Na mladima svijet ostaje. Svi mi volimo vjerovati kako će u njihovim rukama taj svijet biti ljepše mjesto i da će naši potomci živjeti bolje od nas. No ako je prava slika hrvatske mladeži masovna prijevara među studentskom populacijom, o kojoj piše portal srednja.hr, te bježanje od odgovornosti i prijetnje koje su uslijedile, mogli bismo se vrlo neugodno iznenaditi.
Novinari ovog specijaliziranog portala izvijestili su javnost i nadležne institucije o nečemu što je dugi niz godina bilo javna tajna. Nemali broj studenata koji ostvare pravo na studentski dom to svoje neprenosivo pravo prodaje drugima. Na očigled svih objavljuju oglase, obavljaju transakcije, otvoreno krše pravilnik i ne snose nikakve sankcije.
Bilo bi dobro kad bi to bio najtragičniji dio ove priče. Najveća je tragedija u tome što veliki broj mladih misli da se ovakvo nešto ne bi ni trebalo sankcionirati! Njih gotovo 1500 sudjelovalo je u anketi, a više od 80 posto smatra da sankcija ne treba biti ili da na snazi trebaju ostati aktualne sankcije koje to nisu. Naime, uhvate li vas danas u ovom prijestupu, za što je šansa mala, gubite pravo na smještaj u studentskom domu do kraja studiranja. Domu u kojem ionako niste željeli boraviti jer vam je jedini motiv za prijavu na natječaj bila zarada na onima koji najčešće nemaju drugog izbora.
O reprezentativnosti ankete dalo bi se razgovarati, ali stotine komentara na društvenim mrežama daju naslutiti da rezultat nije slučajan. „Svi to rade“, „to je sitnica“, „bavite se pravim kriminalom“, „vi ste cinkeri“, „pustite ljude na miru“ i niz sličnih relativizacija te manje ili više suptilnih prijetnji novinarima stvaraju jako ružnu sliku o onima na kojima počiva budućnost ove države.
Ništa ljepša nije ni slika našeg društva u cjelini. Ako studenti nakon dvadesetak godina života, od čega su većinu proveli u hrvatskim odgojno-obrazovnim ustanovama, nisu u stanju razumjeti da svjesno kršenje pravila i korištenje tuđe muke za vlastiti materijalni probitak nisu poželjno ponašanje, imamo veliki problem. Pitanje je mogu li se uopće u preostalih nekoliko godina njihova školovanja ispraviti dvadesetljetni propusti roditelja, škole, Crkve i politike koji su rezultirali takvim sustavom vrijednosti. Ovaj i slični primjeri pokazuju da su svi oni u manjoj ili većoj mjeri podbacili.
Društvo koje se dominantno bavi ratovima u kojima su sudjelovali naši stari potpuno je zapostavilo svoje mlade iako su ih svima puna usta. Prevladaju li među njima ovakvi obrasci ponašanja, Hrvatska nema budućnosti. Dobrom dijelu njih vladavina prava i individualna odgovornost očito ne predstavljaju puno, a zorno su pokazali i da će rado zloupotrijebiti socijalne mjere. Smještaj u studentskom domu zbog pomanjkanja mjesta danas je u velikoj mjeri upravo to. Pitanje je stoga kako će sutra ovi mladi ljudi kao nositelji ekonomskih i društvenih procesa stvarati bolju Hrvatsku. Nema tog sustava utemeljenog na nemoralu i bezakonju koji može dati zdrave plodove.
Sasvim je očito da ih nije dala ni ova kleptokracija u kojoj živimo. Previše se ljudi sumnjiva morala provuklo radeći nedopuštene stvari pa je sad već postalo društveno prihvatljivo varati „na malo“. Što je malo prepisivanja, plagiranja ili prodaje prava na smještaj u studentskom domu kraj toliko ozbiljnih kaznenih djela čiji počinitelji nikad nisu odgovarali? Naravno da svako ogrješenje o moral, zakon ili pravilnik nije jednako teško, ali sva su ona nepoželjna. To je poruka koju smo propustili usaditi ovim mladim ljudima koji će kao visokoobrazovani članovi društva sutra voditi ovu zemlju.
Ovaj naizgled benigni slučaj pokazao je i da su žustre rasprave o kurikulskoj reformi i vjeronauku u školama, koje dominiraju javnim prostorom kad je riječ o obrazovanju, tek nešto poput dogovora o karminama pacijenta kojeg su svi otpisali. Želimo li da ipak preživi, moramo prvo riješiti neke fundamentalne probleme.
Nemali broj studenata koji ostvare pravo na studentski dom to svoje neprenosivo pravo prodaje drugima. Na očigled svih objavljuju oglase, obavljaju transakcije, otvoreno krše pravilnik i ne snose nikakve sankcije. - Ajmo ispočetka. Jadna Hrvatska s ljudima koji kreiraju sustav. I novinarima koji iz događaja ne znaju izvući pravo pitanje. Kako je moguće da domove dobivaju studenti kojima domska soba nije potrebna, kakvi su to kriteriji, tko je odgovoran za donošenje kriterija po kojima se dijele sobe i tko je odgovoran što se stanje poznato godinama, ne mijenja?