Aleksandar Karađorđević želi natrag i imovinu i prijestolje

Dok se u Hrvatskoj razmišlja o referendumima o socijalnim i ekonomskim pitanjima, u Srbiji bi se mogao održati referendum s pitanjem o povratku kralja na prijestolje i o novom ustroju zemlje, povratku republike u ustavnu monarhiju. O tome se već dugo govori i piše u zemlji u kojoj prijestolonasljednik već 14 godina živi u kraljevskom dvoru te u goste prima okrunjene glave iz Europe kao i državni vrh Srbije. Nedavno je Aleksandar Karađorđević i sudski rehabilitiran. Odnosno Viši sud u Beogradu proglasio je ništavnim ukaz Prezidijuma Predsjedništva Skupštine FNRJ od 8. ožujka 1947. godine s potpisom Edvarda Kardelja u dijelu koji se odnosi na Aleksandra Karađorđevića te proglasio ništavnim i sve pravne posljedice tog ukaza. 


Proslava rođendana

Tim je ukazom Karađorđevićima bilo oduzeto državljanstvo FNRJ i konfiscirana im je cjelokupna imovina, a rehabilitacija je bila potrebna kako bi Karađorđevići dobili natrag dio svoje nekadašnje imovine. S tim je vezano i pitanje mogućnosti povratka Karađorđevića na prijestolje, za to se zalaže Pravoslavna crkva na čelu s patrijarhom Irinejem, postoji i Udruženje Kraljevina Srbija koje navodi da ima 18 tisuća članova, a na rođendanima princa Aleksandra, koji je rođen 17. srpnja 1945. godine u hotelu Claridges u Londonu, okuplja se državna, politička i kulturna elita Srbije. Proslava prinčeva 70. rođendana počela je u petak i traje tri dana. Na njegov 60. rođendan došli su mu u Bijeli dvor čestitati i tadašnji predsjednik Boris Tadić, Đinđićeva udovica Ružica i mnogi drugi. Aleksandar Karađorđević pokrovitelj je Udruženja Kraljevina Srbija, a na proslavi pete obljetnice postojanja tog društva u siječnju ove godine bili su crkveni poglavari, predstavnici diplomatskog zbora i mnogi predstavnici srbijanske elite. Prijestolonasljednik Aleksandar tada je pozvao sve koji su zainteresirani za ideju monarhije da pomognu rad ove udruge, da pokrenu i unaprijede ideju monarhije u Srbiji. Povjesničarka Latinka Perović kaže da je ta tendencija u Srbiji prisutna te da je situacija vezana za to pitanje konfuzna i proturječna.

– Kao da se zaboravlja da je to dio prošlosti koja je završila još početkom 2. svjetskog rata – ističe povjesničarka napominjući kako je teško predvidjeti što će se događati i kojim će putem krenuti Srbija. – To je dio konfuzije u zemlji – komentira. Prema jednom istraživanju provedenom prije nekoliko godina, Srbi su o pitanju monarhije podijeljeni, oko 40 posto ih podržava tu ideju, protiv je 32 posto, ostali su neodlučni. Ispitivanje je provedeno jer britanski stručnjak za brendiranje naroda Simon Ahnolt misli da je velika vjerojatnost da se u Srbiji obnovi monarhija. Zagovornici monarhije, poput povjesničara Čedomira Antića, ističu kako je zapravo riječ o tome da je republika u Srbiji u krizi. Kako bilo, nakon rehabilitacije najvažnije je pitanje povratka kraljevske imovine Karađorđevićima, a neki su postupci već pokrenuti i prije sudske odluke. Karađorđevići polažu pravo na nekretnine u zemljama bivše Jugoslavije, no u Hrvatskoj nisu imali ništa, samo su za boravka koristili rezidencije u Zagrebu, vilu u Visokoj i u Dubrovniku. Slovenija je već odbila zahtjev Karađorđevića, koji tamo polažu pravo na više nekretnina, između ostaloga i na dvorac Brdo kod Kranja, koji služi za međunarodne sastanke, te na vilu Bled i dvorac na Bohinjskom jezeru. Slovenci su, naime, donijeli zakon prema kojem se imovina može vratiti svakom osim kraljevskoj obitelji. U BiH Karađorđevići su imali rezidenciju u Han Pijesku koja je razorena u Miloševićevim ratovima, a u Makedoniji dvorsko poljoprivredno dobro Demir-kapiju.

Povrat imanja u Makedoniji zasad nisu tražili, otkriva njihov beogradski odvjetnik Đorđe Đurišić. Najviše se računa na povratak imovine u Crnoj Gori, dvorca Miločer u okolici Budve, dvorca Leskovac i kuće na Cetinju. Karađorđevići su i prije pravne rehabilitacije, još 2014., podnijeli zahtjev za povratak kompleksa dvorca Miločer i Kraljičine plaže, koji su danas luksuzno ljetovalište koje vodi singapurska tvrtka Aman Resorts u 30-godišnjem zakupu. Samo ulaz na plažu stoji 50 eura, namijenjena je, dakle, samo najbogatijim gostima i povratak imanja Karađorđevićima donio bi gubitak Crnoj Gori, ionako uvijek podijeljenoj na one koji se osjećaju Crnogorcima i one koji misle da su Srbi. Kraljičina plaža dobila je ime po kraljici Mariji, Aleksandrovoj baki i ženi Aleksandra I. koji je ubijen 1934. u Marseilleu, zato što je uveo i godinama provodio diktaturu u Kraljevini Jugoslaviji. Marija je bila i vlasnica dijela otoka Sveti Stefan. U Crnoj Gori interese Karađorđevića zastupa odvjetnica Ana Kolarević, sestra crnogorskog premijera Mile Đukanovića. Kraljevska obitelj traži i povrat imovine u Srbiji, no dvorski kompleks na Dedinju u kom žive ne mogu dobiti natrag jer je zaštićen kao spomenik kulture. No na popisu je i niz drugih kuća u Beogradu, livade kod Sokobanje, rudnici, namještaj, umjetnine. Karađorđevići su tražili i uvid u Titov sef jer bi u njemu moglo biti zlato i ordenje na koje polažu pravo. Ipak, moguće je da Karađorđevići umjesto nekretnina dobiju samo novčanu naknadu od oko 500 tisuća eura. Time bi se tako morali zadovoljiti nasljednici dinastije koju je osnovao vođa Prvog srpskog ustanka Crni Đorđe koji je rođen u selu Viševcu nedaleko od Topole, a na obližnjem brdu Oplenac nalazi se mauzolej obitelji Karađorđević, hram svetog Đorđa u kom se pokapaju Karađorđevići.

'Oćemo kralja, dolje Dačić

Prije dvije godine tamo su pokopani posmrtni ostaci četvero članova te obitelji, među njima i kralja Petra II., koji su tada vraćeni u Srbiju. Na sprovodu je uz brojne predstavnike europskih kraljevskih obitelji i diplomata bio i tadašnji premijer Ivica Dačić te predsjednik Tomislav Nikolić. Publika, u kojoj su bili i pripadnici pokreta Naši, vikala je: "Hoćemo kralja", a državnom vrhu je zviždala i vikala: "Izdajnici", zbog Kosova. Možda bi izgledi za povratak kralja na tron bili nešto veći kad bi pretendent imao nešto više dara za jezike, jer narod mu ne oprašta što još nije naučio srpski kako valja, nego se muči s njime. Ne pomaže ni kad govori o svom životu u znaku selidbe po svjetskim metropolama i o tuzi koja je, kaže, mučila njegova oca, posljednjeg jugoslavenskog kralja Petra II., koji je umro 1970., izmučen, kaže njegov sin, nostalgijom i alkoholom.

– Silno sam želio vidjeti Jugoslaviju, ne samo Beograd, imao sam brojne knjige o Jugoslaviji, turističke priručnike – kazao je Aleksandar Karađorđević novinaru Dragi Hedlu u ožujku prošle godine. U Beograd je dolazio i za vrijeme Miloševića, protiv koga je okupljao opoziciju u Budimpešti i Ateni, a u Beograd se živjeti vratio u ljeto 2001. godine, devet mjeseci nakon što je Milošević pao. Aleksandar se za života izvan Srbije bavio bankarstvom, osiguranjem, transportom, prijateljevao s mnogim biznismenima i kraljevskim obiteljima, pa i britanskim princom Charlesom.

Prinčevi sinovi žive izvan Srbije, najstariji Petar je grafički dizajner, Filip se bavi bankarstvom, obojica u Velikoj Britaniji, a Aleksandar se bavi internetom u Španjolskoj.

Njihov otac družio se i sa susjedom Jovankom Broz, sa svojom drugom suprugom Katarinom posjetio ju je u vili Bor, gdje je živjela od Titove smrti.

>> Princ Aleksandar: Razgovarali smo o koncertu i ljepotama Dubrovnika