Prvi Večernjak Franjo Varga kupio je 1. rujna 1959. godine u Zagrebu. Bilo je to večernje izdanje u kojem se pisalo o obilnim kišama u Zagrebu, aktivnostima predsjednika SAD-a Richarda Nixona... Cijena je bila 10 dinara, no za Franju taj je primjerak novina vrijedio mnogo više. Pisci ljubića rekli bi - “ljubav na prvi pogled”.
- Od tada ne prestajem kupovati Večernjak. Zarazio sam se njime prvo ja sam, a kasnije i cijela obitelj. Supruge Anice, kad ga uzme u ruke, nema tri sata jer ga pročita barem tri puta da joj nešto ne promakne - kaže taj vitalni 65-godišnjak iz Nedelišća pokraj Čakovca. Večernjak je kupovao svo vrijeme života u Zagrebu, na Zrinjevcu, a potom i u Međimurju u koje se vratio početkom 60-ih godina. Kad bi u Čakovcu ponestalo novina (u Nedelišću do prije dvadesetak godina nije bilo kioska), nije mu bio problem potegnuti preko Drave do Varaždina. I to na biciklu!
- Do tamo i natrag ima dvadeset kilometara. U kiosku na željezničkoj stanici u Varaždinu radila je jedna moja prijateljica koja je čuvala jedan primjerak dok ne dojurim na biciklu. Onda znate kakva je to ljubav! Prije tri godine smo se pretplatili i sad svakodnevno stiže na našu adresu u Trnavskoj - priča Franjo koji je dao uvesti sve brojeve nekadašnjeg priloga “Uradi sam”. Prijatelj koji je radio u tiskari Zrinski izradio je lijepe crvene korice.
- Sad planiram dati uvesti i priloge Vrt, koje sam skupljao do 500. broja, počevši od 1986. godine. Kad smo već na brojkama, izračunao sam da sam u ovih 50 godina kupio oko 18.000 primjeraka Večernjaka! - veli Franjo, koji novine dijeli sa suprugom i svim stanarima u obiteljskoj kući.
- Ako ne pročitamo Večernjak, nekako smo svi u kući nervozni. Navukli smo se i sad smo ovisnici. Čitam sve, od prve do posljednje stranice, no priznajem da me najmanje zanima politika. Zanimljivo je samo što u ovih 50 godina igram sve moguće nagradne igre, a nisam osvojio ništa! Nije bilo sreće - veli uz osmijeh.