Govorilo se prije da zemljom vlada jedna ulica u Metkoviću, a sad možemo reći da Hrvatskom vlada jedan kvart u Varaždinu. Otprilike tako je iskusni etičar-političar-retoričar Ivan Čehok započeo sastanak s premijerom Andrejom Plenkovićem i ministrima neki dan u Varaždinu. Čehok, koji vidljivo uživa u povratku u politiku pa gradom kruži u “štromaru”, mini vozilu koje pokreće struja, moglo bi se reći suvremenom verzijom trokolice braće Trotter, u svojoj je dosjetci mislio na HNS-ova potpredsjednika Vlade Predraga Štromara i HNS-ovu nezavisnu ministricu znanosti i obrazovanja Blaženku Divjak, koji dolaze iz varaždinskog kraja, gotovo iz istog kvarta. Čehok doista gušta u novom mandatu gradonačelnika, daru koji mu je uručio upravo HNS s partnerima iz SDP-a. Uživa i varaždinski župan reformist Radimir Čačić koji također HNS-u, svojoj bivšoj stranci, može zahvaliti na pobjedi na lokalnim izborima. Čačiću je, doduše, maksimalni broj bodova na mjernom uređaju političkog sladostrašća pokvario Štromar jer je stranački poraz na lokalnim izborima za župana pretvorio u osobnu pobjedu zasjevši u fotelju potpredsjednika Vlade.
Uglavnom, HNS je u Varaždinskoj županiji u samo nekoliko dana prešao put od izbornog potopa do postizbornog uzleta, i to zahvaljujući predsjedniku HDZ-a Plenkoviću koji je u arku natrpao sve što je stigao. U njoj su se našli i HNS-ovci koji su u Vladu ušli s određenim, doduše kod javnog bilježnika neovjerenim, prohtjevima, među kojima je i uklanjanje ploče s natpisom “Za dom spremni” u Jasenovcu. I kao što to već biva kad HDZ u panici bira partnere, prvo s juga, a sad sa sjevera, našli smo se opet u novoj političkoj krizi. Izjava ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića da se ploča neće micati do ožujka, izazvala je oštar odgovor Milorada Pupovca koji smatra da je vrijeme isteklo, ali i iz HNS-a koji očekuje da se dogovor s HDZ-om o ploči ispoštuje. “Hrvatskoj nisu potrebna fašistička obilježja, niti građani zaslužuju da ih se opterećuje raspravama o temi koja mora imati samo jedan zaključak: uklanjanje ploče u najkraćem mogućem roku”, poručio je član Predsjedništva HNS-a Tomislav Stojak u snimljenom video priopćenju (očekujemo da se vrh stranke počne oglašavati i preko holograma). Samo, koji je to za HNS najkraći mogući rok? Tjedan dana, mjesec? U Hrvatskoj to može biti i pet, deset ili 25 godina. Politika odgađanja obilježila je ovu zemlju. Mogao bi one tri riječi na kamenoj ploči prije odgristi zub vremena nego što neodlučna država donese konačnu odluku. I, dečki, a kaj bute sad?, već čujemo Čehoka i Čačića kako bockaju Štromara i Matiju Posavca, dvojicu HNS-ovih mušketira, koji se, za razliku od trećeg, Ivana Vrdoljaka, zasad teško snalaze u visokim dvorskim spletkama na kakve u svojim sjevernim provincijama nisu navikli. Kako bilo, trnovit je put HNS-a od kamene ploče iz Jasenovca do školske ploče iz kurikularne reforme koja je puno važnija tema.
Morat će kad-tad povući jasne poteze ako ne žele da ih se u javnosti percipira kao Hrvatsku najamničku stranku. Vrijeme nije na njihovoj strani.
