Rođen je 1948. u Dolu na Dugom otoku. Potječe iz radničke obitelji. Otac mu je bio zidar i radio je poslove od Vira do Dugog otoka. Nije bilo novca za školovanje pa je srednju završio u Puli jer je tamo radila jedna od njegovih sestara.
Bio je dobar đak. Htio je studirati, ali je otac bio protiv. Promijenio je mišljenje nakon uvjeravanja Antine majke i ujaka svećenika.
Prodao je „gajetu“, ribarski brod, i Ante je krenuo na studij. Nakon dvije godine otac mu je rekao: „Sinko, ja više nemam, poji (pojeo) si gajetu, sad se moraš brinuti sam“. Tražio je stipendiju od Tankerske plovidbe iz Zadra, pa od brodogradilišta Viktor Lenac, gdje ju je dobio. S tom stipendijom uz poslove preko student servisa, završio je studij. Diplomirao je strojarstvo. Bio je član Saveza komunista. Po završetku studija zaposlio se u „Lencu“ gdje je radio punih 14. godina, sve do 1986.
Najprije je bio inženjer u mehaničkoj radionici. Puno je polagao na političko napredovanje te je prošao sve faze u SK od običnog člana do sekretara i člana komiteta SKJ Brodogradilišta.
Potom je postao direktor OOUR-a Plovni objekti u Luci Rijeka. Sukladno zakonima Ante Markovića, radnici su 1989. na referendumu odlučili da njihov OOUR postane samostalno poduzeće.
Plovni objekti mijenjaju ime u Jadranski pomorski servis (JPS) koji 1993. tijekom pretvorbe postaju dioničko društvo. Najveći udio imali su državni fondovi. Potpuna privatizacija JPS-a dogodila se 2001. kada je INA htjela prodati svoje dionice u tvoj tvrtki.
Na natječaj za kupnju njihovih dionica javilo se poduzeće Mar-Plov d.o.o. kojemu je osnivač i vlasnik bio upravo Maras. Kupilo je te dionice i tako postalo većinski vlasnik JPS-a. Potom je dao ponudu Janafu i talijanskom partneru i otkupio i od njih dionice. Isto se dogodilo i s malim dioničarima. Neki su ih zadržali a neki prodali njemu.
Kaže da je udjele i od Ine i od drugih dioničara kupovao kreditom banaka.
Tvrdi da je založio svu svoju imovinu, i na osnovu toga dobio kredite koje još otplaćuje. Po dovršetku privatizacije JPS-a, Maras je s Lukom Rijeka sklopio ugovor i dobio koncesiju na usluge lučkog tegljenja do 2014.
U ljeto 2013. u javnosti je istupila Mirja Tomas, koja je 17 godina, sve do 2007. bila osobna tajnica Ante Marasa. Tvrdi da je njen šef 2002. obilno novčano nagradio šest osoba, među kojima i sadašnjeg ministra financija Slavka Linića, zbog pogodavanja tijekom privatizacije JPS-a koja je završena godinu ranije 2001.
Te godine Linić je bio potpredsjednik u Račanovoj vladi i šef Nadzornog odbora Ine, od koje je Maras kupio najveći paket dionica.
Marasova tajnica tvrdi da je od njega dobila zadatak da otipka na jednoj stranici brojeve računa u stranim bankama dok su na drugoj stajala imena kojima su ti računi pripadali. Poslije joj je naloženo da sve to obriše. Kaže da je jedino nedostajalo ime pored računa pod brojem 5, ali zna da je to bilo Linićev račun.
Uplatu iz prosinca 2002. od 27 tisuća dolara „za Linića“ je sačuvala. Ostale nije. Linić nije htio komentirati njen iskaz. Nije se oglasio ni Maras.
2001. JPS se kao i veći broj drugih riječkih tvrtki nalazio pod kriminalističkom obradom zbog sumnje da je riječka poslovnica Croatia osiguranja kojom godinama upravlja njegov dugogodišnji prijatelj Ivan Vanja Frančišković, isplaćivala Marasovom poduzeću štete veće od prikazanih.
Temeljna djelatnost Jadranskog pomorskog servisa je tegljenje, spašavanje, pružanje usluga pontonskim dizalicama, prijevoz nafte i naftnih derivata te ekološka zaštita mora. U vlasništvu JPS-a danas je jedanaest tegljača, jedan tanker za prijevoz naftnih derivata, tri teglenice i jedna pontonska dizalica. Remorkeri „Champion“ i „David Prvi“ su u charteru u Venezueli. Poslove je proširio i kupnjom tvornice „Mardešić“, smještenoj u mjestu Sali na Dugom otoku koja se bavi proizvodnjom ribljih konzervi, pretežito sardina i skuša, te soljenjem inćuna. Najavio je da će proizvodnju proširiti i na uzgoj tune.
Maras je prestao biti većinski vlasnik JPS-a nakon što je prodao većinski paket dionica talijanskim tvrtkama Scafi Società di navigazione i Rimorchiatori Laziali. Vijest o poslovnom dogovoru koje uključuje strateško partnerstvo s dvije talijanske tvrtke objavljena je krajem 2016. godine.
Ima golemu imovinu u nekretninama. Samo je njegov novi stan u Rijeci nasuprot crve Sv. Vida zajedno s porezima koštao blizu milijun eura. Procjenjuje se da je težak više od 150 milijuna kuna.