Nad drevnom tvrđavom sjeverno od Mazar-i-Sharifa, srednjovjekovnog grada na sjeveru Afganistana, tog se jutra, prvog dana prosinca 2001., nadvila teška tišina. Trenutak kasnije, kratki, brzi rafali donijeli su smrt, promiješali svjetlucavi snježni kristal s ljudskom krvlju. Tada i ondje, u mračnom podrumu utvrde Qala-i-Jangi, među ranjenicima u oružanom sukobu agenata CIA-e i prethodno zarobljenih lokalnih vojnika, svijet je ugledao prve obrise lica Johna Walkera Lindha, \"američkog talibana\", kako su ga na mah krstili vodeći medijski \"opinion makeri\". Javnost Sjedinjenih država bila je zapanjena.
Otkriće talibana s američkom putovnicom nepuna tri mjeseca nakon rušenja tornjeva blizanaca, neposredno iza 11. rujna koji će zauvijek ostati zabilježen u kolektivnoj svijesti Amerike, datuma koji će označiti početak globalnog \"Rata protiv terora\"?! U osvetničkom pohodu na bešćutne ubojice, to ranjeno, zaraslo, čađavo i dezorijentirano lice izdajice nacionalnih interesa, borca na strani sila zla, Amerika nije željela ni smjela vidjeti.
Istoga dana, John Walker Lindh, razodjeven do gole kože, povezima privezan za nosila, ubačen u kontejner leden poput frižidera, zauzdan lisičinama koje mu zaustavljaju cirkulaciju i s natpisom \"seronja\" na povezu preko očiju, u velikoj je tišini transferiran preko oceana. Tijekom prva dva tjedna bjesomučnog ispitivanja, uskraćena mu je liječnička skrb, usprkos rani od metka na bedru. Idućih šest tjedana proveo je u izolaciji, u samici, usprkos opetovanim pokušajima aktivista iz Crvenog križa da ostvare kontakt.
I 12 godina kasnije, John Walker čami iza visokih zidova Federalnog zatvora Terra Haute u Indiani, služeći 20-godišnju kaznu zatvora za \"pružanje usluga\" talibanima, gotovo izbrisan iz pamćenja i prognan iz stvarnosti.Mozaik ove još neispričane priče počeo se sklapati tek odnedavno, otkako su Johnovi (danas razvedeni) roditelji odlučili prekinuti medijsku šutnju, kako bi javnost podsjetili na sudbinu svoga sina. U ekskluzivnom intervjuu za CBS prisjetili su se trenutka koji će im zauvijek promijeniti živote, kad je u obiteljskom domu zazvonio telefon. Bliska rođakinja upravo je na vijestima vidjela poznato lice, premda očiju prekrivenih povezom. \"Misliš li da je John?\", upitala je prestravljenu majku Marilyn. Masovna histerija upravo je otpočela.
Obitelj pod opsadom
John Walker Lindh rođen je u Washingtonu 1981. godine, u katoličkoj obitelji pravnika i fotografkinje koji su svoje inteligentno dijete odmalena poticali na izučavanje jezika i glazbe. Međutim, taj sramežljivi usamljeni dječak dobar je dio djetinjstva, zbog kroničnih probavnih smetnji koje je prouzročila neka razorna bakterija, proveo između zidova svoje sobe. Prijelomni trenutak za njega bit će film \"Malcom X\" i scene hodočašća u Meku, koje su očarale 12-godišnjeg dječaka i potakle ga da uroni u svijet Islama. Na svoj 16. rođendan roditelje je obavijestio da će promijeniti vjeru. Za razliku od Johnovih vršnjaka koji su osudili \"bizaran potez\", roditelji u toj odluci nisu vidjeli ništa sporno.Možda su pritom pomalo prali i vlastitu savjest: Johnov otac Frank upravo je tih dana obznanio svoju homoseksualnu orijentaciju, a majka je potražila spas u \"new age\" duhovnosti.
Hod mladog Walkera prema Afganistanu otpočinje u San Franciscu na \"grupi za promidžbu vjere\", pa odlukom o odlasku u Jemen na studij arapskog jezika. Američko tlo napustio je u srpnju 1998. godine, pa se iz Jemena otisnuo na putovanje Pakistanom. U ljeto 2001. roditelje je e-mailom obavijestio da se zbog vrućina povlači u planine Pakistana.
- Idućih sedam mjeseci od njega nismo čuli ni glasa. Nismo imali pojma da je prešao u Afganistan. Sljedeći put vidjeli smo ga na televiziji - ispričat će kasnije Johnov otac Frank.
Kada je naposljetku pao u ruke američkih marinaca, ministar obrane Donald Rumsfeld osobno je naredio da se tijekom Walkerova ispitivanja \"skinu rukavice\". Također, pogrešno je tvrdio da je u trenutku uhićenja kod njega pronađen kalašnjikov. Glavni državni odvjetnik John Ashcroft opetovano ga je u javnosti nazivao \"teroristom\". Senator John McCain izjavio je da Walkera treba dovući na ruševine blizanaca \"pa ga tamo pitati za zdravlje\". Njujorški gradonačelnik Rudy Giuliani otišao je, blago rečeno, korak dalje, tražeći smrtnu kaznu na Walkera. I sve to prije nego li će uopće kročiti u sudnicu.
Štoviše, suđenje je zakazano na prvu godišnjicu rušenja blizanaca, 11. rujna 2002. i upriličeno u sudnici sedam kilometara udaljenoj od žalobnog poprišta masovnog zločina, s pogledom na Ground Zero.
Istodobno, novinari kampiraju ispred kuće Walker Lindhovih, od sumraka do zore. \"Život mi se raspadao, a moja obitelj bila je pod opsadom. Svi su se trudili otkriti što to nije u redu s Johnom, a s Johnom je sve bilo u redu. Pritom su se trudili okriviti odgoj i obitelj. Međutim, na djelu je bio najekstremniji primjer demoniziranja neke osobe koji sam ikada vidjela\", ispričala je majka Marilyn, dodajući da je u vrijeme suđenja iz kuće izlazila samo noću, poput vampira. Bila je uplašena i za goli život.
\"U prvo vrijeme primala sam stotine neugodnih telefonskih poziva i e-mailova. U jednom od njih pisalo je: Trebalo bi te ubiti istim pištoljem kao i tvojeg sina\".
Tijekom sudskog procesa, John Walker Lindh ponudio je objašnjenje za svoje postupke koje obitelji i danas pruža silnu utjehu. \"Bio sam putnik u potrazi za dubljim razumijevanjem moje vjere\", kazao je pred porotom. Potom je ispričao da je odlazak u Afganistan i prelazak talibanima shvatio kao svoju dužnost kako bi svojoj muslimanskoj braći pomogao u njihovu džihadu protiv notornog Sjevernog saveza.
\"Moja je obaveza bila pristupiti onome što sam smatrao pokretom za slobodu Islama protiv ratnih lordova koji su okupirali mnoge provincije na sjeveru Afganistana. Do mene su dopirale vijesti o masakrima koje su činili, silovanjima, torturama, čak i kastracijama. Otišao sam u Afganistan s namjerom da se borim protiv terora, a ne da ga podržavam\", kazao je.
Prisjetio se tada i svog dolaska u Kandahar i transfera u Al-Farooq, kamp kojeg je podigao Osama bin Laden. Ondje su se i susreli. \"Nisam tada znao tko je taj čovjek, a njegov motivacijski govor činio mi se dosadnim. Ondje su mi ponudili \"mučeništvo\", ali ja sam umjesto terorizma odabrao borbu za vojsku talibana - baš kao što su i drugi Amerikanci činili kroz povijest, posebice u vrijeme administracije predsjednika Ronalda Reagana\", branio se Walker.
Nošen svojim uvjerenjima našao se u al-Ansaru, postrojbi stranaca u talibanskoj vojsci, spreman za borbu protiv Sjevernog saveza, no tada su ga zasule bombe koje su, iz utrobe američkog bombardera, padale po tvrđavi Qala-i-Jangi...
U konačnici, sud je odbacio sve optužbe za terorizam i zavjeru zbog ubojstva, za što ga se teretilo. Porota je prihvatila tek optužbu za prekršaj trgovinskih sankcija, što ih je talibanima nametnula američka vlada, te za nošenje oružja u službi vojske Afganistana, temeljem koje je osuđen na 20 godina zatvora. \"Fasovao\" je i posebne administrativne mjere: silenzio stampa, veto na izdavanje memoara, zabranu korištenja arapskog jezika i pisama. Dopušteni su tek, ali strogo limitirani, posjeti članova obitelji.
U ozvučenoj ćeliji
Porotu se, međutim, nije dojmilo svjedočenje Rohana Gunaratne, međunarodnog eksperta za terorizam, kojeg je angažirala Walkerova obrana. U svom izvještaju, kojeg je kasnije proslijedio i medijima, zapisao je sljedeće: \"Posljednjih nekoliko godina intervjuirao sam možda i 200 terorista. Tvrdim da John Walker Lindh nikada nije bio terorist i da to nikada nije namjeravao biti. Nikada nije napadao civilne mete. Nikada nije bio član Al-Qaide. Obučavan je kao taliban za borbu protiv drugih vojnika. Taj čovjek ne predstavlja ugrozu za nacionalnu sigurnost i njegova je uloga u potpunosti pogrešno prezentirana američkom narodu\".
U posljednjih 12 godina, ni jedan novinar nije dobio dopuštenje za razgovor sa \"američkim zatvorenikom br. 1\", a javnost ga tretira tek ignorancijom. Poneki novinar manje utjecajnog medija ponekad podsjeti na kampanju što ju putem interneta uporno provodi Johnov otac, koji sinu nikada nije okrenuo leđa. John Walker Lindh – ili Hamza Lindh – kako se voli nazivati prije nekoliko je godina na sudu potražio i dobio zadovoljštinu zbog kršenja temeljnih ljudskih prava. Premda se nikad nije uspio izboriti protiv posebnih mjera koje agentima FBI-a dopuštaju \"bube\" u njegovoj ćeliji, dobio je presudu koja mu, temeljem Prvog amandmana američkog Ustava, dopušta zajedničku molitvu s prijateljima muslimanima pet puta dnevno. Obitelj Walker Lindh u njegovo ime svake godine u Bijelu kuću odašilje molbu za pomilovanje – najprije Georgeu W. Bushu, danas Baracku Obami – koje se vraćaju pošiljatelju. Kada već ne može pisati pisma, pisanje pjesama nitko mu ne može uskratiti. Nepoznato je kako mu je uspjelo, ali tri su pjesme dospjele i do najšire javnosti. Jedan od Johnovih stihova odašilje poruku svome tlačitelju: \"Tko god mi sudi, bit će mu suđeno\". Amerika, međutim, duboko istraumatizirana rušenjem blizanaca, ni 12 godina kasnije ne čuje i ne vidi Johna Walkera Lindha.