Plenković je Zdravka Marića ponizio zbog ‘pedagoškog utjecaja’ građana na vlast

Gotovo je opća ocjena, pogotovo ekonomskih analitičara, da je nova odgoda uvođenja poreza na nekretnine, s obzirom na to da smo već imali jednu, SDP-ovu 2012. godine, pokazatelj premijerove nespremnosti i/ili neodlučnosti za provođenje reformi, odnosno da se zbog nedostatka liderskih sposobnosti nije uspio oduprijeti sirenskom zovu populističkih glasova.

A jedva stotinjak dana prije nego što je odgodio uvođenje poreza na nekretnine u sklopu porezne reforme ministra Zdravka Marića, u intervjuu za Večernji list bio je liderski odrješit: “Ne pristajem na ucjene i populizam”. Tako je obrazložio svoju odluku o smjenjivanju ministara Mosta koji su iskazujući nepovjerenje upravo Zdravku Mariću, izgubili i Plenkovićevo povjerenje. Tada smo hvalili simultanku koju je premijer odigrao s oporbenim zastupnicima u Hrvatskom saboru braneći Marića i pod cijenu gubitka parlamentarne većine. Inzistirajući na činjenicama, kao lojalni vođa tima tražio je dokaze navodnog Marićeva sukoba interesa u odnosu na slučaj Agrokor. I nekoliko mjeseci kasnije, nakon još jednog pokušaja svrgavanja ministra financija, Plenković je s lakoćom odbacio “reciklaže” objeda na račun Marića, i to na način koji je govorio o velikom povjerenju koje uživa kod premijera.

I onda je, naprasno odgodivši uvođenje poreza na nekretnine, premijer tog istog ministra ponizio javno iskazujući nepovjerenje prema njegovim stručnim tumačenjima. “Ne vidim potrebe za bilo kakvu odgodu”, doslovno je, prema Hini, prije toga rekao ministar. I nije pokazao baš nikakvu zabrinutost zbog više od sto tisuća potpisnika peticije. Branio je svoju poreznu reformu kazavši kako bi prvi potpisao peticiju da je porez na nekretnine novi namet, a ne zamjena za tri postojeća. Problem je vidio tek u četrdesetak općina, mahom manjih, koje nisu pokrenule potrebne pripremne radnje, no ocijenio je da i za njih ima još dovoljno vremena da to učine. I za kraj kolovoza i početak rujna najavio je sastanak s udrugom gradova o implementaciji poreza, te panele za medije i javnost.

Plenković je odgodu obrazložio potrebom za dodatnom pedagogijom građana i lokalnih jedinica, što se, smatra Marić, sljedećih mjeseci moglo realizirati i bez odgode. Drugim riječima, osam mjeseci od izglasavanja zakona u Hrvatskom saboru, premijer je zapravo zamjerio ministru lošu pripremu poreza na nekretnine od 1. siječnja 2018. godine. I zapravo je stao na stranu predsjednika Udruge građana Lipa Davora Huića, koji je, kako je prenijela Hina, nekoliko sati uoči Plenkovićeva istupa komentirao da je više od sto tisuća potpisa na peticiji dokaz građanskog nezadovoljstva predloženim porezom i da Vlada građanima nije dobro objasnila uvođenje poreza. Plenković je na to na HRT-u rekao da osluškuju bilo naroda. Tumačeći kako je Zakon o lokalnim porezima koji regulira porez na nekretnine usvojen još lani kao dio paketa porezne reforme, objasnio je kako nakon razgovora u Vladi “prevladava stajalište, nakon dodatne analize, da se predloži odgoda poreza za dogledno vrijeme”. I da to stajalište dijele i partneri. “Takvi porezi postoje i u drugim zemljama, Hrvatska je u komparativnoj analizi najniža, ali s obzirom na kulturu vezanosti za nekretnine i raspravu koja nije pojašnjena – odgoda će biti najbolje rješenje”, zaključio je. Dakle, sve suprotno onomu u što je Marić uvjeravao javnost. A Plenković mu nije čak ni dao priliku da prvo pokuša odraditi “dodatnu pedagogiju” nego se odmah odlučio za odgodu ne vodeći računa o Marićevu ministarskom autoritetu, a i reformskom imidžu Vlade i izvan Hrvatske, pa i kod rejting-agencija.

Što je zgromilo premijera?

To samo govori koliko su bile snažne te silnice koje su zgromile Plenkovića i utjecale na njega da 8. kolovoza na HRT-u kaže kako je odgoda najbolje rješenje, čime je dao priliku i partneru HNS-u da hvaleći njegovu razboritost i slaveći sadržajnost suradnje HDZ - HNS koja je dovela do “najmudrijeg i najboljeg rješenja”, u prvi plan stave činjenicu da je HNS dosljedni protivnik poreza na nekretnine. Naravno da Plenković i HDZ nisu politički naivci te da je njihova cost-benefit analiza obuhvatila i sva negativna tumačenja odgode, pa i s obzirom na poznatu povijest uvođenja poreza na nekretnine, jer je HNS bio prepreka tomu i kad je to u ime SDP-a gurao nesavitljivi ministar financija Slavko Linić. Tada je HDZ, licemjerno iz današnje perspektive, jednako kao i SDP danas, bio žestoki protivnik poreza na nekretnine. Uoči Plenkovićeve objave odgode mediji su bili puni protuporeznih tekstova, videouradak članice Živog zida Martine Johnson Županić koji je najavljivao referendum u samo dva dana pregledan je oko 600 tisuća puta. U tih 48 sati 7. i 8. kolovoza sinergijski učinak medijskih objava bio je da se broj potpisnika online peticije Udruge građana Lipa povećao za gotovo 27 tisuća, tako da ih je na kraju 8. kolovoza kad je oko 20 sati Plenković istupio na HRT-u bilo 133.499. A još na početku Lipine peticije, pokrenute 18. travnja, mediji su optimistično pisali da je u samo pet dana prikupljeno 42.500 potpisa. Međutim, kasnije je splasnuo žar, pa je, recimo, 28. lipnja objavljeno da je prikupljeno 60 tisuća potpisa, a 3. kolovoza 80 tisuća. Dakle 108 dana trebalo je za 80 tisuća potpisa, a onda je u pet dana do Plenkovićeve objave odgode prikupljeno još 53 tisuće potpisa. Očigledno su Plenković i njegovi najbliži suradnici bili tih dana pod dojmom bujanja bunta građana pa su pokleknuli pod teretom populističkih zahtjeva. Premda za to nije bilo razloga. Cilj potpisivanja peticije, kako je tumačio Huić, bio je s njom ići u Vladu kako bi se inzistiralo na odustajanju od poreza, a ako to ne bi imalo učinka, organizirati posvjede, tražiti ocjenu ustavnosti i kao krajnje sredstvo organizirati referendum. Za potonje su bili, i još uvijek su spremni, u Živom zidu, čiji je angažman motivirao Davora Huića da kaže: “Podsjećam, ovu je akciju započela Udruga građana Lipa kao nepolitičku civilnu akciju. Bilo bi jako loše kada bi parlamentarne i neke druge stranke na toj temi pokušale poentirati. Ako će se referendum organizirati, to ne bi trebala raditi ni jedna stranka, nego bi to trebalo ostati u domeni civilnog društva. Ako će se po tom pitanju trebati organizirati referendum, to će napraviti Udruga Lipa i pozvat ćemo sve na suradnju. Ne vjerujem da bi referendum, koji bi pokrenula bilo koja stranka, imao šanse za uspjeh”, rekao je Huić.

I portal Liberal.hr koji si je pripisao dio zasluga za uspjeh peticije digao je glas protiv političkog upletanja Živog zida u građansku akciju kao kontraproduktivnog i samoreklamnog. I oni koji su zasluge pripisivali narodu, mislili su na sebe kao organizatore građanskog otpora. Međutim, činjenica je da je za podizanje svijesti i nagli porast interesa građana u iskazivanju otpora, presudno utjecalo to što su lokalne vlasti potkraj srpnja i početkom kolovoza masovno službeno pozivale građane da dostave podatke o nekretninama. Tek je to bio znak za uzbunu, pogotovo u kombinaciji s tumačenjima u medijima. No, Vlada je mogla i dalje mirno pratiti sva ta zbivanja te po potrebi naknadno reagirati. Naime, jedno je skupiti 130 tisuća potpisa u online peticiji ili 600.000 pregleda, a drugo je skupiti u 15 dana gotovo 400.000 potpisa potrebnih za referendumsku incijativu za koju su ionako i ustavnopravni stručnjaci tumačili da je nedopustiva jer se o fiskalnim pitanjima kao što je ukidanje poreza ne odlučuje na referendumu.

Prepirke oko preuzimanja zasluga za organiziranje građana kulminirale su tekstom tjednika i portala Novosti koji je doveo u pitanje vjerodostojnost potpisa na peticiji Lipe. Njihov je novinar u objavljenoj listi potpisnika peticije s imenom i inicijalom prezimena uočio neke poznate ličnosti koje više nisu žive ili koje peticiju sigurno nisu potpisale kao Franjo T.(uđman), Bon Jovi, papa Franjo, Severina V.(učković) iz Beograda, Joca A.(msterdam)... Iz Lipe su uzvratili priopćenjem da su Novosti same unijele ta imena na e-peticiju upravo kako bi je kompromitirali, te su zaključili kako “u društvima opterećenima nasljeđem komunističke diktature takvi pokušaji sabotaže demokratskih procesa nisu novost”. Pale su teške riječi s obje strane, iako je notorno da peticija nema službenu formu ili snagu referendumske inicijative.

Njezin je cilj neformalni pritisak, kao što je to bio cilj i objave u medijima ili videouratka članice Živog zida koji je u nekoliko dana zabilježio nevjerojatnih 600.000 pregleda. Dvojbena pouzdanost potpisa na online peticijama se podrazumijeva, pa i mogućnost manipulacije od strane sudionika pa i organizatora, makar i samo površnim čišćenjem liste od očigledno izmišljenih potpisa. Tako i nakon upozorenja u Novostima još nisu uklonjeni sporni potpisi, a prije tjedan dana pojavili su se i novi prema kojima ispada da su predsjednica države i njezin suprug, potpisani kao Kolinda Grabar Kitarević K. i Jakov Kitarević K., peticiju potpisali dok su bili u Novom Zelandu, a istoga dana pojavio se i potpisnik čije ime sadrži seksistički balkanizam na račun samog čelnika Lipe.

Međutim, posve je nebitno je li i koliki je broj potpisa stvaran ili konstruiran. To je stvar procjene onoga protiv koga je peticija usmjerena. U ovom slučaju Vlade. Poanta je u tomu da su u strahu velike oči i da je peticija očigledno imala zastrašujući učinak. S Plenkovićevom najavom odgode uvođenja poreza počela je i bespoštedna borba za preuzimanje zasluga za uspjeh akcije. Tako se Martina Johnson Županić nakon nevjerojatnog uspjeha njezina videouratka koji ni po čemu nije zaslužio toliku pažnju jer je bio tek najava organiziranja referenduma, ponovno obratila: “Znam da vam je dosta Martine koja iskače iz inboxa, ali pogledajte što smo napravili. Uspjeli smo! Ja smatram da ne treba stati ovdje, da treba doći do referenduma i ukinuti taj porez”, rekla je utopistički optimistično nesvjesna Pirove pobjede jer je naš kaotični porezni sustav duboko nepravedan s obzirom na to da najviše uzima od onih koji rade, a ne od onih koji imaju. Odustajanje od poreza na imovinu zapravo je odustajanje od unošenja barem nekakvih principa pravednosti. Ne dirajmo rentijere i one koji imaju, već i dalje gulimo one koji rade, to je projekt nezajažljivih i isključivih protivnika oporezivanja nekretnina, pogotovo onih koje vlasnicima ne služe za stanovanje.

Uspjesi građanskih inicijativa

Premda je Vlada mogla pratiti sve te reakcije s glazbenom podlogom “Uzalud vam trud svirači” te barem ne prerano bilo što odgađati jer je za to bilo vremena sve do aktivacije poreza s prvim danom 2018. No, očito je sve razumne argumente poljuljao strah od građanskog bunta odnosno korist od udovoljavanja populističkim zahtjevima. Pogotovo u kontekstu političkog uspjeha Živog zida koji je iz aktivističkog pokreta u obranu žrtava ovrha prerastao u parlamentarnu političku snagu te prodrmao učmalu političku elitu. Isto se dogodilo i s građanskom inicijativom okupljenom oko udruge Franak, koja je u srazu s bankama pridobila naklonost vladajućih na čelu sa SDP-om. I političke igre s kurikularnom reformom posljedica su “narodnog pritiska”. Građani više ne odlučuju samo svake četiri godine, već očito uvijek mogu preuzeti svoju sudbinu u svoje ruke, te samo o njima ovisi kada i kako će se to manifestirati, dobro ili loše. Stoga je važno na čelu države imati prave lidere koji su u stanju oduprijeti se sirenskom zovu populizma. Stoga se u slučaju poreza na nekretnine ne zavaravajmo. Porez nije odgođen radi “dodatne pedagogije” građana, već obrnuto zbog pedagoškog utjecaja građana na vladajuće.