'Ako profesor sjedi u stožeru HDZ-a, čini to kao privatna osoba'

Predvodio je prosvjede protiv smjene dekanice Filozofskog fakulteta Vesne Vlahović–Štetić i one za ostavku rektora zagrebačkog sveučilišta Damira Borasa. A trebao je Neven Jovanović, profesor s Odsjeka za klasičnu filologiju, biti i dekaničin nasljednik kad je prije nekoliko mjeseci Vijeće tog fakulteta poslalo njegovu kandidaturu kao jedinu na Senat Sveučilišta. No umjesto da je potvrde, odluku Vijeća Senat je odbacio pa se ovaj fakultet našao ponovno pred izborom novog dekana. A onda je u međuvremenu stigla i pravomoćna presuda Županijskog suda Vesni Vlahović–Štetić zbog mobingiranja Ante Čovića, jednog od zaposlenika Filozofskog. No razlog pokretanja tužbe za mobing tek je, reći će Jovanović, Čovićeva uvrijeđenost zbog pokretanja postupka za oduzimanje njegova profesorskog zvanja.

Kažete da je pravomoćna presuda rezultat osobne povrijeđenosti profesora Čovića zbog oduzimanja njegova znanstvenog zvanja...

Da, on je predmet za preispitivanje njegova znanstveno-nastavnog zvanja redovitog profesora shvatio kao pritisak na sebe. No taj prijedlog, odnosno prijava, podnesen je i prije nego što je dekanica Vesna Vlahović–Štetić došla na to mjesto, a kad smo o tome raspravljali na fakultetskom Vijeću, raspravljali smo o njegovu akademskom radu, a ne o njemu kao osobi. Osim toga, naš izvještaj i mišljenje, u sklopu čega se većina složila da se profesoru zvanje oduzme, razmatrala je i viša instanca – Matični odbor za polje filozofije i teologije, koja nije potvrdila naše mišljenje...

Koji su ključni problemi Filozofskog i vidite li rješenje trenutačne situacije?

Problem je to što Senat Sveučilišta u Zagrebu nameće svoju upravu koja ne zna voditi naš fakultet. I što nam uskraćuje naše zajamčeno pravo da kao sastavnica Sveučilišta imamo pravo birati svoje vodstvo. Drugi problem tiče se slobodnog izražavanja mišljenja. Znam da mnogi u Senatu ne dijele rektorove stavove, pa sam i sam kao član Senata glasao protiv smjene dekanice Vesne Vlahović–Štetić. No mnogi se ne žele suprotstaviti rektoru.

Je li borba za Filozofski fakultet onda zapravo borba između dvaju tabora – lijevog i desnog, kako se može čuti?

Na našem fakultetu ima 800 zaposlenih i 6000 studenata. Svi oni misle svojom glavom. Logično, neki misle slično, no nisam stekao dojam da se radi o borbi “lijevih” i “desnih”. Svatko tko predaje na Filozofskom fakultetu ima svoj stav, osim toga, to nam je i posao – filozofi i sociolozi u svojim radovima moraju komentirati političke i društvene događaje, ne mogu ih samo registrirati. Mi politiku “dišemo” i ona na fakultetu postoji, ali jednako postoji na ulici, u dućanu ili na Markovu trgu.

Što to znači, da postoji razlika između osobnog i profesionalnog stava?

To znači da kad sveučilišni profesor sjedi u prvom redu u stožeru HDZ–a, on tamo sjedi kao privatna osoba, a kada bi tamo sjedio kao profesor, to bi već bilo nešto posve drugo. Svi političkim događajima pristupamo kao znanstvenici, a zlobno je reći da u svojim radovima “politiziramo” i nitko od kolega to neće tako shvatiti.

Filozofski fakultet sprema se za nove izbore. Kakvog bi dekana, prema vašem mišljenju, trebao dobiti?

Postoje dvije vizije – da će dekan biti onaj kojeg će odabrati većina u Vijeću, a druga je da će to biti onaj kojeg odobrava rektor Boras. Te dvije vizije ne preklapaju se i bojim se da je izglednija ova druga. No za svoj fakultet očekujem najbolje, a htio bih da se vodi zakonito, kao u protekle tri godine.