Aleksandar Musić: Milatović podržava nešto za što ja smatram da nije dobro za Crnu Goru

Aleksandar Musić, politički konzultant gostovao je u studiju Večernjeg lista gdje je razgovarao s Petrom Balijom na temu izbora u Crnoj Gori. Isprva je komentirao što pobjeda Jakova Milatovića na predsjedničkim izborima znači za Crnu Goru.

- Znači vrstu unutarnje političke nepoznanice jer je to događaj u nizu događaja koji su pomeli Demokratsku partiju socijalista (DPS) koja u proteklih godinu dana nije napravila ništa da taj val događaja prema njima ne zaustavi. U drugom krugu je DPS imao najneugodnijeg kandidata Jakova Milatovića koji je bio relativno novo lice koje je moglo politički 'prodati priču i od koga su široke javne mase već osjetile neke benefite. Primjerice, kao ministar ekonomskog razvoja u Vladi Zdravka Krivokapića, on je osjetno podigao minimalnu plaću u državi, pa je svako kućanstvo u Crnoj Gori vidjelo preko noći par stotina eura više u svom kućnom budžetu. To znači da kada je na izborima nešto obećavao, Milatović je djelovao atraktivnije biračima u odnosu na konkurenciju. Đukanović je pričao po milijunti puta praznu priču o europskom putu Crne Gore, Andrija Mandić o pomirenju u sklopu svojeg repozicioniranja u što je krenuo kasno, a Aleksa Bečić je pričao o časti i pokušao je igrati na neke momente iz crnogorske povijesti. U ovom trenutku je grupacija Jakova Milatovića već pobijedila u Podgorici, iako su tamo isprepleteni u vlasti s Demokratskim frontom i URA-om Dritana Abazovića kao privjeskom. Sada ovaj nalet žele okruniti na parlamentarnim lipanjskim izborima i zaokružiti čitavu priču. Ušli su u polje i poremetili prijašnje odnose, pomaknuli su teme crnogorske politike od povijesnih i identitetskih priča, ka pitanjima životnog standarda, što ne znači da to ne krije neka kukavička jaja. Djeluju svježe i aktivirali su dosta mladih ljudi, razočaranih, pasivnih, antisistemskih birača i one koji su glasala proti DPS-a u drugom. DPS je imao tada jednu referendumsku atmosferu protiv sebe u drugom krugu; dakle glasalo se protiv njih, što je najgore što im se moglo dogoditi – smatra Aleksandar Musić.

Izlaze li ti birači inače na izbore?

- Ovoga puta su izašli razočarani politkom DPS-a i DF-a, oni koji su digli ruke od svega, koji misle da je Crna Gora na lošem putu, a potaknuo ih je benefit boljih primanja. No ta grupacija političara i njihovi odnosi sa Srbijom i Rusijom, to treba razraditi. U Hrvatskoj se ovih dana poprilično puno o tome priča, no ljudi koji o tome govore malo znaju o Crnoj Gori i malo poznaju situaciju. Ukalupljuju događaj u neka svoja hrvatska unutarnje-politička stanovišta. Veze EU i Rusije ne postoje. To je čista američka priča. Amerikanci su sada stali iza Europe jer su je namirisali kao sljedećeg pobjednika, kao snagu na obzoru na koju se isplati staviti karte, a s njima sve više očijuka i Europska unija, a to nitko nije javio DPS-u koji se godinama zaklinjao na Europsku uniju, na oltaru Europe, umjesto da se bavi crnogorskom pričom, da se bavi svojom ponudom prema crnogorskim masama, biračkim bazenima koje je u zadnjih pet godina izgubio intenzivno, a u zadnji deset godina u nekom relativnom smislu. Njihova veza sa Srbijom, Crna Gora će ostati na euroatlantskoj trasi, tu izlaska iz NATO-a ili priznanja Kosova neće biti, o čemu je maštao dio birača koji je Milatovića zaokružio u drugom krugu. No, Milatović podržava nešto za što ja smatram da nije dobro za Crnu Goru. Pogledajmo projekt Otvorenog Balkana koji je plasiran od režima u Beogradu kao vrsta paralele pretpristupnom putu u EU, ekonomski kao povezivanje sa unutarnjim tržištem EU-a. No, u tome nemaju svi jednake koristi i jednake troškove. Koristi su veće za režim u Beogradu, ne govorimo o Srbiji i Srbima kao narodu, pošto se solidan broj ljudi u Crnoj Gori smatra Srbima i jedan od razloga posrtaja DPS-a je što nije pronašao način da napravi most prema tim ljudima. Milatović to podržava iz ekonomskih razloga, ali to ne dolazi bez politike i neke više sfere i geopolitike. Tu bi trebalo stremiti ka ulasku u EU, a ne gubiti energiju na stranputice koje provlači režim u Beogradu za omekšavanje Milatovićeva odnosa sa zapadom u kontekstu kalkuliranja s odnosom prema Rusiji. Govorilo se o Milatovićevoj vezi sa srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori, nekoć se to zvalo Mitropolija crnogorsko-primorska, i sada se nominalno tako zove, ali promijenila se njena bit, ljudi koji sada djeluju osjetno više ideološki i politički, to s povijesnom mitropolijom nema prevelike veze. Veliki postotak stanovnika ima veze sa tom crkvom. Trenutni mitropolit djeluje politički i tu će Milatović biti na velikom testu – hoće li znati raditi u državnom interesu i znati jasno razgraničiti državu i crkvu, zatomiti ovaj ideološki dio koji se forsira, revitalizacija događaja iz Drugog svjetskog rata i podizanje spomenika nekim topovima iz toga rata, podržavanje ruske koljačke avanture u Ukrajini i sve druge stvari protucivilizacijske i protu crnogorske. Dakle, hoće li znati reći; tu je granice, jedno je država, drugo je crkva ili će kalkulirati zbog određene baze birača iz redova 'provučićevaca' i prosrpskih glasača koje je imao u drugom krugu. No, fajt kreće već u lipnju jer se barem u jednom dijelu dodiruju birački bazeni njegove Europe sad i Demokratskog fronta kao i Europe sad i demokrata Aleksa Bečića, a pošto stranci neće biti neutralni, pretpostavljam da će gurati Europu sad u smjeru koalicije s demokratima Alekse Bečića kako bi donekle izolirali Demokratski front bez obzira na sve njegovo repozicioniranje gdje se pokušavaju učiniti primamljivi i europskim partnerima. Dakle, drugi su DPS-u oteli tu EU priču u kojoj niste puno napravili; osim ulaska u članstvo NATO-a, te dolazak pred prag EU - kaže sugovornik.

Hoće li se u taj fajt uključiti i Đukanović?

– U aktivnom će se političkom smislu Đukanović umiroviti, ostat će možda kao savjetnik. Mislim da će DPS preuzeti Ivan Vuković, bivši gradonačelnik Podgorice gdje je lani poražen. No, DPS bi morao napraviti neko čudo do lipnja jer im prijeti potpuni pomor. Oni su raspustili Skupštinu, Đukanović je raspustio Skupštinu, i računali su na Mandića u drugom krugu, koji ima ozbiljan plafon od 30 posto i nisu to sve čisti četnički glasovi kako se to u Hrvatskoj tumači, takvih je ekstremista možda trećina, no ima tu svačega; od frustriranih, teritorijalno, ekonomski zanemarenih dijelova Crne Gore na relaciji sjevera i juga. Dakle, oni su računali na Mandića i mislili su na krilima pobjede nad njim istrčati na izbore u lipnju, no sada će se dogoditi ako ne naprave neko kampanjsko čudo s novim ljudima i energijom i strategijom, da će biti prelovljeni. I nemaju se čemu nadati jer su se prekalkulirali. Umjesto da su gradili crnogorsku priču, da su vraćali biračke bazene, oni su radili suprotno. No, pitanje je što poslije. Idila uskoro prestaje, Demokratski front će pokušati izgraditi most prema Europi sad i ponuditi da zajedno izguraju ostale igrače, no tu je i taj vanjski zapadni element koji neće blagonaklono gledati takvu koalicijsku kombinaciju. Uz DPS najveći je gubitnik izbora Dritan Abazović koji sada više ne postoji, izgubio je svoju ulogu u kojoj je trebao biti kvazi građansko, anti DPS prijelazno rješenje – gurala ga je EU ljevica, no svi su mu sada okrenuli leđa, sada je ispod izbornog praga i čvrsto se drži ovog mandata tehničke vlasti. Naravno, sada se svi pokušavaju privući Europi sad, ali tamo ima puno lukavih ljudi koji već planiraju. Zanimljiva je ta njihova struktura ljudi. Tu je Filip Ivanović – na glasu kao konzervativnija osoba, bliska srpskoj pravoslavnoj crkvi, tu je Olivera Ignjac koja je u mekšem smislu DPS-ovac, bliska zapadnim krugovima koja je imala puno kontakata sa NATO-om i bit će zanimljivo gledati njihov juriš na lipanjske izbore. Oni su praktično u manje od godinu dana zaokružili tri glavne poluge vlasti u državi; grad Podgoricu koji je polovina države i trećina financija države, predsjedničku poziciju i ako dođe do trijumfa na parlamentarnim izborima – to će biti zanimljivo. No, to se na obzoru vidjelo još od 2020. godine kada se moglo zamijetiti da dolaze neki ljudi koji grizu, lukavi su, znaju se koristi društvenim mrežama, znaju kako izgledaju mediji današnjice, koliko moraju biti brzi, klikabilni, da se moraju znati koristiti humorom i koji su osjetili da postoji veliki bazen razočaranih ljudi koji smatraju da životni standard ne prati vanjsko politička dostignuća Crne Gore – kazao je Aleksandar Musić.

Kako su ih potaknuli da izađu na izbore?

– Fuzijom brzorastućeg trena, brzo su pootvarali lokalne ogranke diljem čitave Crne Gore, a i izvorni kandidat za predsjednika Milojko Spajić koji je muljao s državljanstvom i nekretninama bio je uklonjen iz izborne utrke što je ljude i birače naljutilo. Predao je štafetu Milatoviću, a ovaj je dobro odigrao kampanju i znao je gdje napadati i što prešutjeti, dakle svoje slabosti je prešutio. DPS je počivao na staroj slavi i sa starim parolama, umjesto da bude lukaviji, inteligentniji, emotivniji, s novim ljudima u drugim dijelovima Crne Gore – kaže sugovornik.

Je li upitna samostalnost Crne Gore zbog prosrpskih stavova?

- U prvi mah nije, no može se dogoditi nešto što je meni zabrinjavajuće. Takve stvari nikada ne dolaze preko noći, one idu mic po mic i ono što je prije deset godina bilo nezamislivo, danas je zamislivo. Ništa na ovome svijetu nije vječno, niti država niti struktura. Ukoliko iz generacije u generaciju ne možete obraniti neku ideju, ona će postati ugrožena. Zabrinjavaju birački bazeni sa ljudima ispod 35 godina starosti u Crnoj Gori gdje ćete naći jako puno svega osim onoga što je povijesno crnogorsko. Naći ćete simpatije prema Putinu, ne prema Rusiji, jer Crna Gora i Rusija imaju neku drugu povijesnu priču, zatim jezive stavove prema kapitalizmu i vladavini prava, a ako se do tih ljudi najhitnije ne dopre, situacija će za deset ili 20 godina kada će u punini glasati, biti još sumornija. Također, jako je bitna identitetska priča. Često se osuđivalo DPS da manipulira identitetom, no meni se čini da oni identitetsku priču nisu nikada niti ispričali. Oni su čitavu crnogorsku povijesnu priču predali drugoj strani, preko noći, bez 'ispaljenog metka', zamijenili sve što čini Crnu Goru – i Balšići, Vujisavljevići, Crnojevići i Petrovići i Njegoši u korist emotivne, neoslikane, odokativne priče o EU i europskom sistemu vrijednosti, a sve što je crnogorski identitet ostavili su suprotnoj strani. Zato se i događa da ono što je bila povijesna crnogorska zastava trobojka, koja nema nijansu plave, već tirkiznu boju koja je bila i na narodnoj nošnji, pa su tu krstaš barjak i alaj barjak i zastavu Crnojevića i sve što je dio crnogorske povijesti više nema. Oni su identitetski vakuum Europske unije nudli biračima. To, naravno ne znači da Crna Gora ne treba ući u EU – dapače, to je nulti uvjet za daljnji razvoj - smatra politički konzultant.

Kakva je budućnost Crne Gore?

- Ako se Europa sad i sljedeće garniture mladih ne pokažu inteligentnima i neće znati očuvati nacionalni interes nego zaživi pomalo otvoreni Balkan, relativizacija, ići će se u razvodnjavanje državnosti. No, cijela igra je u nečem drugom i to puno njih ne shvaća. Nikakvi tenkovi, a govorimo o nekoj apokaliptičnoj situaciji, neće prelaziti crnogorsku granicu, neće tu biti situacije kao iz 1918. i 1919. godine kada smo imali okupacijske divizije i čete koje su palile ljude koji su se protivili dinastiji Karađorđević. Cijela je ideja promijeniti mentalno stanje, a već je to dobrano i napravljeno jer je DPS izbivao pričati priču i crnogorskom identitetu, promijenjena je i vizura tradicionalnog Crnogorca. Dakle, ideja je promijeniti stanje svijesti tako da u jednom trenutku zapravo ni ne morate ništa napasti ili pripojiti nego najšire mase stanovništva zaokružuju neko ponovno pripajanje, neku ponovnu kombinaciju sa Srbijom, Republikom Srpskom, možda Makedonijom. To je cijela ideja. No, ja tu ne bih tražio zavjere na suprotnoj strani, iako one možda i postoje, nego bih što više gledao što crnogorska priča koja bi trebala biti kralježnica države, radi, čime opravdava povjerenje, koje politike promovira, kroz koje ljude i kako čuva crnogorski ponos. Ako su ga u Crnoj Gori mogli očuvati kroz stoljeća ne vidim zašto to danas ne bi mogli – smatra Aleksandar Musić.