Subota 8. listopada
Anketarska osveta Kolindi Grabar-Kitarović
Ljevičarske ankete, koje nikada nisu gotovo ništa ni približno točno predvidjele, zbog kojih smo nekoliko puta u izbornim večerima satima držani u zabludi o izbornom pobjedniku, i koje su uvijek krivotvorile biračku (ne)naklonost HDZ-u, opet nas uveseljavaju.
Trijumfiraju ljevičari što je u popularnosti Kolinda Grabar-Kitarović pala na treće mjesto (s prvoga ju je svrgnuo Plenković), pa se natječu u isticanju toga “debakla”, naravno, ni riječju ne obrazlažući zašto se on dogodio, jer u djelatnosti predsjednice u posljednje vrijeme nije bilo baš ničega što bi joj umanjilo ugled.
I koliko im vjerovati? Pa onoliko koliko smo pet godina vjerovali njihovim anketama po kojima je negdašnji predsjednik Ivo Josipović bio neusporedivo najpopularniji. I trajalo je to do samih prošlih predsjedničkih izbora, prije kojih su neki lijevi novinari pisali kako drugi kandidati nemaju nikakvih šansi i kako samo uzalud troše novac, a onda ih je opovrgnula baš Kolinda Grabar-Kitarović, srušivši njihovu dugogodišnju kulu od karata koju su gradili sa “smrznutom lignjom”. Što će drugo sad nego joj se osvećivati.
Nedjelja 9. listopada
Kontrast po ocu i materi, opredjeljenju i humoru
U jednom tjednom prilogu dnevnih novina jedan su do drugoga, jedan u intervjuu, jedan u svojoj kolumni. Prvi je Dražen Ilinčić, suptilni kritičar, fini prozaik, duhoviti televizijski novinar i voditelj, a drugi Ante Tomić, navodno humoristički pisac, koji, kako su svojedobno, prikazujući mu roman, pisali češki kritičari (valjda najmjerodavniji u svijetu kad je riječ o humoru), “koristi otrcane viceve ili mu fali osjećaj za težinu riječi”, a ako u njegovim tekstovima očekujemo humor, što ih dulje čitamo, “sve jača je sumnja da ćemo nešto takvo dočekati”.
Ali ćemo dočekati paljbu po hrvatskim nacionalistima, braniteljima, domoljublju, štovanju ratnih žrtava..., kao i ovaj put kad nastoji ismijati Zlatka Hasanbegovića i Brunu Esih. Ironizirajući tekstove u kojima “desničari” pišu o tome “kako je naš narod bio surovo ugnjetavan od velikosrba i boljševika” Tomić se jasno opredjeljuje za ove druge.
U spomenutom intervjuu Ilinčić pak kaže kako je kao gay, kojemu je otac Crnogorac, mater Srpkinja, a rastao je na zagrebačkom Trgu bana Jelačića ili Trgu Republike – politički Hrvat. Koji kontrast – Ante Tomić je heteroseksualac, mati i otac su mu Hrvati, ali je po tekstovima politički Srbin.
Ponedjeljak 10. listopada
Zaštita metropole pala na leđa jedne hrabre žene
U koje god doba godine posjetili Zagreb, zaboravite da ćete s njegova glavnog, Jelačićeva trga, slikavši se, ponijeti za uspomenu “čistu” fotografiju. Kao i mnogi stranci, mučit ćete se i uzalud premještati ne biste li našli prikladan rakurs za sliku na kojoj će vam u pozadini biti ljepota Trga i njegovih detalja. Jer svuda smetaju šatori, strehe i ostala montažerija koja već godinama prekriva samo središte glavnoga grada.
No možda dolazi kraj te “ciganije” zahvaljujući zamjenici pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Zrinki Paladino. Ta hrabra žena, uz rizik da će joj se osvetiti profiteri i vandali, pobunila se protiv uništavanja Cvjetnog i Britanskog trga, uz naprečac i mimo stručnjaka izdane dozvole, a uslijedila je i potpora gospođi Paladino iz Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske.
A u potpori je među ostalim istaknuto kako se spomenički prostori u središtu grada “pretvaraju u permanentno sajmište, a stalni ili privremeni objekti narušavaju njihov povijesni, estetski i simbolički integritet.” Sramota je što je zaštita metropole pala na leđa jedne žene, kao što je i sramota što gotovo cijelo vrijeme demokracije Zagrebom ne upravljaju Zagrepčani nego destruktivne, udbaške, titoističke jugoskupine iz kamenjarskih zabiti.
Utorak 11. listopada
Prešućivanje ‘hudih jama’ za mirnodopska gubilišta
U Hrvatskoj je bilo podosta nezadovoljstva što nijedan hrvatski političar nije bio na nedavnoj komemoraciji žrtvama Hude jame kod Laškoga, a slovenski SUBNOR “oštro je osudio prisutnost slovenskog predsjednika Boruta Pahora i pojedinih slovenskih biskupa” tome događaju.
Što će reći da su “antifašisti” isti od Vardara pa do Triglava te da su Jugoslaviju ujedinjavali zločini “iskupljivani” bezgrešnošću koja se u slavljenju vođe i njegove zemlje izražavala u najlirskijim i najnedužnijim slikama.
Obmana o milijun i 700 tisuća žrtava nasuprot prešućivanju stotina i stotina “hudih jama” s kostima najokrutnije ubijenih ljudi, ljubičica bijela kao slika bešćutnog diktatora i ubojice nasuprot njegovu teroru, poistovjećivanje vođe s pionirima i mladeži nasuprot zatvorima krcatim političkim osuđenicima, pjesme poput one “Jugoslavijo” koja slavi “i ratara i pastira, u frulicu kad zasvira” nasuprot poticanju mržnje i nesnošljivosti među narodima kojima se ta država održavala.
Današnji prosvjednici na zagrebačkom Filozofskom fakultetu koji “seru na Bleiburg”, zatim oni koji šire strah od tzv. konzervativne revolucije i slični potomci su toga zla s anđeoskom maskom ispod koje se za političke protivnike traže mirnodopska gubilišta.
Srijeda 12. listopada
Srbi i danas doživljavaju SFRJ kao veliku Srbiju
Je li poznati rudnik Trepča na Kosovu i hrvatski? Jest i hrvatski, ako je suditi po nekim argumentima s kojim Trepču uz opću graju svojataju Srbi pošto je kosovska država preuzela 80 posto dionica te desetke milijardi eura vrijedne tvrtke a 20 posto pripalo je radnicima. Tako se u Beogradu podsjeća kako je u bivšoj državi, Jugoslaviji, od 1963. godine 1,92 posto društvenog proizvoda izdvajano za razvoj tri nerazvijene republike SFRJ – Crne Gore, Makedonije i BiH, kao i Kosova i Metohije, a od 1980. razvijene republike i Vojvodina godišnje su na Kosovu morale sagraditi po jednu tvornicu.
Srbi svojatanjem Trepče očito i danas bivšu državu doživljavaju kao veliku Srbiju, dok su nezamislivi i bili bi apsurdni zahtjevi Hrvatske i Slovenije za udjelima u vlasništvima četiriju država nastalih iz Jugoslavije za koje su izdvajali.
A pogotovo bi Hrvatska od Beograda mogla tražiti da joj vrati milijarde koje su joj oteli reeksporteri, banke i savezni fondovi iz kojih je najviše investirano u Srbiju. Ako je Trepča srpska, Đerdap je hrvatski.
Četvrtak 13. listopada
Ljevica se ponaša kao da je Plenković njezin
Lijevi mediji pričaju priču o tome kako je Andrej Plenković “degradirao” Davora Božinovića (trebao je biti ministar ili potpredsjednik Vlade, a bit će “samo” šef premijerova kabineta) zato da bi imao slobodne ruke za “puno radikalnije i važnije kadrovske poteze”.
Pa tako u Vladi više ne bi bili “radikalno desni” ministri Hasanbegović, Šustar i Juretićka koji su svojim odlukama u bivšoj vlasti izazvali “bijes većine građana”. Većine građana? Krivotvorina na tragu višestoljetnih obmana ljevice o narodu koji je na njezinoj strani!
Ali pustimo to, obmane su njihova navika. Nego pogledajte, na primjer, rezultate proteklih izbora u najdesnijim sredinama, pa ćete vidjeti da se upravo tamo odlučivalo o Plenkovićevoj, pa tako, na primjer, i o Hasanbegovićevoj pobjedi. Kad bi Plenković poslušao ljevicu (koja se ponaša kao da je on njezin mandatar!) iznevjerio bi volju birača s proteklih izbora i mnoge izgubio za sljedeće.
Petak 14. listopada
Marića napali crtači svastike na Poljudu
Prije šest godina, Bruno Marić poslao mi je podugačko pismo u kojem je među ostalim napisao: “Da, ja sam onaj sudac koji je zbog novinarske pohlepe za senzacijom i pričom, mjesec i pol dana bio jedan od najvećih lopova u Lijepoj Našoj. Kada se otkrilo da nema ništa od istine u toj priči, ja sam ostao ‘onaj koji je sumnjičen da je krao’, iako bi bilo normalno da su se svi ispričali za to što su napravili meni i mojoj obitelji”.
Evo, ja se ispričavam gospodinu Mariću što ga bez njegova dopuštenja citiram, no trebao mi je uvod u tekst o tome kako držim da su tog poznatog nogometnog suca u Stobreču napali “navijači” iz kruga istih huligana koji su skrivili teške kazne hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji zbog baklja u Francuskoj i svastike na Poljudu.
Takvim “navijačima” i njihovim gazdama, koje vode protuhrvatski motivi, Marić je kao častan obiteljski čovjek, katolik, 18-godišnji hrvatski branitelj i pošten nogometni sudac – sušta i izazovna suprotnost.
>> Predsjednica: Nova Vlada i Sabor trebaju imati redovite koordinacije sa mnom