"Marš na Tripoli" naziv je vojne operacije koju je u četvrtak pokrenuo general Kalifa Haftar najavivši "konačno oslobođenje i mir diljem Libije". Međutim, sama ta operacija još će više produbiti sukobe unutar Libije s dalekosežnim posljedicama s obzirom na to da je zemlja od svrgnuća Moamera Gaddafija 2011. godine upala u anarhiju i građanski rat u kojem su se među više od 1800 frakcija i 200 različitih plemena iskristalizirale dvije suprotstavljene vlade.
U Tobruku je general Kalif Haftar sam sebe proglasio predsjednikom, a njega priznaju Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat i Saudijska Arabija, i pod svojom kontrolom drži istočni dio Libije. S druge pak strane je u Tripoliju vlada Fajeza al-Saraja, kojeg priznaju EU, UN, Turska i Katar. Haftarove snage pod nazivom Libijska nacionalna vojska (LNA) krenule su na Tripoli iz više smjerova te ušle u grad Garjan na samo 100 kilometara od Tripolija i nastavile napredovati.
Utjecaj S. Arabije
Istodobno, vojne snage iz Misrate, odane Sarajevoj vladi, također su krenule prema Tripoliju i uspjele nakon žestoke borbe zaustaviti Haftarovu vojsku.
Nikome nije jasno zašto se Haftar odlučio na vojnu operaciju na glavni libijski grad Tripoli s obzirom na to da je u Tunisu 11. prosinca 2015. godine sklopljen važan mirovni sporazum između predstavnika sukobljenih libijskih parlamenata iz Tripolija i Tobruka prema kojem je dogovoren mir i ustroj Libije kao jedinstvene države. Sporazum je postignut bez vanjskog posredovanja. Saraj i Haftar sastali su se i u Dubaiju u ožujku kako bi raspravili podjelu moći u Libiji te na koji će način zaustaviti osmogodišnje krvoproliće u Libiji.
Haftar je 2014. okupio preostale vojnike odane Gaddafiju te je u trogodišnjem sukobu preuzeo vlast nad najvećim gradom na istoku zemlje Bengazijem. Ove su godine preuzeli vlast nad naftnim poljima na jugu zemlje. Nažalost, Libija ima sudbinu kao Libanon gdje su se prelamale regionalne i svjetske sile. Libanon je, kao i Libija danas, imao na tisuće naoružanih frakcija koje su se financirane i bile pod utjecajem arapskih zemalja. Kada bi god došlo do tenzija između pojedinih arapskih zemalja, njihovi pristaše u Libanonu vodili su krvave oružane sukobe. Tako su Libanonci znali reći: "Kada pada kiša u Bagdadu, Riyadu ili u Teheranu, Libanonci nose kišobrane."
Analitičari su uvjereni da Haftarova ofenziva na glavni libijski grad Tripoli, koja je došla samo tjedan dana nakon što je generala Haftara primio saudijski kralj Salman, posljedica sukoba između Saudijske Arabije i UAE-a s jedne te Turske i Katara s druge strane. Isto tako, analitičari vjeruju kako je posjeta, osim zelenog svjetla ofenzive na Tripoli, namijenjena za stvaranje veza s krajnje konzervativnim muslimanskim salafistima, kojih ima u Haftarovoj vojsci i koji prate saudijskog propovjednika Rabae al-Madkhalija.
Salafisti su također raspoređeni na istoku Libije i u Tripoliju, gdje njihove snage drže kontrolu nad aerodromom. Prethodno su bili odani Saraju, no promijenili su strane kao i mnoge druge organizacije u glavnom gradu.
Haftarova ofenziva koristi istu taktiku kojom je 2011. svrgnut Gaddafi, napadajući s juga, dok će mu, prema mišljenju analitičara, najveći izazov biti grad Misrata, gdje su snažne snage sigurnosti koje posjeduju zrakoplove.
Ovaj bivši general u Gaddafijevom režimu, Kalifa Haftar, koji mu je pomogao osvojiti vlast 1969., ali se nakon toga zavadio s njim i pobjegao u SAD, 2011. se vratio u zemlju i stao na stranu pobunjenika. Nakon toga se, kada su pobunjeničke snage međusobno zaratile, iskazao oslobađanjem Bengazija od islamističkih snaga koje su preuzele kontrolu te je obećao da će "osloboditi" glavni grad Tripoli, koji je podijeljen od 2014. Haftar je sebe proglasio osobom koja može donijeti stabilnost Libiji nakon godina konflikata obećavši da će tu članicu OPEC-a osloboditi oružanih grupa i obuzdati krijumčarenje migranata u Europu.
Oni koji su radili s Haftarom opisuju ga kao vojnu osobu koje ima malo vremena za politiku. Neki smatraju da bi mogao pokušati obnoviti autoritarni režim u zemlji i donijeti još i više nasilja. Haftar je godinama bio najbliži suradnik Gaddafija, a razišli su se 1987. nakon propale vojne akcije u Čadu. Libijske snage ondje su poražene, a Haftar i 350 vojnika zarobljeni. Gaddafi ih je sve proglasio nesposobnima i nije želio ni pregovarati o njihovu oslobođenju.
Haftara je tada spasila CIA. Prebacila ga je u Zair, a onda u SAD, gdje je dobio i državljanstvo. Naselio se u Virginiji i nastavio suradnju s CIA-om. Iako Haftar tvrdi da je prekinuo suradnju s CIA-om još 2003., njegovi protivnici i dalje ga smatraju američkim špijunom.
Bratoubilački rat
U strahu da će situacija izmaknuti kontroli, glavni tajnik UN-a Antonio Guterres otputovao je jučer u istočnu Libiju kako bi se sastao s Kalifom Haftarom, čije su snage započele ofenzivu za preuzimanjem kontrole nad glavnim gradom Tripolijem, kojim trenutačno vlada međunarodno priznata vlada.
Guterres će ujedno putovati i u Tobruk, još jedan grad na istoku zemlje i dom libijskom parlamentu, također međunarodno priznatom, ali koja podržava Haftara.
- Moj cilj ostaje isti, izbjeći vojnu intervenciju. Ponavljam da nema vojnog rješenja libijskoj krizi, samo ono političko - dodao je Guterres koji je u međuvremenu iz Tripolija uputio "snažan apel da se zaustavi eskalacija", no prema svemu sudeći za njegov apel više nema sluha na terenu s obzirom da se već vodi žestoka i krvava bitka koju će teško biti zaustaviti.
Svakome normalnom na teritoriju koji se naziva Libija, ali kao država ne postoji, je sigurno dosta i previše svega. Mislim da bi bar svaki drugi glasao da se Moammer vrati među žive. On je imao jedini model koji je držao salafiste i kojekakve desperadose pod nadzorom i za čijeg vremena je Libija stvarno bila Libija, suverena, bogata država daleko ispred svih zemalja Afrike.