'Ako nestane leptira i pčela, to bi mogao biti nagovještaj kraja i samog čovječanstva'

– Fotografirati leptire fizički je puno zahtjevnije nego što izgleda. Treba ih pratiti i slijediti dok god ne ostanu na jednom mjestu malo dulje tako da ih se može snimiti – kaže Požežanin Goran Letić, umirovljeni hrvatski branitelj koji već šest godina marljivo fotografira leptire.

Jedna po jedna, nastala je cijela kolekcija fotografija i sve se pretvorilo u jednu malo veću priču. U svojim Donjim Emovcima, ali i diljem Slavonije, snimio je tisuće fotografija i pri tome zabilježio čak 88 različitih vrsta leptira, među kojima su neke iznimno rijetke i lijepe.

Izložbe diljem Hrvatske

Fotografije izlaže diljem Hrvatske i svi su oduševljeni.

– Na teren uvijek izlazim po suncu i vrućini, a pritom dobro pazim da nijedan leptir tijekom snimanja ne strada. Svi se nakon snimanja vraćaju u prirodu svome poslu – govori Goran.

Uspio je pronaći imena svih pronađenih vrsta i prikupiti sve potrebne podatke. Složio ih je u tablice koje se nalaze uz fotografiju svakog pojedinog leptira. Otkrio je, primjerice, da su neki od leptira koje je uspio fotografirati u naše krajeve došli iz Sjeverne Afrike, drugi od jajašca žive s mravima, a trećima se životni vijek proteže cijele godine.

Sve je išlo korak po korak, bez nekog unaprijed razrađenog plana. “Leteći biseri Panonskog mora”, kako ih naziva, s vremenom su se pretvorili u hobi i pravu strast.

– U ovom poslu treba strpljenja. Ponekad to čovjeku pomogne i izliječi ga od problema i frustracija. Jednom prilikom na cipelu mi je sletio leptir kojeg sam pokušavao snimiti četiri godine – smije se.

S Letićevim hobijem upoznati su zaštitari prirode i lepidopterolozi te je priča dobila i stručnu dimenziju. On je amater koji promovira život i nedirnutu prirodu, a svojim istraživanjem uzdrmao je i znanstvenu scenu. Tako velik broj vrsta leptira na malom području pokazatelj je dobre ekološke situacije u okolici Požege i to bi, po njemu, trebalo iskoristiti u promidžbi poljoprivrednih proizvoda i kontinentalnog turizma tog kraja.

– Sreća je što leptiri jednostavno ne mogu biti ružni. Oni su uvijek lijepi i nema promašaja, ako fotografija uspije. Posjedujemo bogatstvo koje se ne može kupiti novcem, treba ga iskoristiti – ističe Letić.

Leptiri su velik i prepoznatljiv red kukaca koji svojim bojama i ljepotom zadive i one koji ih manje poznaju. Indikatori su čistoće staništa, tla, vode i zraka jer na najmanje poremećaje u prirodi ugibaju. Oni nam zapravo govore o dobroj kvaliteti staništa u međurječju Save, Drave i Dunava. S urbanizacijom i tehnološkim uništavanjem okoliša i prirodnih bogatstava leptire je, nažalost, sve teže susresti. Svoja staništa grade tamo gdje čovjek još nije počeo uništavati ono što nikako ne bi smio.

– Ako nestane leptira, pčela i drugih kukaca, iznimno korisnih u sustavu prirode, to bi mogao biti svojevrsni nagovještaj kraja i samog čovječanstva – upozorava Letić.

Na planetu ništa nije slučajno, pa tako ni leptiri. Osim što su najljepši izričaj života, vrijedni su u bioraznolikosti prirode.

– Ne možete imati biološku raznolikost ako temelj toga, a to su recimo biljke, budu uniformne. Sutra možda više neće biti toliko leptira, a ni toliko kukaca. Bi li se oni mogli vratiti? To još ne znamo – naglašava načelnik odjela za krajobraze Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP) Davorin Marković.

I znanstveni rad

U slavonskom gorju dosad je zabilježeno 20-ak vrsta danjih leptira, a u cijeloj Hrvatskoj ih je oko 190. Goran ih želi sve ovjekovječiti. Svojim zalaganjem i trudom već je dobio vrijedan materijal za one koji se profesionalno bave leptirima ili su jednostavno zaljubljenici u te prelijepe krilate kukce. Istraživanja vrsta i broja leptira na našim su prostorima vrlo rijetka. On je svoje uokvirio u knjigu “Leptiri požeškog kraja”, a kasnije i svojevrsni znanstveni rad objavljen u Sloveniji. Ipak, tu ne namjerava stati.

– Namjera mi je nastaviti projekt. Ne želim da cijela priča završi u sredini i da neki od leptira koji su nam pred nosom ostanu nezabilježeni. Bilo bi šteta da ne postanemo svjesni nečeg tako lijepog što još postoji oko nas – ističe požeški leptiroljubac.