Njemački su izbori iza nas. Angela Merkel dobila je od građana jasan mandat za sastavljanje nove vlade. Iako su oni koji se sjećaju ovako lošeg rezultata njezinih demokršćana danas debelo zakoračili u mirovinu, činjenica je da su glavni konkurent Martin Schulz i njegov SPD ostali daleko iza.
Oni pak ovako skroman rezultat ne pamte od 1945. Dok je u Hrvatskoj u gotovo svakom smislu vrijeme stalo u 40-ima prošlog stoljeća, Nijemci se, barem kad je riječ o rejtingu najvećih stranaka, u njih vraćaju.
No stvari nisu tako loše izgledale za Schulza i „crvene“ prije malo manje od godinu dana. Kad je odlučio napustiti Europski parlament kojim je predsjedao i kandidirati se na njemačkim izborima kao Spitzenkandidat socijaldemokrata, ankete su mu davale solidne šanse. Ankete kao ankete – često nisu krajnje pouzdane, ali mogu otkriti trend. Schulz je tad mogao biti zadovoljan jer je izgledalo kao da u pravo vrijeme izlazi na megdan ženi koju većina poštuje, ali sve manje ljudi istinski podržava.
A onda se dogodila - realnost. Schulzova aura prekaljenog europarlamentarca brzo se rasplinula pred visokim očekivanjima birača. Merkel su mnogi već vidjeli na konopcima, a on je oko nje skakutao i paradirao pozivajući ju da se bori. Ona je borbu pametno izbjegla, a „crveni“ prvak nije dobio pravu priliku nametnuti se. Angela je pobijedila na bodove.
Političke nijanse koje u Europskom parlamentu često život znače dok se cjepidlači oko izričaja i interpunkcije u amandmanima ne primjećuju se među lavovima u nacionalnoj političkoj areni. U njoj pobjeđuje ili onaj iznimne snage, ili onaj koji dobro uspavljuje lavove. Angela Merkel pokazala se sjajnom u ovom drugome, dok Schulz nije uspio izaći izvan okvira Europskog parlamenta u kojem se stvari u pravilu rješavaju džentlmenskim dogovorom, a ne odlučnim sučeljavanjem političkih ideja i
njihovih nositelja.
Kad su shvatili da im je servirana neslana borba u kojoj su udarci svedeni gotovo na milovanje, birači su promijenili program. A kad tamo – punokrvni borac u kavezu koji ne mari za pravila i ne boji se pustiti krv. Ime mu je AfD (Alternativa za Njemačku) i privukao je stotine tisuća glasova oba mlitava giganta.
Njemački su izbori tako još jednom potvrdili da bez polarizacije nema uspjeha ni jake političke scene.
Osim kad je riječ o strateškim pitanjima od nacionalnog interesa, ljudi u pravilu ne žele konsenzus. Zazivat će ga možda u postkomunističkim državama poput Hrvatske gdje su navikli na jednoumlje, ali nove ga generacije i tu odbacuju. Stabilnost je dosadna i ubija demokraciju jer ljudima smanjuje mogućnost izbora. Poanta demokratskih izbora je da ljudi biraju različite ideje, a ne samo boje. A novih ideja nema ako se politički akteri gotovo u potpunosti slažu i guše svaku raspravu van zacrtanih okvira.
Angela Merkel u Njemačkoj je napravila ono što Andrej Plenković s određenim uspjesima odrađuje u Hrvatskoj. Eutanazirala je političku scenu i sad na njoj postoji samo ogromna kaljuža stabilnosti koja biračima sve više smrdi. Dva i pol milijuna Merkeličinih birača pronašlo je alternativu u AfD-u i liberalima, kao što će Plenkovićevi kad-tad potražiti u nekome poput Mosta ili Neovisnih za Hrvatsku. Stabilnost ima svoju cijenu i HDZ bi mogla koštati vlasti jer naša politička scena ne nudi toliki koalicijski potencijal kao njemačka.
Merkel svoj posrtaj može zahvaliti i napuštanju konzervativne baze i drastičnom pomaku u centar koji se, po svemu sudeći, sprema učiniti i Plenković. Danas čak i oni koji su do jučer bili nadrogirani „europskim vrijednostima“, umjerenošću i pristojnošću govore da je Merkel previše otvorila bok AfD-u.
Nastavi li s makijavelističkim upravljanjem u kojem ima mjesta samo za pragmatizam, Plenković će učiniti istu pogrešku.
Ratifikacija Istanbulske konvencije koja će, kako sada stvari stoje, još jednom ujediniti HDZ, SDP i liberale prva je prilika za politički reset u najvećoj hrvatskoj stranci. Ako ju nije ratificirala Kukuriku većina u pretprošlom sazivu Sabora, a riječ je o čedu njihovog ideološkog kruga, ne bi trebala ni aktualna HDZ-ova unatoč pritiscima manjih partnera. HDZ na ovom pitanju može izgubiti puno više od nekoliko HNS-ovih ruku koje će ionako s prvim sljedećim izborima vjerojatno otići u ropotarnicu povijesti.
Rijetki su dobri analitički tekstovi na ovom smeću od novina, srećom, ovaj spada u te rijetke. Bravo, Mijiću. S tim da si zaboravio napisati da Plenković uopće nema svojih birača, nego zloupotrebljava Karamarkove i Hasanbegovićeve birače za svoju lažljivu lopovsko-četničku agendu.