Al-Qa'ida pronašla novi dom u kraljevstvu kraljice od Sabe

Nigerijac iz Jemena nije baš česta kombinacija, pa je upravo nevjerojatno da su jedino putnici nedavno otetog aviona usmjerenog prema Detroitu sprečavali još jedan teroristički udar na SAD. Sudionik osumnjičen za samoubilački bombaški naum u režiji Al-Qa’ide ovaj put je 23-godišnji Nigerijac Faruk Abdulmutallab, a u srijedu je u javnost procurilo i to da su nadležne službe SAD-a tjednima prije dobile informaciju da se u Jemenu izvjesni Nigerijac priprema za teroristički napad.

CIA je morala znati
Uoči napada je čak i obitelj uhićenog upozoravala da mladić ima ekstremističke nazore te da je odnedavno studirao arapski u jemenskom glavnom gradu Sani. Time je slagalica trebala biti kompletna, jer baš ove godine konačno je i nedvosmisleno potvrđeno da su nova utočišta Al-Qa’ide postali Nigerija i posebno Jemen – svaka zemlja sa svojom ulogom u terorističkom pokretu. Na to da se u Jemenu, jedinoj republici na Arapskom poluotoku, kuha nešto vrlo ozbiljno, ukazivao je još podatak iz siječnja ove godine da su se organizacije Al-Qa’ide iz Jemena i S. Arabije ujedinile u jednu transnacionalnu ćeliju.

SAD je, očito, vodio računa o tome da je težište Al-Qa’ide preseljeno u Jemen, jer je početkom prosinca u raketnom napadu na jedan od tamošnjih logora Al-Qa’ide ubijeno 30-ak ljudi, a nekoliko dana potom uslijedio je još jedan napad. O ozbiljnosti situacije svjedočilo je i to što se slabašna vlada jemenskog predsjednika Alija Abdullaha Saleha, unatoč tome što se već godinama mrcvari u bitkama protiv radikalnih islamista, uspaničila da će napadi ojačati ekstremiste i potaknuti antiameričko raspoloženje. 

Utočište od 7. stoljeća
Ova godina, međutim, daleko od toga da je trenutak u kojem je Al-Qa’ida prvi put registrirana u bivšem kraljevstvu kraljice od Sabe. U Jemenu je u posljednjih 15 godina oteto više od 200 stranaca, što po sebi nije bilo toliki problem jer je često bila riječ o otmicama rascjepkanih plemena, što je praksa kojom se prije od vlade ucjenom pokušavalo iskamčiti bilo financijske povlastice za svoj klan, bilo za kakvog rođaka zabludjelog u kriminal kojega je trebalo izvući iz zatvora. Do 1998. u otmicama nije bilo žrtava, no te je godine u pokušaju spašavanja stradalo četvero otetih zapadnih turista. Od tada su otmice sve češće počinjali militantni vjerski ekstremisti, koji su u Jemenu pronašli idealno utočište za skrivanje i obuku. 

S. Arabiju, domovinu Osame bin Ladena, od Jemena dijeli vrlo propusna granica, a jemenske planine prilično su zgodno mjesto za bijeg još od Islamskog Carstva u 7. stoljeću kad su se u njima skrivali izopćenici koji su zastupali nepoćudne struje u islamu. Riječ je o tako nepristupačnim područjima da je zbog prometne izoliranosti Sjeverni Jemen nakon oslobođenja od Otomanskog Carstva od 1918. do 1991. jedva imao ikakvu središnju vlast, a zbog istog razloga nacionalni identitet ni izbliza se nije razvio kao snažni osjećaji plemenske pripadnosti.

Sanaa ne kontrolira situacija u zemlji
Na pragu novog milenija sljedbenici bin Ladena imali su savršeno mjesto pod nosom, pa su uskoro uslijedile i prve velike akcije. Godine 2000. u samoubilačkom napadu na američki ratni brod usidren nedaleko od luke u Adenu pobijeno je 17 mornara. Osim političkog i sigurnosnog šoka, to je bio i udarac na turizam, i to u zemlji čijih 15 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva od 1,25 dolara dnevno i koja čak 90 posto prihoda dobiva od nafte i plina, čija su nalazišta na izdisaju pa im se kolaps predviđa već za 2017.

U svibnju 2002. CIA-ina je bespilotna letjelica ubila Qaeda Salima Sinana al-Harethija, jednog od viših Al-Qa’idinih ljudi, no gospodarski iscrpljena vlada najgore je udarce počela trpjeti otkako je 2003. podržala napad na režim Sadama Huseina jer su inače islamsku republiku ekstremisti stali optuživati za prozapadnu politiku. Od 2004. do 2008. vlada pretežno sunitske zemlje tukla se s pobunom militantnog šijitskog klerika Husseina Badreddina al-Houthija, a da Sana više ne uspijeva kontrolirati situaciju postalo je potpuno jasno u veljači 2006. kada je iz zatvora elegantno pobjeglo 23 osumnjičenih za pripadnost Al-Qa’idi te nakon što je u lipnju 2007. u napadu na hram u Maribu pobijeno devetero turista. 

Moderna Al-Qa’ida
Upravo bijeg iz zatvora iz 2006. smatra se trenutkom u kojem se Al-Qa’idina mreža u Jemenu potpuno učvrstila. Raspad države u Iraku, rat talibana s vladom u Pakistanu te nestabilnosti i u samoj Saudijskoj Arabiji uputili su novu generaciju Al-Qa’ide na osnivanje novog utočišta za trening. Okruženje im je odgovaralo i stoga što je tijekom afganistanskog rata protiv Sovjeta upravo iz Jemena išlo najviše dobrovoljaca u međunarodne islamističke brigade. Iako afganistanski veterani ni izdaleka nisu svi članovi Al-Qa’ide, na nove članove u Jemenu organizacija može računati i zbog ogorčenosti životom u najsiromašnijoj zemlji na Bliskom istoku.

Evoluirala u pokret visokoobrazovanih
Al-Qa’ida je danas sasvim drugačija organizacija od one iz 2001. Prema riječima bivšeg savjetnika CIA-e J. Brachmana, postala je pokret, ideologija, pogled na život. Mladi vođe poput Abua Yahye udaljili su se od elitističkog pristupa Osame bin Ladena i Aymana Al-Zawahirija, rade na svojoj popularnosti te nastupaju populistički, pozivajući na odanost (izvrnutom) shvaćanju islama. Uz procijenjenih oko 60 posto visokoobrazovanih članova, modernu Al-Qa’idu čini stožer od samo 300 članova, ali uz brojne slabo povezane lokalne organizacije.

U Africi je prisutna od Maroka do Sudana, a jedna od zemalja u kojima najbrže vrbuje nove članove jest Nigerija. Ako je Nigerija po izjavi bin Ladena iz 2005. “savršeno mjesto za džihad” kao zemlja čijih su 92 posto od 155 milijuna stanovnika zapadne naftne kompanije uz pomoć 200 bogatih dinastija gurnule u krajnju bijedu i tako stvorile ogromnu ogorčenu populaciju, onda je Jemen savršeno mjesto na kojem se regrutirane mladiće može trenirati, školovati i planirati sljedeće akcije.