXSELL/PIXSELL