Nakon revizije

Analizirali smo odluku Vrhovnog suda: Ovo su ključna pitanja u slučaju Franak

Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Ilustracija
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
Odluka Vrhovnog suda na čelu s Đurom Sessom izazvala je svojevrsni psihološki rat između Potrošača i Udruge Franak s jedne strane i banaka s druge
Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
Damir Kontrec
19.09.2019.
u 06:34
Kakve su mogućnosti banaka na Ustavnom sudu i na ESLJP-u za osporavanjem odluka redovnih sudova te tko sve može pokrenuti parnicu
Pogledaj originalni članak

Kao i svaki put dosad, i posljednja revizijska odluka Vrhovnog suda o valutnoj klauzuli u “švicarcima” izazvala je oprečna tumačenja, svojevrsni psihološki rat između Potrošača i Udruge Franak s jedne strane i banaka s druge. Predstavnici banaka koje su se očitovale novinarima tumače kako se zapravo ništa bitno nije promijenilo nakon revizijske odluke Vrhovnog suda. Što je načelno točno ako neuspjeh banaka da revizijom pobiju pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda o reviziji ocijenimo kao “ništa novo”. To više što se Vrhovni sud nije trudio posebno obrazlagati razloge zbog kojih je potvrđeno da je odredba o valutnoj klauzuli u “švicarcima” nepoštena i ništetna pa je samo uputio stranke na razloge iznesene u pravomoćnoj presudi od 47. do 66. stranice.

Prvo tužba Ustavnom sudu

Banke sada imaju mogućnost ponovno podnijeti ustavnu tužbu. Ako žele potom koristiti mogućnost podnošenja zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava protiv RH, one moraju prethodno iscrpiti dopušteni pravni put. Ali, kako su pravomoćna i revizijska presuda posljedica stava koji je Ustavni sud zauzeo u prosincu 2016., banke se nemaju čemu nadati. Uostalom, stoga smo još u studenom 2017. u Večernjakovu Obzoru objavili opširnu analizu pod naslovom: “Imaju li suci ikakve šanse uvjeriti Ustavni sud da je valutna klauzula u ‘švicarcima’ poštena?”

Ustavni sud se u svojoj odluci, među ostalim, pozvao na presudu Suda EU C-26/13 od 30. travnja 2014. u mađarskom slučaju vezano uz tumačenje i primjenu Direktive 93/13/EEZ, a u kojoj je istaknuto da su potrošači u slabijem položaju od poduzetnika te da stoga nije dovoljno da ugovorna odredba bude potrošaču samo gramatički razumljiva, već mu moraju biti objašnjeni svi razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope i odnos s drugim odredbama ugovora tako da potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja ugovora. Sada je zapravo i Vrhovni sud potvrdio važnost stvarne i potpune informiranosti potrošača i kad je riječ o valutnoj klauzuli u CHF. Stoga, dvojbeno je postoji li kakva pravna slamčica za koju se banke mogu uhvatiti i na ESLJP-u. U svakom slučaju, te pravne mogućnosti neće obustaviti sudske procese koji se vode ili će biti pokrenuti sada i zbog valutne klauzule.

Kakva su prava konvertiranih

Banke tumače kako se iz obrazloženja posljednje revizijske odluke može iščitati jedino da je Vrhovni sud utvrdio da potrošači imaju pravni interes voditi kolektivni spor protiv banaka i nakon konverzije kredita iz “švicaraca” u eure, ali da to još uvijek ništa ne znači u odnosu na individualne parnice. Banke su se uhvatile za dio obrazloženja u kojem Vrhovni sud obrazlaže kako je taj zakon samo dao mogućnost konverzije, ali su “i dalje u neodređenom broju ostali na snazi ugovori sklopljeni s valutnim klauzulama u švicarskim francima”. Stoga zaključuju kako “konvertirani” potrošači više ne bi imali pravo na tužbu zbog valutne klauzule. Ali, Vrhovni sud je 12. veljače u revizijskoj odluci Rev 2868/2018-2 riješio to pitanje. Zauzet je stav da unatoč konverziji korisnici kredita imaju pravni interes tvrditi da je ugovorena odredba ništetna. Stvar je pak “matematike” što to pravo donosi. Banke drže još uvijek spornim i pitanje prekida li kolektivna tužba zastaru.

I to je Vrhovni sud riješio odlukom Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. prema kojoj, s obzirom na specifičnosti slučaja, kolektivna tužba prekida zastaru i petogodišnji opći zastarni rok počinje ponovno teći od pravomoćne odluke u kolektivnom sporu, pa u odnosu na valutnu klauzulu to znači da se pojedinačne parnice mogu pokrenuti do 14. lipnja 2023. I predsjednik Građanskog odjela Vrhovnog suda Damir Kontrec potvrdio nam je da ispravno tumačimo. Jedino je dvojbeno, a to će redovni sudovi presuditi, hoće li se izračuni raditi po ništavim odredbama, ili će sudovi ocijeniti da ništavost promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule povlači za sobom i ništavost ugovora. Naravno, sve te dvojbe mogu se prekinuti nagodbom banaka i potrošača ili zakonskom intervencijom.

Pogledajte i video o uvođenju eura:

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 11

DA
dado56
09:19 19.09.2019.

Ljudi nitko franke nije vidjeo ni narod ni banke.... netko je izmislio tu pricu, jos jace prica o promijeni kamate na nacin koji je radjen... ljudima su rate po tri puta bile vece od pocetnih ..!!!!!!

NB
nikica.bozicevic
09:04 19.09.2019.

Ne mogu vjerovati da još uvijek ima bisera koji tvrde da su stranke “imali izbora”, “sami su si krivi” i sl. Nakon toliko godina borbe s vjetrenjačama ispada da je ova borba skoro dobivena. Kako? Upornošću ljudi koji vide puno dalje od kivnih ljudi koji nemaju zrno pameti upitati ljude koji su unutar CHF problema od početka i priupitati ih što se točno dogodilo. Samo budala pretpostavlja da je u pravu na temelju svojih pretpostavki a ne na temelju činjenica i to iz više različitih izvora. Npr u mom slučaju je bilo da mi banke nisu dali izbora. Tvrdili su da sam prestar za euro kredit, da mi za euro kredit ionako treba više jamaca, više hipoteke i ne znam više što su tada sve drobili. No za CHF kredit su tada svi tvrdili “to Vam je sada super, nema bolje kamate na tržištu i nema šanse da će puno rasti, nema toliko potrebnih nemogućih uvjeta a ionako ste prestari da možete dobiti pravo na euro kredit”. Sve ostalo su izjave ljudi koji nemaju veze s ovom materijom ili su bankovne sluge pa šire dezinformacije.

Avatar nekakav
nekakav
07:06 19.09.2019.

mene interesira samo jedna stvar, a to je ukoliko se valutna klauzula bude smatrala nezakonitom, koji će tečaj franka ( i eura, dolara) uzeti kao mjerodavni prilikom utvrđivanja stvarnog duga stranke, te što će biti sa onih 600 mil kuna koje je država dala bankama kad je zakonski zamrznula tečaj franka, fiksirala ga.. jer tečaj valute se ne određuje državnom intervencijom već je to stvar tržišta. država se umiješala u tržišno određivanje odnosa kune i franka. netko će morati za to odgovarati. a pošto ćemo imati očito cijelu lakrdiju u vezi ovih kredita, jedva čekam egzibicije obje strane. s obzirom na to da su stranke svojim potpisima jamčile da su razumjele odredbe ugovora koje potpisuju, banke bi sad trebale tražiti liječničku potvrdu, psihijatrije, da nisu razumjeli što znači tečaj, i mogućnosti promjene tečaja. a kako smo mi od 80-ih godina potpuno vezani uz 'marku', nitko na ovom svijetu u rh ne može tvrditi da ne zna zašto je uzimao kredit u francima, a ne u kunama. svi su kredite u francima uzimali zato jer je rata bila najmanja. a predvidjeti oluju na financijskim tržištima nije mogao nitko. banke mogu jedino odgovarati za jedan dio dizanja promjenjive stope kamate, i to je sve. na tečaj one ne mogu utjecati. sve se bojim da je ovo frontalni napad na banke u europi, koji će završiti novim odnosima snaga i novim uvjetima kreditiranja. sad već plaćanje mogu vršiti i druge tvrtke, ne samo banke. oslobađanje od bankarskih okova neumitno vodi porobljavanju negdje drugdje.