Ante Ramljak kaže da, bez obzira na žestoke napade, nije zažalio što je preuzeo funkciju izvanrednog povjerenika za Agrokor. No, na te će napade i odgovoriti, pa je podnio tužbu protiv čelnika SDP-a Davora Bernardića. Zadovoljan je, međutim, što se posljedice sloma Agrokora nisu prelile na gospodarstvo, što kompanije unutar koncerna posluju dobro i najavljuje da najveći posao restrukturiranja čeka Konzum. Napominje i da svaki vjerovnik koji se pokuša namiriti izvan zemlje, može biti isključen od odlučivanja u Hrvatskoj.
Predstavljen je plan održivosti Agrokora i njegovih kompanija. Što pokazuje?
Plan održivosti jasno pokazuje dobru perspektivu koju mogu imati kompanije iz sustava Agrokor, ali isto tako ukazuje i na neke ključne pogreške iz prošlosti koje su počinjene tijekom prošlog desetljeća, davno prije nego što je itko mogao zamisliti da će vlasnik i sada bivša uprava ikada aktivirati postupak izvanredne uprave u Agrokoru. Pri tome ne mislim na niz radnji za koje postoji ozbiljna sumnja da je pritom došlo do kršenja zakona, zbog čega sam protiv Ivice Todorića podnio kaznenu prijavu, već na menadžerske odluke bivšeg predsjednika uprave koje se odnose na to kako se i u kojim sve pravcima sustav Agrokor razvijao i kako je taj razvoj financiran. Čak 80 pravnih subjekata su kompanije iz takozvane «non-core» djelatnosti, koje se bave primjerice oglašavanjem, zdravstvom, organizacijom putovanja, gradnjom itd., i one ne pridonose izravno poslovanju maloprodaje, prehrane i poljoprivrede. Prekomjernim zaduživanjem kao i novcem iz zdravog dijela sustava kupovane su odnosno financirane neke od tih kompanija te su i takve loše odluke pridonijele stanju u kojem se Agrokor sada nalazi. Teško je danas pogađati kako su i zašto te odluke bile donesene i zašto su neke od tih kompanija upletene u izuzetno komplicirane vlasničke odnose i financijske aranžmane. Prošlošću se bave institucije države, a iz plana održivosti proizlazi da ovaj dio sadašnjeg sustava treba nove vlasnike i siguran sam da će ih sve kompanije među tih 80 koje posluju na tržištu i ostvaruju prihode na kraju i pronaći. Mi ćemo prodaju početi pripremati, no sve odluke o prodaji, naravno, ovise samo i isključivo o vjerovnicima.
Osnovna djelatnost ostaje, a najviše posla bit će u maloprodaji?
Što se tiče budućnosti, dvadesetak kompanija Agrokora iz divizija maloprodaja, prehrana i poljoprivreda neupitno ima dobru tržišnu perspektivu, uspijemo li restrukturirati ogromne dugove nagomilane proteklih godina koje sustav u jednom trenutku više nikako nije mogao plaćati i zbog kojih je i došlo do potpunog sloma na kraju prvog kvartala ove godine. Zato je neophodno financijsko restrukturiranje, koje mora biti napravljeno kroz nagodbu s vjerovnicima. U međuvremenu, zahvaljujući Zakonu o postupku izvanredne uprave, svim dobavljačima plaćen je dio dugova, onima najmanjima plaćeni su cjelokupni iznosi, a plaćanje kredita i kamata odnosno financijskih obveza je zamrznuto do okončanja ovog postupka. Poslovno restrukturiranje se prije svega odnosi na maloprodaju Agrokora u Hrvatskoj, dakle Konzum, Tisak i Velpro, a započeli smo ga još ljetos. Plan održivosti predviđa u maloprodaji i poljoprivredi manje prihode uz bitno veću dobit iz operativnog poslovanja, a za prehranu manje povećanje i prihoda i dobiti iz operativnog poslovanja, gledajući period od danas do 2021. godine. Uz uspješno provedenu nagodbu, uvjeren sam da je to moguće postići. Moram spomenuti svakako i da su Agrokorova velika vrijednost, koju je nemoguće valorizirati kroz plan održivosti poslovanja, zaposlenici, vrijedni i predani ljudi koji i u ovim teškim okolnostima obavljaju svoje poslove odgovorno i savjesno. Na tome im i ovim putem svima zahvaljujem.
Poznate su i tražbine.
Iako tražbine još nismo objavili, što ćemo učiniti u tjednu koji je pred nama, poznato je da je ukupan iznos priznatih i nepriznatih tražbina oko 58 milijardi kuna. U taj iznos uključena su i potraživanja između kompanija unutar sustava Agrokor.
Sada se otprilike može računati i otpis. Koliki će on biti?
Koliko god pitanje otpisa bilo svima zanimljivo, sve što imamo sada su još uvijek grube procjene i ne treba ih uzimati kao konačne postotke. Bio sam već javno rekao da je moguće da će u prosjeku otpis morati biti između 60 i 70 posto. Naglašavam da je to okvirna procjena, jer sasvim je izvjesno da će različite vrste tražbina imati otpise u različitim postocima. Važno je još jednom pojasniti da nisam ja taj koji određuje postotak otpisa, već se o tome moraju dogovoriti vjerovnici. Moj je zadatak, u suradnji sa savjetnicima, razraditi alternative i pružiti svu potrebnu stručnu podršku u procesu postizanja nagodbe, ali u mom mandatu nije donošenje odluke. Odluka o nagodbi, dakle i otpisima, potpuno je u rukama vjerovnika.
Dobavljači ne prihvaćaju više od 15 posto otpisa. Je li to ostvarivo?
Kada se budu znale sve priznate tražbine i kada Trgovački sud odobri razrede vjerovnika na temelju tih tražbina oni će se među sobom razlikovati, primjerice, po vrsti duga i sredstvima osiguranja koje imaju odnosno nemaju. Naime, jedan te isti vjerovnik može imati i financijsku mjenicu i robnu mjenicu i robni kredit i fakturu za isporučenu robu, a možda i potraživanje za kredit sa zalogom, i svaka od tih tražbina može biti različito tretirana što se nagodbe tiče. Na nekoj tražbini će se naplatiti više, a na drugima manje. Treba razumjeti da kod nagodbe ne govorimo o pravnim osobama koje glasaju o nagodbi, već o tražbinama odnosno vrstama duga koje su razvrstane u različite razrede i glasaju o nagodbi ovisno o tome koliko ukupnog duga čine. Jedna pravna osoba koja ima više različitih vrsta tražbina u svakom razredu vjerovnika glasa tražbinom koju ima.
Koliko će u konačnici starog duga naplatiti dobavljači?
Želim naglasiti da je upravo zahvaljujući mogućnostima koje otvara Zakon o postupku izvanredne uprave prvi put u novijoj gospodarskoj povijesti Hrvatske vjerovnicima plaćen značajan iznos starog duga i prije postizanja nagodbe. Da tim zakonom, koji između ostalog treba spriječiti prelijevanje sistemskih rizika na cijelo gospodarstvo, nije otvorena takva mogućnost i da se Agrokor nije zadužio kako bi mogao platiti i dio tog starog duga, velika većina dobavljača koji su godinama radili s Agrokorom – koji ih nije plaćao na vrijeme, a prvih mjeseci ove godine ih je i potpuno prestao plaćati – danas bi bila u predstečajnim nagodbama i stečajevima. Ovako, predstečajnu su nagodbu do sada otvorila, koliko mi je poznato, četiri velika dobavljača, drugi koji imaju problema zbog neplaćanja iz vremena Ivice Todorića i sami prolaze kroz neke oblike restrukturiranja, a najmanjima su stari dugovi potpuno plaćeni. Koliko će ukupno starog duga na kraju kroz nagodbu biti plaćeno ne mogu reći precizno dok nemamo nacrt nagodbe, ali znam sa sigurnošću da je jedan važan cilj koji je Vlada imala na umu kada je ponudila ovakav zakonski okvir, a to je zaustavljanje širenja sistemskog rizika, već sada ispunjen.
Često se može čuti da ste fokusirani na spašavanje dobavljača u kratkom roku i da bi ih više trebalo pripremiti na budućnost jer će i oni morati računati na slabiji plasman robe u Konzumu koji će imati novog vlasnika.
Način poslovanja je promijenjen već sada. Konzum robu koju kupuje od dobavljača od otvaranja izvanredne uprave plaća u ugovorenim rokovima. Trebalo nam je par mjeseci da ulovimo takve rokove plaćanja, ali oni su sada pravilo. Neplaćanja i financijske mjenice su prošlost i to je ono dobro što proizlazi iz ove i dalje teške situacije, ruba stečaja u koji je Agrokor doveo vlasnik početkom ove godine. Također, Konzum i druge Agrokorove kompanije već sada nabavljaju prije svega ono što je neophodno potrebno za poslovanje i robu koja ima tržište, a ne onu koju je nemoguće prodati. I Agrokorove prehrambene kompanije sve više svojih proizvoda prodaju u drugim maloprodajnim lancima. Dobavljači su kroz sve što se događa ove godine, onih prvih par katastrofalnih mjeseci totalne neizvjesnosti i strmoglavog pogoršavanja stanja u Agrokoru i ovih par mjeseci teško postignute stabilizacije poslovanja, imali prilike dobro sagledati ukupnu situaciju. Svatko od njih odgovoran je na kraju za svoje poslovanje, a priliku i vrijeme koje su dobili za prilagodbu nadam se da će svi znati iskoristiti.
I vi ste postali meta napada – od Todorića do oporbe. Čini se da ste postali sredstvo za moguće rušenje Vlade. Jeste li zažalili što ste preuzeli posao izvanrednog povjerenika?
Ne znam za što me tko pokušava iskoristiti, no nije ni važno, jer nisam ja ovdje bitan. Na mom je mjestu mogao i može biti i netko drugi. Bitno je odraditi posao restrukturiranja do kraja i iz izgledne katastrofe povijesnih razmjera izvući najbolje što se uopće može napraviti. To je posao kojeg sam se ovdje prihvatio i njime se namjeravam baviti dokle god me Vlada i Trgovački sud žele na tome mjestu. Zasad su o meni sudili prema rezultatima i nadam se da će tako biti i dalje. A što se napada tiče, kako trenutačno stvari stoje, zaista nema druge nego neke javne ljude pozvati na odgovornost pred sudom za javno izgovorene neistine.
Na koga točno mislite?
U građanskom postupku tužio sam Davora Bernardića koji uporno ponavlja cijeli niz neistinitih konstrukcija čime nanosi ozbiljnu štetu postupku izvanredne uprave. Svatko od nas mora odgovarati za svoja djela i njihove posljedice prema ulozi koju imamo u društvu. Ja sam bio svjestan te odgovornosti kada sam preuzeo ovaj posao i snosit ću je potpuno, što smatram da trebaju činiti i svi drugi sudionici ovog procesa. Gospodin Davor Bernardić odnosi se doista krajnje neodgovorno prema postupku izvanredne uprave i neutemeljeno i bez ikakvih argumenata teško optužuje ne samo mene nego cijeli niz drugih koji imaju ikakve veze s Agrokorom. Kako je istaknuta javna osoba kojoj brojni građani vjeruju, morao sam se odlučiti na taj nepopularan potez jer snosim odgovornost za uspješno okončanje procesa restrukturiranja Agrokora.
Konzum mora proći najveće restrukturiranje. Što je učinjeno? Osim cilja povećanja operativnog poslovanja, radi li se nešto i na, primjerice, modernizaciji polica ili drugih modela koje konkurenti poduzimaju? Kakva je budućnost Konzuma?
Konzum sigurno ima budućnost i ključnu ulogu u dobroj perspektivi koja je pred najvećim domaćim maloprodajnim lancem će, vjerujem, imati i dobavljači s kojima Konzum radi. Prodaja u Konzumu počela se oporavljati čim smo uspjeli nakon kraha u poslovanju Ivice Todorića s početka godine vratiti dobavljače i njihove proizvode i okrenuti opet trendove u pozitivu. Brojke koje smo prezentirali kroz plan održivosti konkretno podupiru ove tvrdnje. EBITDA marža Konzuma koja je sada ispod 2 posto može i mora dosegnuti ciljani industrijski standard regije od oko 5 posto. S 13 milijuna eura dobiti iz operativnog poslovanja u 2016. godini do 2021. godine Konzum može doći na 78 milijuna eura. Dakle, Konzum je u zadnjih nekoliko mjeseci uspio vratiti povjerenje kupaca, broj ljudi koji dolaze u trgovine Konzuma ponovo je na razinama kao i prije velike krize s početka godine, no pred Konzumom je još uvijek bitka za povećanje prosječne potrošačke košarice. S restrukturiranjem smo već započeli, ove godine zatvaramo ukupno do 105 trgovina, od kojih je 65 već zatvoreno, i to bez ikakvih potresa što se premještanja i zbrinjavanja zaposlenika tiče. Štoviše, Konzum aktivno traži nove zaposlenike za 250 radnih mjesta. A optimizacija portfelja i polica Konzuma je proces koji smo već pokrenuli i zajedno s drugim mjerama koje poduzimamo od tog procesa očekujemo rezultate koji će uskoro biti vidljivi.
Proizvodne tvrtke bolje posluju. Kakvi su rezultati?
Od kada smo proizvodnim tvrtkama uspjeli osigurati likvidnost za pripremu sezone i redovno poslovanje, neke od njih ostvaruju rekordne rezultate. Neopterećene u ovom kratkom periodu teretom vraćanja dugova Agrokora i oboružane svježim kapitalom, kompanije koje proizvode primjerice pića i sladoled iskoristile su maksimalno dobru sezonu i vremenske uvjete i za njih bi 2017. na kraju mogla biti rekordna godina. To pokazuje perspektivu, za koju je, naravno, prvi i najvažniji preduvjet nagodba.
Koje još radnje morate obaviti prije negoli se postigne nagodba? Što u stvari nagodba znači? Što vjerovnici mogu učiniti sa svojim potraživanjima? Što ako nagodba ne uspije?
Moramo prijaviti priznate i nepriznate tražbine, sud mora odlučiti o priznavanju tražbina, mora biti osnovano stalno vjerovničko vijeće s razredima razvrstanim prema vrstama tražbina i s predstavnicima razreda vjerovnika iz tog vijeća moramo početi razgovore o nagodbi. U međuvremenu, pripremamo okvir koji mora biti dovoljno jednostavan da u kratkom roku koji imamo na raspolaganju nagodba zaista i može biti provedena. Kako se radi o najkompleksnijem restrukturiranju koje je ova regija ikada u povijesti vidjela, a i u europskim razmjerima radi se o velikom i zahtjevnom slučaju, ostvariti taj zadatak neće biti jednostavno. Uvjeren sam da će nagodba uspjeti, jer je ona u najboljem interesu svih vjerovnika. Samo kroz nagodbu svi, bez obzira na to jesu li osigurani ili neosigurani, mogu ostvariti povrat dijela duga. Da bi nagodba mogla biti postignuta svi će razredi vjerovnika morati biti nezadovoljni time kako su prošli, ali moraju smatrati da je nezadovoljstvo podjednako i kod drugih. To je, nažalost, činjenica jer je Agrokor prezadužena kompanija koja je pod izvanrednom upravom jer nije mogla plaćati dugove, a prijetila je katastrofom i tisućama drugih koji su s njom povezani.
Koliko politički pritisak ometa taj posao?
Vlada je djelovala brzo i odgovorno kada je otvorila mogućnost postupka izvanredne uprave za sistemski važne tvrtke, no za razliku od restrukturiranja primjerice Parmalata u Italiji i Hypo banke u Austriji, gdje su akteri političke scene bili gotovo jedinstveni i bez obzira na predznak i mjesto u poziciji ili opoziciji podržali ta restrukturiranja jer su bili svjesni da ih je samo tako moguće uspješno okončati, kod nas je restrukturiranje Agrokora povod na kojem je oporba odlučila otvoriti rat.
Što ako u Londonu lex ne bude priznat?
U tom slučaju arbitražni postupci koje je pokrenuo Sberbank u Londonu će se nastaviti, kao i postupci u drugim zemljama na koje presuda iz Londona nema presudni utjecaj. Svaka zemlja o priznavanju ovog zakona kao insolvencijskog odlučuje za sebe. U interesu zaposlenika tih Agrokorovih kompanija u susjednim zemljama bilo bi da i one priznaju zakon kao insolvencijski jer bi time kompanije zaštitili od nasilnog preuzimanja i rješenje za sve bi se nastavilo tražiti kroz postupak izvanredne uprave. No ako do priznanja ne dođe, mi ćemo, kao i dosad, koristiti sva raspoloživa pravna sredstva za zaštitu imovine Agrokora.
Sberbank ne odustaje od ovrhe imovine izvan Hrvatske... Pa se tumači da će na kraju ta banka doći do gotovo cijelog Agrokora...
Prije svega, ni jedan vjerovnik ne može se naplatiti dva puta, izvan Hrvatske i u Hrvatskoj. Teza da će bilo koji vjerovnik kroz prisilne naplate doći do cijelog Agrokora nikako ne može stajati, jer je više od 90 posto tražbina neosigurano odnosno nije osigurano imovinom kao kolateralom. Zbog toga je nagodba u interesu svima. Sa Sberbankom se od prvog dana pokušavamo i želimo dogovoriti da u postupku sudjeluje konstruktivno jer iskreno vjerujem da upravo na taj način najbolje može zaštititi svoja potraživanja, koja su neosigurana. Od nade da će do dogovora ipak doći ne odustajem i dalje jer radim isključivo u interesu svih vjerovnika, a oni su najveći pojedinačni vjerovnik, u posebno su teškom položaju zbog ogromnog povjerenja koje su bili poklonili bivšem predsjedniku uprave, vlasniku Agrokora, i ja taj položaj pokušavam olakšati a ne dodatno otežati.
Koliko Agrokor koštaju odvjetnici?
Dosad su odvjetnici ukupno koštali gotovo osam milijuna eura. Tu su, naravno, i drugi troškovi restrukturiranja koji su zbog složenosti procesa i stanja kompanije također vrlo visoki. U tom iznosu pravnih troškova nisu samo sudski procesi, no upravo sudski procesi su dugotrajni, tako da će pravnih troškova, nažalost, biti još. U dijelu koji se tiče sudskih procesa trošak odvjetnika je izravno vezan uz količinu i kompleksnost tužbi u više država. Osim odvjetnika koje je angažirao Agrokor za potrebe restrukturiranja i sklapanja nagodbe, u svakoj državi u kojoj se vode sporovi morali smo angažirati i lokalne odvjetničke urede. Tužbe su zato posredno jedan od načina kojim vjerovnici koji su se na njih odlučili umanjuju vrijednost koja ulazi u nagodbu i za sebe i za druge, jer se radi o troškovima koje je objektivno moguće izbjeći.
Nakon što ste objavili popis kreditora po modelu roll-up vidi se da su ulagači različiti pa da se i ne može govoriti da će Agrokor postati vlasništvo jedne grupacije.
Kreditiranje s refinanciranjem, tzv. roll-upom, nešto je što i domaći financijski stručnjaci često ne razumiju potpuno jer se koristi prije svega u ekstremnim situacijama prezaduženih kompanija, kompanija koje su na aparatima za održavanje života, kao što je ova situacija u koju je Agrokor doveden prije otvaranja postupka izvanredne uprave. Sudjelovanje u novom financiranju bilo je ponuđeno svim kvalificiranim vjerovnicima te su i aranžeri kredita i izvanredna uprava kroz više tjedana kontaktirali sa svim tim vjerovnicima s ponudom da se priključe novom financiranju. Iako bih jako rado da je i Sberbank sudjelovao u ovom kreditu, zadovoljan sam činjenicom da VTB i Zagrebačka banka sudjeluju sa po 19 posto ukupnog iznosa kredita, a fond Knighthead s 21 posto ukupnog iznosa. Činjenice i brojke i u ovom slučaju govore puno više od bilo čije i bilo kakve nepotkrijepljene i nedokumentirane tvrdnje, s kakvima smo svakodnevno suočeni s raznih strana.
Bernardić prodaje izopačene konstrukcije i klevete sukladno javljanju crvenog buržuja Todorića, postao je njegov glasnogovornik. Bernardić shvaća da ima neobrazovano i nestabilno biračko tijelo koje se pali na populizam i demagogiju. Vidi da populističke stranke poput živog zida, mosta uzimaju SDP-u birače, pa Bernardić mora glumatati Pernara, Grmoju i ostalu ekipu iz oporbe da bi vratio jedan dio biračkog tijela koje samo zna klevetati i vrijeđati kao uostalom i njihovi idoli u živom zidu, SDP-u i mostu. Nema kod ljevičara argumenta, već samo nebuloze, laži, podmetanja i vrijeđanja, to je taj komunistički mentalni gdje su oni tužitelji i suci te su za pozicije i napredovanje spremni na sve.