Odjevni tehničar, dragovoljac Domovinskog rata, profesionalni vojnik, a danas umirovljeni 44-godišnji Požežanin Goran Letić nije ni u snu pomišljao da će postati autor neke knjige, a kamoli knjige o leptirima!
A cijelu priču kojoj se danas dive i znanstvenici potaknuo je prije pet godina njegov tada šestogodišnji sin Jan.
– Dotrčao je s jednim leptirom na prstu i tražio da mu ga slikam. Pogledao sam i vidio da fotografija ima potencijala i da bi mogla zgodno izgledati na desktopu računala. Pomislio sam da ima još desetak leptira koje ću pokušati fotografirati ako budu "surađivati" – prisjeća se Letić koji je u leptirsku avanturu krenuo s malim džepnim fotoaparatom i bez ikakva znanja o njima.
Izliječio sam se od stresa i otkrio jedan mali svemir koji postoji oko nas
Međutim, ubrzo je shvatio da ih ima više te počeo otkrivati njihovo bogatstvo i šarenu eksploziju ljepote. – Kada sam ih fotkao 20-ak, odlučio sam potražiti nešto o njima i doznati njihova imena. Iznenadilo me da kod nas nema baš puno materijala o leptirima niti je nešto sustavno rađeno. S različitih internetskih stranica počeo sam prikupljati podatke i nastavio sam ih fotografirati. Na kraju sam uspio pronaći čak 83 vrste. Jako me iznenadilo da nečega, a posebno leptira, postoji tako puno na tako malom prostoru. Kada sam sve to skupio, bilo mi je žao da to čuči kod mene u ladici pa je tako došlo do kontakta s ljudima u Javnoj ustanovi za zaštićena područja – ističe Goran u koji je pet godina napravio više od 3000 fotografija leptira.
Tisuće sati u prirodi
A i u Javnoj ustanovi bili su zatečeni onim što je pred njih stavio Goran.
– Možemo ga slobodno nazvati prvim požeškim leptirologom. Prošlo je više od 100 godina a da nitko nije ništa zabilježio i napisao o leptirima koji žive na ovom području – ističe dr. sc. Ivica Samarđić, ravnatelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske županije, iz koje je bogata zbirka fotografija poslana u Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu kako bi oni dali svoju stručnu ocjenu.
– Ovo je izuzetno djelo, jedan pionirski zahvat koji doprinosi promociji prirodoslovlja na ovom području.
Svi smo ugodno iznenađeni – istaknula je dr. sc. Iva Mihoci, viša kustosica Hrvatskog prirodoslovnog muzeja i jedna od naših najpoznatijih leptirologinja. Ako netko misli da je leptire jednostavno fotografirati, onda se grdno vara. Da bi ovjekovječio 83 vrste, Goranu je trebalo gotovo pet godina i tisuće sati provedenih u prirodi. Bez džepnog fotoaparata nikamo nije išao jer nikad se ne zna kakav će mu se šareni ljepotan toga dana pokazati.
Teško je povjerovati da je sve to napravio jedan amater
. Da bih napravio dovoljno dobru fotku, morao sam mu približiti fotoaparat na 5 do 10 centimetra, a kako su leptiri vrlo plahi, micao sam se centimetar po centimetar. Zato sam ponekad zauzimao čudne poze, ponekad sam se bacao u grmlje i koprive, bio izboden od trnja i ožaren od kopriva, ali nisam žalio kad bih uspio u svojoj namjeri. Ljudi su me znali čudno gledati i tko zna što su mislili kada su me viđali kako pužem ili u nekoj čudnoj pozi malo dulje stojim, a ne vide što radim – kaže Goran koji je leptire snimao od ožujka, kada se pojavljuju prvi, pa sve do studenog.
Podatke nemaju ni nacionalni parkovi
Osim što je svojim fotografijama, a onda i prikupljenim podacima kakve nemaju ni mnogi nacionalni parkovi, napravio izuzetno dobru stvar za znanost, on je, kaže, i sebi pomagao. Dani provedeni na ratištu, najprije u rezervnom sastavu policije, onda u Zboru narodne garde pa u 123. požeškoj brigadi, ostavili su svoje tragove. Lako nije bilo ni u Hrvatskoj vojsci, gdje je radio na vojno-sigurnosno-obavještajnim poslovima, što je uključivalo i odvojenost od obitelji, supruge i troje djece.
– Ispostavilo se da je to pravi lijek i da liječi sve ono što čovjeka u današnjem društvu može opterećivati i umarati. Najbolje je u svemu to što ja taj lijek nisam tražio ni očekivao da će tako djelovati. Ne samo što sam se izliječio od tih stresova nego sam otkrio i jedan mali svemir koji je cijelo vrijeme postojao tu oko nas – objašnjava Goran koji iznad svega želi da leptiri ostanu sačuvani za generacije koje dolaze jer upravo su oni prvi bioindikatori zagađenosti okoliša.
Zašto nam država propada? Pa zbog toga što imamo ovako mlade umirovljenike. Nije Goran rijedak slučaj. Desteke tisuća umirovljenika u naponu snage teško bi podnijele i puno jače države. To je nama naša borba dala... Pardon, HDZ! A sada nude izlaz iz krize? Hvala lijepo!