Vučiću i njegovim emisarima Hrvatska treba dati vritnjak

Što je dozvoljeno Jupiteru, nije dozvoljeno volu. A u okvirima Europske unije Njemačka je Jupiter, a Hrvatska vol, pa tako ne treba čuditi da Angela Merkel bez većih problema zabrani turskim ministrima i samom Erdoğanu govor pred pripadnicima turske dijaspore u Njemačkoj, dok bi se Hrvatska suočila s velikim diplomatskim izazovima da odluči isto napraviti Vučiću i njegovim emisarima. I svejedno bi to trebala učiniti.

Nakon Vučićevog osobnog izaslanika Vladimira Božovića koji je iskoristio božićni domjenak Srpskog narodnog vijeća za odapinjanje otrovnih strelica, svoj je posjet Hrvatskoj u još jednoj prigodi vjerskog karaktera za iste svrhe iskoristio i drugi voždov udarač Aleksandar Vulin. Što je u ljeto 1990. činio balvanima, Beograd sad pokušava ponoviti panjevima poput ove dvojice. Destabilizacija Hrvatske glavni je cilj i naša politika na tu igru više ne smije pristajati.

Pravi odgovor na srpske provokacije nije zaoštravanje sa srpskom nacionalnom manjinom, nego upravo suprotno – njezino odvajanje od Srbije. Bivši ministar Stier propustio je svojevremeno odgovoriti Božoviću kako hrvatskim Srbima ne treba zaštita Srbije jer oni imaju svoju državu koja će njihove živote i imovinu, kao i svih ostalih građana, štititi svim dostupnim sredstvima i tu grešku ne smijemo ponoviti. Ako Srbija već na hrvatske Srbe gleda kao na potrošni materijal i topovsko meso, Hrvatska si taj luksuz ne može dozvoliti. To bi značilo da joj kao državi njezini građani ništa ne znače čime bi smisao njezina postojanja bio doveden u pitanje.

Kako bi zaštitila sebe od destabilizacije, a svoje građane od širenja mržnje, Hrvatska bi Vučiću i njegovim huškačima trebala dati vritnjak i zabraniti im dolazak u Hrvatsku kad se ne radi o državnom posjetu s jasnim protokolom. Za sve ostale prigode Srbija ima svoju veleposlanicu u Zagrebu.

Korištenje vjerskih prigoda za pokušaje krivotvorenja prošlosti i manipuliranje hrvatskim Srbima jasno pokazuje da službeni Beograd zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom nema namjeru graditi konstruktivne dobrosusjedske odnose i zdravi ekumenizam koji će jamčiti mir i stabilnost u jednom trusnom, poviješću opterećenom i ratovima istraumatiziranom području. Hrvatska politika tu činjenicu treba uvažiti i sukladno njoj se početi ponašati. Istinabog, slatka je ta jabuka koju srbijanska guja nudi hrvatskim političarima jer ovdje se na niskim strastima dobivaju izbori. Svaka suluda tvrdnja iz Beograda traži odgovor iz Zagreba i takva platforma za dokazivanje domoljublja odgovara objema stranama. No, poseban bi domoljubni čin bio ne pristajati više na takvu igru jer postoje puno plemenitiji i unosniji sportovi od hrvanja s Beogradom u balkanskom blatu.

Budući da Hrvatsku u tom blatu mnogi žele zadržati, pritiska neće nedostajati. No, on nas svakako očekuje želimo li zatvoriti brojna otvorena pitanja sa Srbijom za trajanja njezinih pregovora s Europskom unijom. Bruxellesu naši zahtjevi kompliciraju situaciju u nezgodnom trenutku, a nama zgodnijega u doglednoj budućnosti neće biti i to je realnost koju moramo prihvatiti. Zaštita nacionalnih interesa rijetko kad je lagan posao, a mi svoje političare, iako oni to često zaboravljaju, pošteno plaćamo da ga za nas obavljaju.