Bliži nam se badnja večer i Božić i brojne obitelji posvećuju se svojim ritualima. Užurbano se kupuju darovi, vade se kuglice i s njih briše prašina, traže se stari recepti i pomno biraju kolači koji će ovaj Božić učiniti svečanijim. Upravo je tako i u obitelji Ivane, Vanne, i Andrije Vrdoljaka koji su nam dopustili da budemo dio njihove blagdanske čarolije i otkrili kakva je njima bila godina na izmaku i što su si zacrtali za 2014.
Stare kuglice
- Zima ima jedan nezamjenjiv period, a to je Božić - započela je svoju priču sanjivo Vanna.
- Još da padne snijeg i, eto, svi smo podložni tom osjećaju ljepote, smiraja, topline i dobrote koja nas obuzima. Nekad i nije moguće konkretno riječima opisati taj osjećaj, ali ga svi doživljavamo kroz neku lijepu pjesmu, nečiju čestitku s dobrim željama, ručak ili večeru s obitelji, miris kolača, neko maštanje uz netom okićen bor koji svake godine izgleda drugačije iako svi manje-više vadimo stare kuglice s tavana. Nema veze, nije bor izlog s robom na popustu pa da podlegnemo iskušenju - uvodi nas pjevačica u svoju božićnu priču i nastavlja sa sjećanjima.
- Božićne pjesme su mi među prvim sjećanjima iz djetinjstva. “Tiha noć” jedna je od njih, njenu mi je autorsku povijest objasnio pokojni otac. Obožavala sam gledati božićne koncerte, često na austrijskim TV programima jer božićnih koncerata u Jugoslaviji nije bilo. Poštovanje tradicije lijepa je stvar, a ja vjerujem da upravo tome za božićne blagdane podlegnu i oni koji smatraju kako je naglašavanje važnosti tradicije samo čovjekov patetični pokušaj privida trajnosti - kaže Vanna, a s njezinim romantičnim poimanjem božićnih blagdana slaže se i suprug Andrija.
- Veselim se Božiću iz puno razloga, a ponajprije jer se taj dan obitelj okupi u velikom broju. Teško je sve okupiti tijekom godine i jedino Božić ima tu snagu okupljanja - govori Andrija i otkriva svoje skromne želje za poklon pod borom. - Ma, dovoljna je boca dobrog vina - kaže.
Dok Vanna s kćeri Janom uživa u pripremi kolača i drugih božićnih specijaliteta, Andrija i sin Luka imaju svoj sektor. - Cure su sjajne, a mi smo zaduženi tradicionalno krivo izmjeriti strop i bor kada ga kupujemo, pa onda za kaznu moramo piliti i sjeći na manju mjeru - smije se Andrija.
A nakon Božića ostaje samo par dana 2013. i dočekujemo novu, 2014. Iza Vrdoljakovih je naporna godina, ali kada podvuku crtu, manje-više su zadovoljni postignutim.
- U 2013. nisam objavila album, što nije ni bilo u planu. U planu je bila pjesma “Tisuću milja” i nada da će se svidjeti ljudima, naravno, ako ju budu emitirali na radijskim postajama. To se i dogodilo. Nema puno pjesama koje su se na HR TOP 40 zadržale dulje od 20 tjedana, pa sam sretna što sam u tom probranom društvu. Unatoč krizi koja nas sve pogađa, drago mi je da ima i mnogo kvalitetnih pjesama mojih kolega koje su ljudi zavoljeli i poželjeli čuti mnogo puta - govori Vanna i objašnjava što je u posljednje vrijeme, u poslovnom smislu, najviše muči.
- Svi se suočavamo sa sličnim problemima; kako i na koji način do publike? U vremenu YouTube atrakcija, besplatnih ili polubesplatnih downloada, teško se snaći što od svega ponuđenog zaista ostavlja trag, a što služi za jednokratnu zabavu ili razbibrigu u kojoj ljudi zaboravljaju svoje konkretne probleme. Zahvalna sam svakome tko u glazbi i dalje traži užitak, inspiraciju, nadahnuće ili barem zamišljeno ostvarenje nekih svojih sanjarija. Vjerujem da je to i dalje moj put i pri tome se veselim svakom novom pokloniku, kao i ljudima koji su me i dosad pratili, ali nisu više spremni vrištati u prvim redovima - kaže.
A odmah u novoj čekaju je nova iskušenja, prava joj je poslastica što će 18. siječnja zapjevati na Zagrebačkom festivalu.
- Vjerujem da će pjesma koju ću izvesti goditi ljudima. Riječ je o power pop baladi “Kad prijatelja gubim” i po mnogočemu je smatram posebnom. Ipak, sud će dati publika. Smatram da je redizajnirani Zagreb festival idealno mjesto za takvu pjesmu. Naći ću se u zaista probranom društvu velikih autora i izvođača, pop i rock bendova; dakle, od Massima i Nene Belana do Opće opasnosti i Nole, raspon je širok, a mnogo toga je zajedničko - govori.
- Ne bi bilo loše kada bi u 2014. na glazbenom polju bilo malo više prirodne povezanosti između medija, autora, pjevača, svirača, diskografa i zabavljača - namjerno sam pobrkala redoslijed. Previše je možda bilo jeftinih atrakcija i neselektivnih “udarnih” vijesti koje, znam iz prve ruke, zamaraju ljude.
A kriza, bojim se da će ona biti tu i u novoj godini. Ipak, nemam pravo krizom plašiti djecu i mlade ljude - zbog njih, a i zbog svoje nasušne potrebe, vjerujem da se i dalje moramo truditi raditi svoj posao najbolje što znamo, pa čak i više. Nešto mora dati rezultate. Ne vjerujem u uzaludnost, nemam na to prava. Vjerujem da malo manje negativnih kritika i malo više uzajamne podrške može donijeti bolju atmosferu u 2014. - u optimističnom tonu završava Vanna, a u pomalo pesimističnom nastavlja Andrija.
- Nisam oduševljen godinom koja se približava kraju jer je mnogima bila loša, velikom broju naših sugrađana užasna. Osobno sam zadovoljan činjenicom da sam završio posao na seriji koju sam radio dosta dugo - kaže. A serija o kojoj govori je, dakako, dokumentarac “Naši dani” o hrvatskom rocku koji pratimo petkom na HTV-u.
- Neskromno je biti potpuno zadovoljan jer uvijek mislim kako je moglo biti bolje - prenosi nam Andrija svoje dojmove i nastavlja: - Ukupno sam zadovoljan učinjenim, pogotovo kada se sjetim koliko smo neočekivanih problema imali tijekom realizacije. Primjerice, mnogi nama važni filmski i videozapisi jednostavno su nestali iz arhive HRT-a ili do njih nismo mogli doći, a vidjeli smo ih na YouTubeu. A vrlo je teško nešto dokumentirati bez takve vrste dokumenata, jer ono o čemu protagonisti govore nema dovoljnu uvjerljivost ako to o čemu govore ne možete pokazati. Morali smo se snalaziti na razne načine, uz pomoć fotografija iz mnogih privatnih izvora, ali i uz veliku pomoć mnogih naših sjajnih fotografa. Također, moram naglasiti kako mi nismo imali pretenziju raditi TV enciklopediju hrvatskog rocka, niti doslovnu kronologiju. Serija se zove “Naši dani” (po prvom autorskom rock albumu u Hrvatskoj, ali i u bivšoj državi). To su priče o hrvatskom rocku, priče kojima smo htjeli podsjetiti gledateljstvo na neke značajne rock glazbenike i publici omiljene pjesme i albume. Žao mi je što mnoge priče nismo uspjeli ispričati jer za njih nismo imali dovoljno materijala, a mnoge priče iz novijeg vremena nismo mogli ispričati jer smo bili limitirani brojem epizoda. Serijal ima 10 epizoda, a to je premalo za cjelokupni hrvatski rock - objašnjava Andrija koji je, priznaje, u mladosti slušao isključivo rock.
Upoznao Johnnyja Štulića
- Bio sam u osnovnoj školi kada je krenuo novi val. Zahvaljujući Piku Stančiću koji mi je ljetni susjed u Pučišćima na otoku Braču, išao sam na gotovo sve koncerte u Kulušiću. Kao klinac sam u Pučišćima upoznao i Nenu Belana koji tamo ljetuje, a Piko je i njegovim Đavolima bio producent. O tome između ostalog govori 7. epizoda koja se zove “Splitska dica”. S Johnnyjem me upoznao Rade Šerbedžija. Bio je rođendan njegova sina Danila, a kako sam ja stariji, nije mi se dalo ići klincu na rođendan. Onda me nazvao Rade i rekao; “Jesi li normalan, smjesta dolazi na rođendan, pa Johnny je tu!” Naravno da to tzv. poznanstvo nisam mogao iskoristiti radeći ovu seriju, jer Johnny, nažalost, ne “šljivi” ni bivše prijatelje, a kamoli nekoga koga je vidio jednom u životu.
I u mojoj, samo............ko sam ja ?????